Krizna komunikacija Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske nakon policijske akcije u noćnom klubu na Palama bila je “katastrofalna” i dovela je do ozbiljnog narušavanja povjerenja građana u policiju, ocijenila je stručnjakinja za javnu komunikaciju Marija Milić u BUKA podcastu.
Ona ističe da ne želi ulaziti u pitanje da li je policijska sila bila opravdana ili nije, jer je to posao unutrašnje kontrole MUP-a, ali smatra da je način na koji je institucija komunicirala sa javnošću bio pogrešan od samog početka.
“Komunikacija prema javnosti bila je, biću gruba pa ću reći, katastrofalna. Katastrofalna u smislu gubljenja povjerenja javnosti”, rekla je Milić.
Prema njenim riječima, policija nije samo čuvar javnog reda i mira, već i čuvar povjerenja građana, a upravo je to povjerenje, kako kaže, najveća žrtva cijelog slučaja.
Milić podsjeća da je prvo saopštenje MUP-a objavljeno tek u subotu oko podneva i da je u njemu kategorično navedeno kako nije bilo upotrebe sile.
“Nakon pet dana to je demantovano. Sami su narušili svoj kredibilitet i time narušili povjerenje javnosti.”
Posebno zamjera što institucije nisu pokazale empatiju prema građanima.
“Empatija nije slabost. Empatija je prednost. Građanima je trebalo pokazati da razumijete njihovu zabrinutost i da ćete utvrditi sve činjenice.”
Umjesto polemike s političkim partijama, kaže, fokus je morao biti na građanima koji su željeli odgovore o događajima na Palama.
Milić smatra da su ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske i direktor Policije RS već u subotu ujutro morali izaći pred javnost.
“Helikopter je trebalo da sleti na Pale ne u srijedu već u subotu, ali ne sa Miloradom Dodikom, nego sa ministrom unutrašnjih poslova i direktorom policije. Oni su morali da se obrate javnosti, pokažu empatiju i poruče da će utvrditi sve činjenice.”
Ocjenjuje da je kasniji odlazak predsjednika SNSD-a Milorada Dodika na Pale dodatno otvorio pitanje povjerenja u institucije.
“Strašno je za kredibilitet MUP-a kada Dodik kaže da je tek od tih ljudi čuo šta se dogodilo. To znači da više ne vjerujemo instituciji koja je trebalo prva da utvrdi činjenice.”
Milić smatra da su videosnimci i svjedočenja učesnika događaja preuzeli komunikacijsku inicijativu, dok su institucije ostale nijeme.
“Saopštenje nije krizna komunikacija. To je samo dokument. Krizna komunikacija je proces u kojem javnosti pokazujete da vam je stalo do ljudi i da ćete učiniti sve da utvrdite šta se dogodilo.”
Dodaje da je dodatni problem nastao kada su komunikaciju preuzeli političari i stranački funkcioneri.
“Mi smo dobili sekundarnu krizu koja se preselila iz institucija u stranačke organe. Javnost ne zanima međustranačka polemika. Javnost zanima odgovor na pitanje – zašto ste tukli ljude? Jeste li ili niste?”
Na kraju je poručila da bi slučaj s Palama trebalo detaljno analizirati upravo iz ugla krizne komunikacije kako se slične greške više ne bi ponavljale.
“Voljela bih da ovaj slučaj bude ozbiljno razmotren komunikacijski i da nam se ovako nešto više ne desi. Povjerenje se vrlo teško gradi, a veoma lako izgubi.”