Kroz Javnu ustanovu Terapijska zajednica
‘Kampus’ u Rakovici, naselju nadomak Sarajeva, od dana osnivanja, u 12
godina, prošlo je više od 700 osoba koje su ovisnici od droge i onoga
što ona nosi sa sobom. Trenutno, pomoć u toj ustanovi traži 16 muškaraca
i jedna žena, koji su odlučili reći “ne” i izbaviti se iz pakla u kojem
su se našli, kazao je Feni v.d.direktor te ustanove Kemal Mušinović.
Kako je naglasio radi se o terapijskoj zajednici u koju mogu doći svi
i koja nema veze s bilo kojom vjerskom zajednicom koje, inače, na našim
prostorima formiraju slične ustanove.
– Počeli smo raditi s tri korisnika i kao ustanova samo za korisnike
muškarce, a od prošle godine imamo i žensku kuću. Imamo ugovor i s
Ministarstvom pravde, tako da primamo i korisnike koji obavljaju
društveno korisni rad. Trenutno je tu 16 korisnika, a kapacitet nam je
20 osoba. Neki su boravili po nekoliko mjeseci, polovina je prošla čitav
tretman, a polovina njih s čitavim tretmanom. Ali nažalost, nakon
izlaska iz TZ ponovo su se vratili paklu droge. Iako, mi i dalje nudimo
mogućnost povratka ovdje – rekao je Mušinbegović.
Među klijentima je i jedna žena, s obzirom na to da je u ‘Kampusu’ od
prošle godine uvedeno i žensko odjeljenje. Istovremeno, kako je
pojasnio Mušinbegović, ovdje se izdržavaju i kaznene mjere rada za opće
dobro, a koje se izriču osobama koje budu osuđene za blaža krivična
djela.
Po njegovim riječima, u ‘Kampusu’ trenutno te kazne “odrađuje” devet
osoba, ali oni su potpuno odvojeni od ovisnika na liječenju koji borave u
TZ.
Mušinbegović naglašava da je u posljednje vrijeme, nažalost, sve više
ovisnika o opojnim drogama na ulicama, a sve manje ih se javlja u
terapijske zajednice.
– Naime, korisnika heroina je mnogo manje, a sve više ovisnika
koristi različite psihoaktivne supstance koje mi često ne možemo ovdje
ni istestirati. Često se test na droge koji mi ovdje radimo se pokaže
čistim, ali je očigledno da su psihomotoričke sposobnosti ovisnika na
nuli i da se svakodnevno pojavljuju nove vrste droga – pojasnio je
Mušinbegović.
On ističe kako Terapijska zajednica šansu daje i povratnicima u korištenju narkotika.
U okviru Kampusa djeluje i Služba za stručno-terapijske poslove, čiji
uposlenici rade direktno s korisnicima s ciljem promjene ponašanja i
navika.
– Najprije idemo s periodom adaptacije, zatim slijede četiri mjeseca
rehabilitacije, a potom i resocijalizacija. I nakon što korisnici završe
naš tretman, koji zaista zahtijeva puno truda, rada, motivacije,
razgovora, i dalje ostajemo u kontaktu. Javlja se on nama, a i mi
odlazimo u posjetu da vidimo kako sve funkcioniše, te da ga pripremimo
za povratak u društvo – kaže Mušinbegović.
Po njegovim riječima, početni period odvikavanja za ovisnike je
najteži, jer nakon ulaska u Kampus svi imaju teške krize koje su
najprije fizičkog pa onda i psihičkog karaktera.
– Oni koji ne odustanu, nakon nekoliko mjeseci ojačaju, probudi im se
savjest, emocije i dobiju veliku snagu i energiju. Tada su najjači i
fizički se poprave, ali tu stvar još uvijek nije gotova. Polako počinju
izlaziti na vikende gdje se veoma lako mogu naći ponovo u iskušenju, pa
čak i posustati do te mjere da se sa vikenda nikada više ne vrate –
navodi direktor ‘Kampusa’.
Dodaje da su recidivi kod ovisnika najopasnija stvar, te da se događaju u ‘sekundi’.
– Dovoljno je da ovisnik sjedi na nekom mjestu koje će ga na nešto
podsjetiti iz vremena dok se drogirao i to je sasvim dovoljno da napusti
liječenje i vrati se u taj mračni svijet – kazao je.
Dobna granica, kada je u pitanju ovisnost o narkoticima značajno se
smanjila posljednjih godina pa se tako nedavno dogodilo da je u Kampusu
na odvikavanju bio i učenik osnovne škole.
– Starosna granica uživalaca narkotika mnogo se spustila. Djeca već u
osnovnim školama eksperimentišu. U srednjoj školi već su ovisnici.
Nedavno je kod nas u ‘Kampusu’ boravio učenik osnovne škole. To mora
biti alarm najprije za roditelje, a zatim i obrazovne i druge ustanove.
Često škole ovakve probleme guraju „pod tepih“ i zatraže pomoć tek kad
problem eskalira do te mjere da ne znaju kako dalje. Tada je obično
isuviše kasno – pojašnjava Mušinbegović
Ističe kako je porodica uvijek u prvom planu te da je veoma teško da
škola nešto napravi sa takvim djetetom, ukoliko je porodica zakazala.
Kaže da se u nekoliko navrata uvjerio lično kako porodice odnosno roditelji učestvuju u pogrešnim koracima svog djeteta.
Posebno je potrcrtao problem roditelja i priznanja samima sebi da im se dijete drogira.
– Nije tačno da roditelji zadnji saznaju da im se dijete drogira. Mi
smo to preinačili, roditelji zadnji priznaju da im se dijete drogira i
da je ovisnik – objašnjava Mušinbegović.
Zanimljivo je, ističe direktor ‘Kampusa’ da je veliki broj korisnika
narkotika koji su boravili u Kampusu djeca osoba koje rade u sigurnosnim
oblastima. Čak 25 posto je takvih, tvrdi Mušinbegović. Također, u pakao
droge nerijetko upadaju djeca imućnih roditelja, što nije pravilo.
Nažalost, govori Mušinbegović, mali je broj onih koji u izliječenju i resocijalizaciji zaista uspiju i žive normalnim životom.
Ističe kako je svega nekolicina korisnika Kampusa u tome uspjela, manje od pet posto njih.
– Svi se oni zaliječe, ali mali broj njih se zaista vrati normalnom
životu i budu korisni društvenoj zajednici, imaju svoje porodice poslove
i slično. Većina ih skonča tragično i droga ih uzme “pod svoje” prije
nego što su i okusili ono najbolje od života – rekao je Mušinović.