Foto: Anadolija
Kako je krenulo, pa se nastavilo, Republika Srpska mogla bi uskoro da bude slika i prilika Republike Turske po načinu gušenja slobode govora. Potezi vlasti Republike Srpske, a od nedavno i vlasti Kantona Sarajevo, neodoljivo podsjećaju na sve što vlasti Republike Turske sa novim-starim predsjednikom Erdoganom čine već desetak godina: drastično ograničavaju slobodu govora, a od kraja prošle godine sužavaju i ono malo preostalog slobodnog medijskog prostora pomoću novog zakona kojim guše svaku snažniju kritiku rada vlade i predsjednika republike.
Prema izvještaju Reportera bez granica, od 2014. godine tursko zakonodavstvo iskorišćeno je za progon najmanje 200 predstavnika medija, a među njima je 73 novinara osuđeno na zatvorske ili novčane kazne samo zbog navodnog vrijeđanja predsjednika Erdogana. Rezultat te prakse je da je danas u Republici Turskoj 90 odsto nacionalnih medija pod kontrolom vlade, a pred ove posljednje izbore na razne načine suzbijane su političke vijesti u kojima se kritikuje vlada i predsjednik Erdogan.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kaže kako je on veliki Erdoganov poštovalac, pa ga uveliko kopira u ovom poslu: još kada je prošle jeseni Erdoganova vlast donijela zakon sa navodnim ciljem borbe protiv lažnih vijesti i dezinformacija sa kaznom zatvora do tri godine, Dodik je najavio izmjene krivičnog zakona Republike Srpske kojima se kriminalizuju kleveta i uvreda sa drakonskim novčanim kaznama do 120.000 maraka. A to će, ko ne može da plati, biti pretvoreno u zatvorsku kaznu, veću i od one u Erdoganovoj republici. Nacrt ovih izmjena uskoro će biti pretočen u prijedlog zakona koji će vladajuća većina u Narodnoj skupštini Republike Srpske izglasati, kako sam Dodik kaže. Možda će biti smanjene ludačke novčane kazne, kako ih naziva čak i Dodikov koalicioni partner Nenad Stevandić, ali suština će ostati ista: političari i njihovi tužioci dobiće priliku da krivično gone svakoga čija im se javna kritika ne sviđa.
Pritom je posebno licemjerno što se u tom svom naopakom poslu vlast i dalje poziva na evropske standarde, jer su predložene krivične odredbe u suprotnosti sa široko prihvaćenim evropskim standardom prema kome su političari i javne ličnosti dužni da trpe veći stepen kritike, pa makar ta kritika imala šokantne ili neprimjerene oblike, ukoliko se radi o informacijama od javnog interesa. Od toga se, naravno, izuzima govor mržnje, to jest pozivanje i podsticanje na nasilje i mržnju na verskoj, nacionalnoj i ostalim osnovama: ali, to je ovdje već kažnjivo prema odredbama u krivičnim zakonicima Republike Srpske, Federacije BiH i Bosne i Hercegovine.
Uprkos tome, i kantonalna vlast u Sarajevu pošla je Dodikovim stopama, isto tako licemjerno se pozivajući na evropske standarde: predstavili su nacrt zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u Kantonu Sarajevo, kojim se predviđa novčana kazna do 15.000 maraka, te zabrana javnog istupanja u trajanju od pola godine za navodno širenje lažnih vijesti i omalovažavanje državnih organa. Nacrt još nije stigao do kantonalnog parlamenta, ali namjera predlagača ostaje suštinski ista kao u zakonu u Republici Srpskoj: široko postavljenim definicijama otvorena je mogućnost političarima i njihovim policajcima da kažnjavaju svakog čija im se javna kritika ne sviđa. To što, za razliku od Republike Srpske, za navodno omalovažavanje državnih organa u Sarajevu nećete biti krivično, već prekršajno gonjeni – nije bitno drugačije. U oba slučaja riječ je o zakonima kojima se drastično sužava prostor za kritiku vlasti i guši sloboda govora.
Sve ovo je samo posljedica činjenice da vlasti nisu sposobne da sistemski rješavaju probleme koji se gomilaju, a veći dio tih problema su i same generisale. Pa je tim i takvim vlastodržcima najlakše da donesu zakone koji će za cilj imati odvraćanje od svake kritike vlasti i zastrašivanje javnosti. Jer, vladavina strahom od drugog i drugačijeg, kritičkog mišljenja ovdje se već pokazala kao najsigurniji način za dugotrajan ostanak na vlasti svih tih malih bosanskohercegovačkih erdogana, a to su: raznoliki dodici, čovići i ostali izetbegovići i njihovi politički nasljednici.