Povodom Svjetskog dana slobode medija koji se danas obilježava razgovaramo sa novinarima, urednicima i medijskim radnicima o stanju u medijima, slobodi medija i radu u novinarstvu u BiH.
Razgovaramo sa Gordanom Katanom, novinarkom iz Banjaluke.
Danas se obilježava Dan slobode medija, u tom kontekstu koliko su mediji kod nas slobodni?
Krug slobodnih medija u BiH iz godine u godinu se sužava i to je zabrinjavajući trend sa kojim će se sve teže biti nositi. Na jednoj strani imamo entitetske javne emitere, posebno RTRS koji je ništa drugo do glasnogovornik čak ne ni vlasti nego samo jedne stranke – SNSD-a, koji su u potpunosti odustali od principa i uloge javnih servisa. Druga grupacija su mediji koji zavise od vlasnika, a ta sprega kapitala i određenih političkih krugova pogubna je za slobodu javne riječi. Tako da u konačnici o slobodnim medijima govorimo samo iz ugla ono malo portala koji ili djeluju na bazi projekata i donacija pa imaju i prostor za profesionalno i nezavisno djelovanje. Ali sve to premalo je da bi se mogao izvršiti ozbiljan utjecaj na javnost.
Koliko je pandemija uticala na rad u medijima?
Prvi drastičan udar na novinarke/ novinare izvršen je u aprilu prošle godine kada je medijska grupacija Oslobođenje otpustila oko 20 uposlenika. Tako drastičnih rezova nije bilo, ali velikom broju novinarki/ novinara smanjivane su plate, ugovori o radu na određeno vrijeme nisu produženi ili su honorari drastično smanjeni. A u isto vrijeme se očekivalo da svaki dan „izlaze na ulicu“, da rade bez i minimuma zaštite po sopstveno zdravlje, , da im se, što je bo slučaj u Federaciji BiH, ograničava pristup informacijama o pandemiji
I naravno da su zdravstveni radnici podnijeli i podnose najveći teret pandemije, ali i većina naših kolega i kolegica jednako tako je dala ogroman doprinos kako bi javnost bila pravovremeno informisana.
Kada je sloboda medija u pitanju koji su kod nas najveći problemi?
Politički utjecaji ili pritisci, samocenzura, kalkulantske uređivačke politike kao produkt vlasničkih struktura, nedostatak novca, pa time i slabo plaćen posao neminovno se odražava na slobodu medija.
Koliko je sloboda medija važna za razvoj normalnog društva?
Jedno bez drugog ne ide. Nema demokratskog društva, ako nema slobodnih medija. Nije zadaća medija da mijenjaju svijet, ali jeste da analitički i kritički propituju sve društvene procese, a vlast je dužna osigurati uslove za slobodu pristupa informacijama i omogućiti im da bez pritisaka rade svoj posao.
Sa kojim problemima se konkretno ti susrećeš u svom radu, šta bi ovim putem izdvojila i na šta bi javno apelovala da se promijeni?
Posljednji, ali sigurna sam, nažalost, ne i zadnji napad doživjela sam u jeku prošlogodišnje zborne kampanje od aktivista SNSD-a. I onda kao u kakvom teatru apsurda bila pozvana u policiju zbog prekršajne prijave. Sve iz razloga jer sam radila svoj posao. No to je samo dio problema. Daleko je veći problem nemogućnost pristupa informacija pravovremeno, bahata šutnja/ ignorisanje zahtjeva upućenih prema vladi i javnim institucijama. I to je ono na što apelujem da se promijeni. Druga je stvar što se naši apeli ne žele ćuti, a to direktno ugrožava naš rad i egzistenciju.