Enis Belagić ide na sahranu svog oca i ugleda na bilbodru sebe koji reklamira neki proizvod. Pored puta stoje djeca koja žele da se s njim, svojim omiljenim televizijskim junakom, slikaju. Dugo nisam doživo tako snažnu metaforu o životu glumca. Ovo je jedna od mnogih fascinantnih priča koju čujemo u predstavi “Da sam ja neko” Enisa Bešlagića. Publika obožava predstavu, gledaoci plaču, smiju se, ili zastanu u tišini i razmišljaju zajedno sa Enisom. U ovakvoj predstavi, koja je komercijalna i u domenu je masovne kulture, očekivao bi se, prije svega, zabavljački ton. Ali ne kod Ensia! U ovoj predstavi sve je neočekivano. Enis je često duhovit, ali taj je humor “skup”, uvijek otmen i značajan.
Mislim da publika ne dolazi na ovu predstavu da se zabavi. Publiku ovoj predstavi privlači duboka, nepatvorena, razoružavajuća – iskrenost. Enis je u predstavi samoironičan, veoma otvoren o svom životu, povremeno brutalno crnohumoran, najčešće na svoj račun. Hrabro je edukativan, i dirketan u traženju od gledalaca da u svojim životima ne budu licemjerni, nego plemeniti. Socijalno je angažovan, bez izvinjavanja. Kad je emotivan, to je duboko i potresno. I možda najveće iznenađenje za stand-up u jugoslovenskom klulturnom prostoru: postoji u predstavi jedna metafizička nit koja se provlači sve vrijeme.
U pozorišnom smislu, Enis je napravio jednu veliku inovaciju u žanru stand-up komedije.
Njegova predstava “Da sam ja neko” je integrisana forma koju čine stand-up, TED talk, podkast , motivacioni govor i druge forme savremene javne komunikacije. Nikad do sada Enis nije napravio složeniju ulogu od ove u predstavi “Da sam ja neko” – on je istovremeno “privatan” i artificijelan, on glumi i “ne-glumi”; njegova glumačka kondicija i dinamika su impresivne, a njegova svježina i autentičnost su neodoljive.
Za godinu dana ovu je predstavu vidjelo skoro 200.000 ljudi tokom 170 izvođenja (to je jednako zbiru nagledanija dva igrana filma u Hrvatskoj i BiH zajedno u 2024.!) Samo u Sarajevu, za 14 izvođenja, predstavu “Da sam ja neko” vidjelo je preko 12.000 gledalaca za godinu dana. Sve ovo govori da je Enis Bešlagić napravio jedan fenomen: umjetnički, kulturološki i socijalni. A sudeći po energiji s kojom igra i reakcijama publike, predstava “Da sam ja neko” je tek počela svoj put.