Nakon ruske invazije na Ukrajinu brojne zemlje strahuju od nestašice plina, a neke evropske zemlje već su krenule u proces energetske tranzicije kako bi smanjile energetsku ovisnost o Rusiji. Tako, naprimjer, Rusija dogovara kupovinu plina od Katara, ali zemlje poput BiH su u potpunosti ovisne o ruskom plinu. Stručnjak za energetiku Nihad Harbaš za BUKU kaže da je BiH u najnezahvalnije položaju te da bi obustava isporuke plina dovela do brojnih posljedica poput smanjenja industrijske proizvodnje, ali I opterećenje elektroenergetske mreže.
BUKA: U kojoj mjeri smo (BiH) ovisni o ruskom plinu?
Bosna i Hercegovina je u najnezahvalnijem položaju na Zapadnom Balkanu što se tiče ovisnosti o ruskom prirodnom plinom. Bez skladišta za rezerve, s raskinutim ugovorom za uvoz preko Mađarske, te potpunim oslanjanjem na jedan pravac snabdjevanja ruskim plinom preko Turskog toka. Stoga je samo snabdijevanje, a pogotovo cijena ruskog plina jako neizvjesno. Trenutno alternative Ruskom plinu za BiH u kratoročnom periodu nema. Prije godinu dana (april 2021.) Bosna i Hercegovina se prebacila na Turski tok; plinovod Rusija-Turska-Bugarska i dalje preko Srbije, pa do u ulaza u Šepku – Zvornik u BiH. Međutim, zbog zahtjeva SAD-a da Evropa otkaže ugovore sa Gazpromom (koji opskrbljuje preko Turskog toka), Bosna i Hercegovina bi se mogla naći u lošem položaju. BiH se u potpunosti oslanja na ruski plin sa najavama izgradnje Južne interkonekcije koja bi pokrila južni i središnji dio Bosne i Hercegovine. Međutim, taj projekat je jako neizvjestan i trenutno je Nacrt Zakona o plinovodu „Južna intekonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska na čekanju na usvajanju u Parlamentu BiH. Sklapanjem tog međudržavnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske o izgradnji plinovoda Južna interkonekcija, na pravcu Zagvozd (Hrvatska) – Posušje (BiH) – Novi Travnik – Travnik, s odvojkom za Mostar, je osnovna pretpostavke za realizaciju tog projekta. Međutim da i do toga dođe pitanje je koja će biti cijena tog plina prema krajnjim korisnicima i da li će postojati interes istih za korištenja tog plina.
BUKA: Koliko je Sarajevo ovisno o ruskom plinu?
Kanton Sarajevo troši 55% uvezenog prirodnog plina iz Rusije, odnosno 74% potrošenog u FBiH. Na zagrijavanje u periodu od 7 mjeseci, koliko zvanično traje sezona grijanja, Kanton Sarajevo potroši 70%, dok na industriju otpada 30% utrošenog prirodnog plina u FBiH. Najveći potrošač prirodnog plina u Kantonu Sarajevu su KJKP Toplane sa udjelom od 38%, a zatim domaćinstva putem Sarajevogasa sa udjelom od 32%. Preostalih 30% prirodnog plina se troši u maloj (25%) i velikoj (5%) privredi. Dakle, Kanton Sarajevo u potpunosti ovisi o ruskom prirodnom plinu.
BUKA: Ukoliko bi Rusija zbog sankcija koje bi BiH uvela obustavila isporuku plina u BIH, koje bi posljedice bile?
U ukupnom energetskom miksu Bosna i Hercegovina koristi oko 4% prirodnog plina u bruto domaćoj potrošnji što nije značajan udio, ali industrija i velike sredine kao što je Kanton Sarajevo bi veoma teško se mogli nositi sa obustavom prirodnog plina. Bosna i Hercegovina u prosjeku godišnje uveze 235 miliona kubika prirodnog plina od čega se 75% potroši u FBiH, a 25% u RSu. Od ukupnog uvoza prirodnog plina 59% otpada na grijanje, 40% na industriju, a oko 1% na transport. U FBiH se prirodni plin većinom troši za grijanje, oko 74%, dok je u RSu oko 90% potrošnja u industriji. Alternativa grijanju su djelomično mazut u sistemu daljinskog grijanja, pogotovo u Kantonu Sarajevo koji troši 55% ukupnog uvezenog prirodnog plina, odnosno 74% potrošnje u FBiH od čega je 70% grijanje. Pored mazuta, čije je snabdjevanje i cijena također neizvjesna, mogućnosti su u korištenju električne energije za grijanje uz određena ograničenja u domaćinstvima koja su na daljinskom grijanju putem krovnih kotlovnica. Ukoliko bi došlo do obustave isporuke prirodnog plina, dosta domaćinstava bi se vratilo konvencinalnim izvorima zagrijavanja kao što su ugalj i drvo što bi doprinijelo još većem zagađivanju zraka u Kantonu Sarajevo, te nestabilnosti tržišta ostalih energenata. Ostale mjere na kojima bi se trebalo ubrzano raditi su energijska efikasnost i obnoljvivi izvori energije na mjestu gdje se ta toplotna energija troši, kao što su pelet, toplotne pumpe, eventualnu solarni kolektori kao podrška osnovnim sistemima. Najveći problem bi se javio u industriji koja bi se teško oslonila na alternativne energente u kratkom periodu. Međutim, industrija već radi na smanjenju utroška energije i proizvodnji iste iz solarnih elektrana, te korištenjem ukapljenog plina čije je snabdjevanja, ali i cijena neizvjesna. Međutim, to su jako sporadične mjere koje nebi mogle momentalno zamijeniti prirodni plin. Generalno, posljedice bi se ogledale u smanjenoj industrijskoj proizvodnji, nekonkurentnosti, eventualnom prestanku rada nekih pogona, te velikom potrašnjom čvrstih goriva i korištenjm uređaja za pretvorbu električne energije u toplotnu, što bi moglo izazvati problema u nabavci tih uređaja, ali i elektroenergetkoj mreži koja nebi mogla podnijeti opterećenje velike potrošnje električne energije.
BUKA: Koliko je to realno da se desi?
Ono što se može očekivati jeste povećanje cijena prirodnog plina, dok prestanak snabdjevanjaje manje izgledan. Kroz historiju smo vidjeli da i tokom ratnih dešavanja kao što su današnja u Ukrajini energenti većinom idu svojim tokom, pa tako imamo i trenutno transport plina kroz Ukrajinu koja je zahvaćena ratom. Sve ovo nam govori da moramo ubrzati energetsku tranziciju i smanjiti ovisnost o uvozu ruskog plina, ubrzati procese primjene energijske efikasnosti obnovljivih izvora energije.