Tokom prvih šest mjeseci 2025. godine uloženo je više od 743 miliona KM u sportsko klađenje i druge oblike kockanja – pokušavajući predvidjeti ishod utakmica, broj kartona, pobjednika konjskih i pasačkih utrka, izvještava Avaz.
Podaci Porezne uprave FBiH pokazuju da su priređivači igara na sreću u prvom polugodištu 2025. godine ostvarili promet od 743.089.484 KM. U poređenju s istim periodom prethodne godine, kada je taj iznos bio preko 800 miliona, riječ je o blagom padu. Cijele 2024. godine, ukupna potrošnja na klađenje u FBiH dostigla je rekordnih 1,6 milijardi KM.
Kada se pogleda potrošnja po kantonima, Hercegovačko-neretvanski kanton prednjači s više od 149 miliona KM, slijede Tuzlanski kanton s 132,9 miliona i Kanton Sarajevo s 122,9 miliona. U Srednjobosanskom kantonu prihod kladionica iznosio je 97,5 miliona, u Zeničko-dobojskom 81,5 miliona, dok su Unsko-sanski i Zapadnohercegovački kanton zabilježili 66,2, odnosno 45,1 miliona KM. Na samom začelju liste nalaze se Kanton 10, Posavski i BPK Goražde s 29,3, 11,4 i 6,6 miliona KM.
U istom periodu isplaćeni dobici iznosili su 637.093.219 KM, ali je porez naplaćen samo na 112.263.394 KM, što čini 17,62 posto – budući da se dobitci do 100 KM u FBiH ne oporezuju.
“Žednom čovjeku treba voda, gladnom treba kruh, onome koji nema treba novac. Naša kockarsko – kladioničarska industrija i naše vlasti su se dobro potrudili da naši ljudi, gladni i žedni, koji ne mogu sastaviti ni deset dana sa svojom plaćom, povjeruju u iluziju. Treba samo malo sreće i da ulože to što imaju i eto rahatluka, eto berićeta, bogatstva. Posebno je opasno što se to servira našoj djeci. Ona odrastaju u ambijentu u kojem im na svakom koraku, često poznate i vrlo uspješne osobe, poručuju s najvećih i najblještavijih reklama da je kockanje nešto dobro i pametno. Najveće reklame u našoj zemlji su reklame o kockanju, djeca se voze u autobusima koji su pretvoreni u pokretne reklame kladionica”, rekao je Romić za Avaz.
Posebno zabrinjava činjenica da je 743 miliona KM potrošeno u pola godine, dok broj stanovnika u zemlji opada, a egzodus se nastavlja.
“Ljudi odlaze masovno. U takvoj situaciji ispada da su nam najprofitabilnije tvrtke koje se bave kockom. Često razmišljam o djeci tih kockara, koja su svakodnevno izložena raznim oblicima nasilja, ne dobijaju ono što bi djeca trebala dobiti u obitelji – osjećaj sigurnosti, zaštite, topline obiteljskog doma. Ne ugrađuje im se samopoštovanje, samopouzdanje na odgovarajući način. U mnogim slučajevima ti se brakovi raspadnu i ta djeca bivaju uništena od onih koji su bili najpozvaniji da pomognu njihovom ukupnom razvoju”, zaključio je dr. Romić.