Gradiška je grad sa bogatom prošlošću. Ovdje se živjelo i u praistorijsko doba, o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta. Vidljivi su i tragovi starih naselja i objekata iz doba Rimljana, Osmanlija, Austrougara. Nažalost, najveći dio njih je, zbog čestih ratova, smjenjivanja carstva, ali i nebrige društva i današnje države zauvijek izgubljen.
Uprkos bogatoj prošlosti , danas se na teritoriji Gradiške nalazi samo 7 nacionalnih spomenika pod zaštitom države. Uglavnom su prepušteni zubu vremena i pitanje je kada će i oni u potpunosti nestati.
Za sada se sa sigurnošću može reći da će ovu sudbinu izbjeći samo Derviš hanumina medresa, čija je obnova i rekonstrukcija počela u ponedeljak. Riječ je o izuzetno vrijednom spomeniku kulturnog nasljeđa kako zbog arhitekture, tako i zbog značaja koji je kroz vijekove imala među bosanskohercegovačkim medresama.
Nacionalni spomenik koji se zaobilazio u širokom luku
Obnovu i rekonstrukciju finansira Generalna direkcija vakufa iz Turske, koja je osigurala sredstva u iznosu od 600.000 KM. Kako je u razgovoru za naš portal rekao glavni imam Medžlisa IZ Gradiška Zejnil ef. Latifović, građani su sa oduševljenjem pozdravili obnovu ovog nacionalnog spomenika, jer je već godinama u jako lošem stanju i svi ga u širokom luku zaobilaze.
“Medresa je u jako lošem i jadnom stanju. Krov joj prokišnjava, zidovi su se davno počeli urušavati, a u posljednje vrijeme je postala i deponija smeća. Koliko je njena obnova značajna za Islamsku zajednicu u Gradišci, toliko je značajna i za samu Gradišku i sve njene stanovnike, jer ćemo dobiti jednu lijepu istorijsku građevinu u centru grada, a i taj dio će konačno biti saniran i očišćen, neće biti mjesto, kao što je slučaj danas, koje ljudi zaobilaze u širokom luku”, rekao je za Buku Latifović.
Medresa je izgrađena u pseudo-orijentalnom odnosno pseudomaurskom arhitektonskom stilu, koji se na području Balkana i Bosne i Hercegovine pojavio u 19. vijeka sa dolaskom austrougarske vladavine. Ovaj stil odlikuje karakteristikama helenističko-seldžučke i osmanske umjetnosti preuzetih sa područja mozarapske umjetnosti Španije i Magreba- Kaira. Upravo u ovom stilu rađena je većina objekata što ih je u našoj zemlji ostavila austrougarska vlast.
“Pred kraj perioda osmanske vladavine, zabilježeno je da su u Gradiškom srezu postojale dvije medrese. Jedna je bila Derviš hanumina, a druga u naselju Orahova, o kojoj je ostalo jako malo sačuvanih podataka. Podaci kojima raspolažemo kažu da je današnja zgrada Derviš hanumine medrese izgrađena u pseudo-orijentalnom stilu za vrijeme austrougarske monarhije, u istom stilu kao i Gradska vijećnica, koja je izgrađena 1879. godine, dok se za medresu ne zna tačna godina izgradnje, ali pretpostavlja se da je to bilo nekoliko godina prije izgradnje Gradske vijećnice”, rekao je Latifović.
Dvije graditeljke: Derviš-hanuma Smailagić i Aiša Džinić
Za gradnju ove građevine vežu se dva imena i to imena dvije žene. Jedna je Derviš-hanuma Smailagić, a druga , Aiša Džinić.
Derviš-hanuma Smailagić, poznatija kao hanumica, pripadala je jednoj od najuglednijih i najimućnijih gradiških porodica. I prema arhivu Medžlisa islamske zajednice Gradiška, i kazivanju stanovnika ovog grada, ona je izgradila medresu. Ipak, prije nekoliko godina, ovi podaci su dovedeni u pitanje. Naime, do 1992. godine na zgradi medrese su bila dva kamena tariha, natpisa, na kojima su bili, kako se pretpostavlja, podaci o Derviš-hanumi i podaci o prvom graditelju medrese. Ti natpisi su uništeni, ali je jedan natpis sačuvan na slici. Sa turskog jezika ga je preveo dr. Ćazim ef. Hadžimejlić i uradio transkripciju na latinično pismo. Iz ovog natpisa se da zaključiti da je medresa podignuta 1748. godine, a kao graditelj je navedena druga osoba, Aiša Džinić. Najvjerovatnije je riječ o supruzi pretposljednjeg gradiškog kapetana Ibrahim-bega Džinića.
Drugi natpis, čija ni jedna fotografija nije sačuvana, prema riječima Latifovića, vjerovatno je bio posvećen Derviš-hanumi Smailagić koja, nije bila graditelj, već obnovitelj medrese.
Latifović: Bosanska Gradiška je najpitomijih sredina u BiH
Ova građevina je u vlasništvu Islamske zajednice, prvo kao medresa, a potom kao mekteb, islamska osnovna škola, bila sve do vremena komunističke Jugoslavije, kada im je oduzeta.
“ Medresa je za vrijeme Jugoslavije pripala bolnici, domu zdravlja i apotekama u Gradišci i koristila se za stanovanje. U toku rata su u njoj bile smještene i izbjeglice, da bi 2008. godine bila vraćena Islamskoj zajednici. Godinu kasnije, pristupili smo izradi projektne dokumentacije i potrazi za donatorim. Čekanje se isplatilo i za četiri mjeseca bi trebali dobiti obnovljenu medresu, nakon čega ćemo organizovati svečano otvaranje”, rekao nam je Latifović i dodao da će medresa nakon obnove služiti kao administrativno sjedište Medžlisa Islamske zajednice u Gradišci i kao edukativni centar. Plan je da se ovdje održavaju seminari, radionice, stručna usavršavanja, ali i da se otvori biblioteka i čitaonica.
“Stanovnici Gradiške, bez obzira ko su i šta su, sa nestrpljenjem očekuju obnovu. To nikoga ne treba da čudi jer ovo je, mogu slobodno reći, jedna od najpitomijih sredina u BiH i najbolji primjer suživota”, rekao je na kraju razgovora za Buku glavni imam Medžlisa IZ Gradiška Zejnil ef. Latifović.