Fabrika duvana u Banjaluci predstavlja jedan od najvažnijih simbola industrijskog i društvenog razvoja grada kroz više od jednog vijeka. Od svog osnivanja 1888. godine, tokom austrougarske uprave, pa sve do njenog zatvaranja početkom 21. vijeka, ova fabrika bila je svjedok i učesnik velikih ekonomskih, političkih i društvenih promjena. Njena istorija odražava širu sliku razvoja industrije, položaja radnika i transformacije privrede u Bosni i Hercegovini, od ranih industrijskih početaka, preko perioda radničkog samoupravljanja, do procesa privatizacije.
Osim što je bila značajan privredni pokretač i najveći poslodavac u Banjaluci tokom većeg dijela 20. vijeka, Fabrika duvana imala je i važnu ulogu u oblikovanju lokalne zajednice. U njenim pogonima radile su generacije Banjalučana, a fabrika je bila mjesto gdje su se razvijali prvi sindikati, kulturna društva i sportske organizacije. Danas, iako proizvodnja više ne postoji, objekti fabrike ostaju svjedočanstvo bogate industrijske prošlosti grada i podsjetnik na jedno vrijeme kada je rad u fabrici duvana bio simbol stabilnosti, zajedništva i napretka.
Grad Banjaluka ima ozbiljnu namjeru da otkupi kompleks bivše Fabrike duvana, koji se nalazi na listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
“Naš plan je da nakon kupovine obnovimo i adaptiramo postojeće objekte, kako bi u budućnosti služili kao mjesto kulturnih i društvenih događaja: gradski muzej, muzički centar, konferencijske i kongresne sale. Ovo će biti novo mjesto okupljanja sa pješačkim zonama, trgom i drugim prostorima na kojima će se moći održavati brojne manifestacije”, rekao je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.
Dodaje da će na taj način spriječiti rušenje ovog zaštićenog kompleksa i njegovo pretvaranje u stambeni prostor. “Jasno ćemo se suprostaviti izmjeni regulacionog plana i skidanja zaštite sa ovih objekata”, poručuje Stanivuković.
Ovo je prilika da Banjaluka sačuva jedan od svojih značajnih simbola i pretvori ga u novo kulturno srce našeg grada.
“Na taj način spriječićemo rušenje ovog zaštićenog kompleksa i njegovo pretvaranje u stambeni prostor. Jasno ćemo se suprostaviti izmjeni regulacionog plana i skidanja zaštite sa ovih objekata. Ovo je prilika da Banjaluka sačuva jedan od svojih značajnih simbola i pretvori ga u novo kulturno srce našeg grada”, istakao je on.
Fabrika duvana osnovana je 1888. godine po nalogu Rudolfa Habsburškog. U vrijeme njenog osnivanja, Banjaluka je bila grad sa oko deset hiljada stanovnika. Do sredine pedesetih godina prošlog vijeka Fabrika duvana predstavljala je najveću privrednu organizaciju u gradu. Tokom austrougarske uprave više puta je proširivana, jer je bila prepoznata kao povoljno mjesto za ulaganje kapitala.
Nakon Drugog svjetskog rata fabrika je nacionalizovana i predata radnicima na upravljanje. Nacionalizaciju su 1945. godine sproveli Smail Bahtijarević i Miron Mandrović. Prvi zaposleni bili su demobilisani borci, a upravljanje je preuzeo radnički savjet. Već krajem 1945. godine proizvodnja je povećana za 30% u odnosu na predratni period. Sindikalna uprava fabrike organizovala je brojne kulturno-umjetničke i sportske aktivnosti, a jedno od najpoznatijih društava bilo je Kulturno-umjetničko i sportsko društvo „Kasim Hadžić“, osnovano 1952. godine.
Tokom šezdesetih godina fabrika je prošla kroz proces modernizacije i integrisana je sa duvanskom industrijom iz Niša. Do kraja osamdesetih godina poslovala je u sastavu Radne organizacije unutar Složene organizacije udruženog rada „Jugoduvan“ iz Niša. Procjene su tada govorile da će krajem 20. vijeka fabrika dostići proizvodnju od deset tona cigareta dnevno, odnosno 2500 tona godišnje. Međutim, desilo se suprotno.
Početkom devedesetih, u ratnim okolnostima, započinje proces privatizacije. Radnički savjeti se gase, a u tom procesu strada i sama Fabrika duvana.
Od samog početka, privatizacija Fabrike duvana Banjaluka liči na sve ostale privatizacije velikih firmi u Banjaluci. Privatizacija u Banjaluci svodi se na borbu oko atraktivnog građevinskog zemljišta smještenog u samom centru Banjaluke.
Sama po sebi, prodaja fabrike duvana Banjaluka Nebojši Antoniću bila je nelegalna, jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u Fabrici duvana smanjen vještački.Godine 2006. prelazi u vlasništvo banjalučkog privatnika Nebojše Antonića, dok dio akcija preuzima bugarski holding „Bulgartabak“.
Prema ovoj presudi, državni kapital u Fabrici nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim nije ni mogao biti prodan u obimu od 55 odsto. Ovu je odluku ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS.
Bugarska kompanija kupila je 2013. većinski paket od 55 odsto akcija Fabrike duvana Banjaluka od laktaške firme “Antonić trejd” za 4,5 miliona KM.
Fabrika duvana Banjaluka 2018. godine, koja je to vrijeme bila u stoodstotnom vlasništvu bugarske kompanije „Bulgartabac“, definitivno je zatvorena.
Iako su pojedini investitori prostor bivše fabrike vidjeli kao izuzetno profitabilan za izgradnju stambenih objekata, Fabrika duvana u Banjaluci nalazi se na privremenoj listi nacionalnih spomenika pod zaštitom države, pa nova gradnja trenutno nije moguća.
Podsjetimo i da je banjalučki advokat Dario Sandić prije nekoliko godina pokrenuo peticiju da se kompleks nekadašnje Fabrike duvana pretvori u kulturni kompleks i da se tu izgradi pozorišna sala, koncertna dvorana i atelje.