Prema mišljenju profesora i politikologa iz regiona koji su ulčestvovali na jednom od održanih panela na Festivalskom danu „Sloboda narodu“ u BiH građanska država je dobila potpuno drugačiju konotaciju od onoga što bi ona trebala da predstavlja i postala jedan od glavnih kamena spoticanja među suprostavljenim etnonacionalnim politikama.
Politikolog iz Mostara Martin Mikulić govreći o ovoj temi kaže da se olako govori kako je Dejton luđačka košulja i da bi se on hitno trebao mijenjati.
„Ja mislim da je nepoštivanje Dejtona i ova OHRizirana verzija Dejtona i gaženje temeljnih dejtonskih načela uzrokuje sav ovaj nered koji mi imamo. Hrvati su nezadovoljni činjenicom da su na papiru konstitutivan, državotvoran narod sa svim zagarantiranim pravima, a da u stvarnosti to nije tako. Činejnica je da ste imali tri izborna ciklusa da se izborna volja Hrvata zbog određenih anomalija pregazi“, rekao je Mikulić i dodao:
„Mi u BiH vodimo rat nakon rata i tvrdim odgovorno da u BiH u političkom smislu ne postoje nenacionalisti.“
To prema njemu najbolje ilustriruje primjer Željka Komšića koji je bio član Predsjedništva u dva mandata od 2008. godine do 2014. godine, da bi nakon toga bio u Parlamentarnoj skupštini BiH do 2018. gdje je uputio u tom mandatu nula prijedloga , inicijativa i amandmana i nula puta se javio, a onda osvojio 300.000 glasova predstavljajući se kao građanska opcija, dok su istinski predstavnici građanskog koncepta osvojili ni 10.000 glasova.
Mikulić smatra da su grupno-diferencirana prava i individualna potpuno komplemetarna i da se sve u BiH može riješiti ako postoji volja da se dijeli vlast sa nekim.
„Ali ovdje to ne vidim… Zato ovdje treba napraviti takav sustav da bez obzira kakav animozitet imate prema onom drugom da vam onemogući da ga uništite. I kad imate takav sustav da shvatite da ga ne možete uništiti moraćete s njim sarađivati“, rekao je Mikulić naglašavajući da je Dejton rukopis američkih ustavnih stručnjaka i da kad bi se toga držali bez želje da jedni druge izigramo BiH bi odlično funkcionisala.
Profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Dejan Jović kaže da BiH izgleda kao neočekivana u pozitivnom smislu, jer 25 godina poslije rata nismo imali ni želju da dođe do nekog sukoba.
„Čini mi se da je BiH bolje integrirana nego Kipar, da je po mnogo čemu BiH zemlja koja ima određene specifičnosti po pitanju suverenosti, sa punim vanjskim suverenitetom, ali sa smanjenim unutrašnjim“, kaže Jović napominjući da model „jedan čovjek jedan glas“, nije vodio u mir već u rat i transformacija iz Jugoslovenske države u BiH nije uspjela.
„Suverenitet je pao na pod i razbio se. i u tom smislu postoje određeni strahovi od povratka suvereniteta u BiH. Ipak, mislim da je BiH zemlja koaj bi trebala da zamisli o svojoj sljedećoj postprotektoratskoj fazi gdje će pokrenuti ustavnodruštveni dijelog koji bi otklonio sve te upitnike koje imamo kad se gvori o BiH. Prvo da vidimo da li postoji volje naroda u BiH da se održi BiH što je tabu tema. Ali je nuižnbo da se potvrdi ta želja. A drugo, da se u odgovornoj atmosferi pokuša kansituirati suverena i potpuno demokratska zemlja, što nije učinjeno ni ZAVNOBIH-om ni Dejtonom“, rekao je Jović.
On problematiku konstitutivnosti vidi i u činjenici da postoje suverene države Hrvatska i Srbija, što, kako kaže, stavlja u položaj Srbe i Hrvate u BiH da objašvanjavaju zašto nisu manjine.
“Ovdje se radi o tome da li negdje drugo konzumirate pravo na svoju državu. Na tom osnovu se ujedinila i Njemačka, jer dvije države za jedan narod nemaju smisla. Ako Hrvati u BiH nisu sastavni dio hrvatskog naroda i u tom smislu nemaju Hrvatsku kao svoju suverenu državu u kojoj su oni pripadnici manjina koji žive izvan teritorija nacionalne države je vrlo zanimljiva pozicija koja stvara novi narod koji onda nisu Hrvati. Kao što se pokušava sa podijelom na Srbijance i bosanske Srbe što većina Srba odbacuje i smatra Republiku Srbiju kao svoju matičnu državu što ih već stavlja u poziciju manjine”, objašnjava Jović koji smatra da bi u slučaju građanske države neki od danas konstitutivnih naroda u BiH možda mogli bolje zaštiti svoja prava upravo kao manjine.
Ipak, on navodi i da antagoniziranje građanskog sa etničkim je neproduktivno u ovom slučaju.
“Građansko načelo znači da smo svi kao građani jednaki pred zakonom, pred izbornim sistemom. To ne znači da neki od nas se neće odlučiti u svom političkom i društvenom djelovanju voditi etničkim idejama. Svako ima pravo djelovati kao Srbin, Hrvat… Ali nikoga ne smije sistem tretirati različito. Ako neko odluči ne djelovati etnički u javnom prostoru i da je to njegova privatna stvar onda on ne smije imati manja prava od onog ko je politički gledano vođen etnicitetom. Problem kojeg ja vidim je da se samo govori o etničkom aspektu i da samo imaju tri faktora”, rekao je Jović i naveo da bi ukrajinska kriza mogla biti šansa za BiH i cijeli Zapadni Balkan da se razmisli o budućnosti ovog prostora.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Aleksandar Savanović kaže da na potpuno krivi način posmatramo pojam građanske države.
“Pojednostavljivanje građanske države sa konceptom jedan čovjek jedan glas je besmisleno. Mi svi imamo pravo glasa i imamo neke tehničke manjkavosti poput slučaja Sejdić i Finci koje se mogu lako otkloniti. Vrlo lako se mogu riješiti i problemi u Domu naroda i to su tehničke stvari, a ne ozbiljni problemi. Problem je što se koncept građanske države poistovjećuje sa većinskim načelom demokratije, što bi značilo da sve konsocijacije i države tog tipa nisu građanske, što je naravno apsurdno”, rakao je Savanović.
On kaže da analogne probleme imaju i demokratski mnogo razvijenije zemlje.
“Ne mislim da je naš problem funkcionisanja građanske države vezan za politički sistem. Ja sam veliki protivnik priče da je Dejton luđačka košulja. Kada govorimo o tekstu to je jedan izvanredan Ustav, možda i jedan od najboljih. Logika tog Ustava kada se iz njega otklone te tehničke manjkavosti je izvanredna. Ovdje je problem nedostatka političke culture i što političari varaju. Nama nijedan Ustav ne bi valjao. Kada Ustavni sud presudi da se ne može slaviti 9. januar kažemo to ne važi, ali kada proglasi bosanski jezik ne može biti zvanični jezik u RS onda mi tu odluku poštujemo. Takvih je primjera mnogo. Logika BiH je vrlo jasno iskazana u oblastima koje su date BiH. Više od 90 odsto stvari prebačeno na entitete. Nisu Amrikanci koji su to pisali ludi, jer su shvatali da se mi ne možemo dogovoriti oko tih stavri. Ideja je bila da smo ono oko čega se može postići saglasnost bude na nivou države. Mi smo ovim transformacijama Dejtona dali državi veće ovlasti nego za koje ona može dobiti saglasnost. I kako onda to primjeniti ako ne možete dobiti saglasnost za nešto nego silom. I tu je sav problem. Ne u samom političkom sistemu nego u odsustvu kulture”, rekao je Savanović.
Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu kaže da su svi nezadovoljni u BiH i da da se glavne političke borbe u BiH ne vode između različinih etničkih grupa, već unutar jednog nacionalnog bloka i ko će od njih u naredne četiri godine dobiti mandat.
“Mi nemamo jednu izbornu jedinicu već imamo dvije, odnosno tri izborne jedinice. Hrvatsko pitanje je specifičnije jer je Čović (Dragan) uspio da pomete opoziciju na ovoj egzistencijalnoj ugroženosti. Mi bi trebali da razbijamo tu podjelu na tri tabora unutar kojih se vodi borba”, smatra Mujkić navodeći da je etnička podijela neprirodna i da će jezička prebliskost uvijek biti kamen spoticanja u dovršenju konačne etno-nacionalizacije.
“Srpski i albanski se uvijek javljaju kao zid, ali mi se jedni drugima tako ne možemo pojaviti, već gledamo ime i druge stvari na osnovu kojih pravimo tu neku mentalnu mapu i obezljuđujemo jedni druge. Treba otvarati platforme i otvarati mogućnosti participacije kroz razne mreže koje će zaobilaziti sve kao voda i otapati ove etnonacionalizme i političarima davati signale šta svijet hoće. Trebamo se boriti za povećano učešće građana. Svođenje sve na principe tri čovjeka je drsko i barbarski”, zaključio je Mujkić.