Dok obični građani Republike Srpske sve teže sastavljaju kraj s krajem, Narodna skupština Republike Srpske povećala je plate poslanicima za 10 posto. To znači da će 83 poslanika u prosjeku mjesečno dobiti oko 300 KM više. Ovo povećanje godišnje opterećuje budžet RS s najmanje 350.000 KM, a može premašiti i pola miliona maraka.
Odluka je izazvala buru nezadovoljstva, jer u zemlji u kojoj građani teško sastavljaju kraj s krajem, a radnici ne mogu priuštiti osnovne životne troškove, ovakvo povećanje za političke elite zvuči kao otvorena provokacija.
Tokom skupštinske rasprave o ukidanju finansiranja političkih partija, poslanik SDS Milan Petrović istakao je da je povećanje plata nelogično u vremenu planiranih ušteda. „Povećanje plata moglo je biti usmjereno na pomoć doktorima, borcima ili asistentima za djecu sa posebnim potrebama, ali umjesto toga ide u naše džepove“, poručio je on.
Profesionalni poslanici u RS primaju bruto platu od oko 4.900 KM (neto oko 3.000 KM), dok dodatak za one bez profesionalnog statusa iznosi preko 2.000 KM neto. Uz to, 27 predsjednika radnih tijela u NS RS prima dodatnih skoro 300 KM mjesečno. Mnogi poslanici imaju i druge prihode i privilegije u javnim preduzećima.
Povećanje plata izazvalo je burne reakcije među građanima, koji sve teže podnose svakodnevne životne troškove.
Pitali smo naše čitaoce da li smatraju da su ovakve privilegije opravdane. Odgovori su jasno pokazali koliko je dubok jaz između vlasti“ i naroda.
„Pa, naravno da je opravdano, ljudi rade“, piše jedan čitalac Buke. Međutim, većina nema dilemu: „To je sramota, penzioneri dobiju 15 KM povećanje, a njima 300 KM? Kakva nepravda!“ Drugi poručuju: „Svaki rijaliti košta, a naši poslanici priređuju cirkus za narod – nek im plate rastu, dok mi pasemo travu.“
Komentari slikaju društvo zarobljeno između bahatosti i nemoći:
„Dok narod kopa po kontejnerima, oni kopaju po budžetu. Nisu naši predstavnici – oni su naši dželati u odijelima“,
„Dok mi šutimo, oni rade šta hoće. Mi im služimo, a ne obrnuto. Oni nas tretiraju kao stoku sitnog zuba“,
„Njima treba dati duplo više, s obzirom na glupe glasove koje imaju“,
„Glumci su skupi, a ovi naši pravi cirkusanti“,
„I to radili ili ne radili svoj posao. Javili se za riječ jednom ili nijednom. Definitivno najunosnije zanimanje kod nas je biti političar“,
„U RS je minimalna penzija oko 300 KM, a njima povećanje plate je isto toliko. Šta reći…“
Jedan čitalac konstatuje: „Toliko hira, bahatosti i nepristojnosti na jednom mjestu zaslužuje nagradu.“ Drugi dodaje: „Treba im bar 100% povećanje – toliko rade, samo dižu ruku i donose zakone koje ne sprovode.“
Ne manjka ni gorčine prema političarima i njihovim privilegijama:„Više predstave u skupštini nego u pozorištu – a kartu plaća narod“,
„A radnicima minimalac 900 KM, a njima plus 300 KM. Ima se, može se!“,
„Povećajte im još, nek vide kako je to ‘zasluženo’ za uništavanje države!“,
ili „Malo je to povećanje za one koji svoje mandate koriste za svađe, laži i poniženja naroda.“
Građani poručuju da je vrijeme da narod digne glas i prestane da trpi: „Umjesto da se bunimo, mi se samo svađamo međusobno zbog njih. Vrijeme je da svi zajedno stanemo protiv ovakve vlasti!“