Građani u strahu da će majevička regija ostati pusta zbog litijuma

“Ja sam već u penziji i star, ali šta će moja djeca ako im se sutra uzme ovo jedino blago koje imamo?” Ovako svoju priču počinje 70-godišnji Anđelko Delić koji pripada četvrtoj generaciji vodeničara u svojoj porodici. Smještena na obroncima Majevice, Anđelkova vodenica potiče još iz osmanskog doba.

“Othranila je ta majevička vodenica i moju, ali i brojne druge porodice sa majevičkog područja. Ako nam taj litijum i sumporne kiseline zatruju ovu našu prirodu, ugasiće se naš život, naša tradicija, a moja će djeca morati da povade pasoše i idu što dalje odavde, sa našeg vijekovnog ognjišta”, kaže Delić, jedan od 1000 građana koji je svoj potpis danas stavio na peticiju protiv rudarenja litijuma u Loparama.

Postojanje litijuma u Loparama ispituje se od 2010. godine. Istraživanje vrši švajcarska kompanija “ArCore AG”, koja je za te potrebe osnovala kćerku firmu „AR Core” sa sjedištem  u Laktašima. Dozvolu je izdalo Ministarstvo energetike i rudarstva RS.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

I dok se sa jedne strane mještani ove nerazvijene majevičke opštine nadaju  otvaranju fabrika i radnih mjesta, istovremeno su zabrinuti zbog mogućih negativnih uticaja na njihovo zdravlje i okolinu.

Mile Marković, mještanin Lopara, na 40 dunuma svoga imanja posjeduje voćnjak od koga obezbjeđuje egzistenciju za svoju porodicu. “Plaši me sve ovo, hoće da nam unište i ovo malo prirode i vode što imamo . Ja odavde neću da idem, po cijenu života”, kaže Marković.

I dok jedni strahuju da će biti primorani napustiti svoja vijekovna ognjišta, drugi u rudarenju litijuma u Loparama vide razvojnu šansu.

Prema Zakonu o koncesijama RS za korištenje mineralnog resursa za metalične mineralne sirovine propisana je koncesiona naknada u iznosu od 5 % prihoda iz obavljanja koncesione djelatnosti, na godišnjem nivou. Jednokratna koncesiona naknada bi tako, u budžet RS, donijela nešto više od 5 miliona KM .

Iz Kompanije “Ar Core” negiraju bilo kakve optužbe o mogućem zagađenju životne sredine i uvjeravaju u mogućnost bezbjedne eksploatacije, te otvaranje proizvodnje i ekonomski rast opštine .

Sa druge strane, ekološka udruženja upozoravaju na moguće negativne posljedice po zdravlje i okolinu.

“Litijum nije moguće vaditi bez upotrebe kiseline, jer se on nalazi unutar stijena i rudnog materijala i bez obzira na koji način vade rudni materijal, oni da bi izvukli litijum iz stijena moraju upotrebljavati kiselinu”, upozorava Snežana Jagodić-Vujić predsjednica ekološkog Udruženja “Eko-put” iz Bijeljine.

Građani su, ipak, odlučili da kažu “NE” rudarenju litijuma. Potpisivanje peticije koje je započelo danas trajaće narednih sedam dana. Potrebno je skupiti minimum 3000 potpisa. 

“Ako mislite da opština Lopare može da živi od zdrave hrane, da razvije turizam, organizuje proizvodnju, onda tu nema mjesta privatniku koji želi da vrši ekstrakciju litijuma i pri tom plaća rentu od 3 do 5 %” , rekao je Tihomir Dakić, predstavnik Centra za životnu sredinu, obraćajući se okupljenima.

Inicijativa koju je pokrenula Opština Lopare biće upućena u NSRS.

„I da ovim, praktično, izdejstvujemo deklaraciju o zabrani gradnje rudnika litijuma na Majevici. Ovo je jedan od naših načina borbe, a biće ih još. Branićemo  i odbraniti Majevicu. Mi nemamo garanciju da će naša sredina biti očuvana. Materijalno nije najbitnije u životu, a mi se borimo za naš kraj i da život ovdje ostane kakav je bio “, rekao je načelnik Lopara Rado Savić.

“Termin geološka istraživanja je”, kaže Želimir Nešković delegat SDS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, “poistovijećen sa terminom geološka eksploatacija”.

“Ovdje se radi o tome da Vlada RS pravi preduslov da lokalne zajednice neće moći učestvovati u odlučivanju da li će se ili ne na teritoriji tih lokalnih zajednica vršiti istraživanje i dalja eksploatacija ruda”, kaže Nešković.

Podsjetimo, “Rio Tinto” britansko-australijski rudarski gigant imao je namjeru da rudnik litijuma vrijedan 2,4 milijarde dolara razvije u području Jadar kod Loznice, u Srbiji što je izazvalo proteste građana i ekoloških udruženja.

“Zapadnim ekonomijama”, navode ekološka Udruženja,”potrebna su naša prirodna bogatstva, a na našim vlastima je odluka da li će ih prodati?”

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije