Od 25. decembra prošle godine, do 25. decembra ove, ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač je, kršeći sva prava koja se garantuju slobodnim građanima, uspio uspostaviti policijsku državu u kojoj umjesto osjećaja bezbjednosti, policajci građanima utjeruju strah u kosti.
Ovaj period je počeo burno, na katolički Božić prošle godine, a kulminirao dva dana prije istog praznika ove. Pa je logično postaviti pitanje, kad će najsmrknutiji političar u Republici Srpskoj, kojeg se boje, ne samo njegovi protivnici, nego i najbliži saradnici, pa čak i oni koji ga prvi put vide, prestati da krade Božić.
I prije je Lukač zavodio red, uspostavljao snage kojima bi se suprotstavio slobodnim građanima i svojim političkim protivnicima. Ali prije tačno godinu dana, krenuo je u progon.
I to tačno 25. decembra, kada je odlučio da „počisti“ Trg Krajine. Tog dana, specijalci policije RS okupirali su Banjaluku, s ciljem da unište pokret Pravda za Davida. Tog dana su iz Banjaluke poslate slike nasilja i užasa, kojem ovaj grad nije svjedočio mnogo godina unazad. Tog dana ministar Lukač je prešao sve granice i uspostavio policijsku državu u kojoj će sila i strah postati još jedna poluga u rukama vlasti.
Od tog dana do danas, nasilje nad građanima od strane policije se samo širilo i to potpomognuto nevjerovatnom propagandnom mašinerijom režimskih medija.
Pa smo tako svjedočili progonu građana u Banjaluci, strašnim scenama pendrečenja nedužnih, konstantnoj upotrebi sile, neopravdanim privođenima, maltretiranjima… Za ovo niko nikad nije odgovarao, jer u RS je policija postala oružje u rukama batinaša i nasilnika, zaboravivši svoju funkciju, zaštitnika građana.
Ovaj progon se nastavio do danas, pa su tako svakodnevno zastrašivani, legitimisani, privođeni, proganjani svi ljudi koji su podržavali borbu za pravdu i istinu, borbu za otkrivanje ubica mladića Davida Dragičevića.
Tokom cijele godine ova grupa ljudi je bila „na nišanu“ ministra Lukača i policije RS, koji nisu birali metode u gušenju jednog pokreta. Inače, prošlo je tačno godinu dana otkad je Lukačeva policija odlučila fizički da se obračuna sa pristalicama grupe Pravda za Davida, a onda i svim drugim građanima koji su tog 25. decembra došli na Trg Krajine. Tada je zavladao haos i strah, koji ministar unutrašnjih poslova održava do danas.
Iz neformalne grupe Pravda za Davida su rekli da je prije godinu dana u Banjaluci uveden policijski čas.
„Ne treba zaboraviti da se sve to desilo odmah nakon izbora nove Vlade Republike Srpske. Dakle, isti ljudi su preuzeli poluge moći ponovo u svoje ruke i krenuli u, kako su tada mislili, posljednji obračun sa nama. Međutim, ozbiljno su se prevarili. Neformalna grupa je nastavila da postoji i da djeluje, ali u mnogo težim okolnostima. Dana 25.12.2018. godine nam je pokazano šta nas čeka. Dočekale su nas zabrane okupljanja, stalna legitimisanja, audio i video snimanja, informativni razgovori, česta lišavanja slobode, zadržavanje u pritvorskim jedinicama, pokretanje brojnih prekršajnih procesa, ali i krivičnih, na stotine prekršajnih naloga, suđenja", ističu iz ove neformalne grupe.
Naravno, ovo nije bilo dovoljno ministru policije koji je odlučio i da zakone prilagodi svojim ambicijama za stvaranje policijske države. Pa je tako zakonski zabranjeno okupljanje u blizini institucija, čak i ako su u pitanju tri osobe. Omogućeno je policiji da odlučuje ko to smije da se okuplja i kad u najvećem gradu Republike Srpske. A sudeći prema njihovim odobrenjima, to su samo pristalice vlasti.
Za Lukača su i žene koje traže bolju zaštitu za nezbrinutu djecu u domovima postale opasnost koju treba otkloniti.
Inače, Lukač je svoju snagu pokazivao tokom cijele godine zabranjujući svaki pokušaj izražavanja nezadovoljstva građanima. A onda je počeo i da hapsi sve aktiviste koji su ukazivali na stanje u društvu.
Stefan Blagić iz Udruženja ReStart Srpska je jedan od onih koji su na svojoj koži osjetili brutalnost policije RS. On navodi da je pod Lukačevom palicom, ova važna poluga vlasti postala predmet za širenje straha i sprdnje.
„Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač je do te mjere srozao ugled policije, da je policija Srpske danas, nažalost, objekt straha u našoj zemlji, a predmet sprdnje u regionu i svijetu. Najveća količina neprofesionalizma pokazana je na slučaju brutalnog ubistva Davida Dragičevića, zatim neosnovanim hapšenjima, prijetnjama, kaznama, a na kraju je sam ministar policije stavio tačku na i udarajući narodnog poslanika. On više ni u Zimbabveu ne bi mogao da bude ministar, a kamoli u nekoj evropskoj zemlji.“
Kao da nije bilo dovoljno što je policija RS u regionalnim i svjetskim medijima mjesecima predstavljana kao mašinerija za gušenje građanskih sloboda, Lukačevi poslušnici su se potrudili da od nje naprave pravu sprdnju.
Pa su tako jedne prilike pohapsili i igračke, kojima su aktivisti iz Udruženja „Restart Srpska“ izveli performans.
Na ovaj način su pokazali da brutalnost i besmisao ministra Lukača nema granicu.
„Nemoć policije, ogoljena represija i nedostatak integriteta najslikovitije je prikazana prilikom hapšenja igračaka na Trgu Krajine, gdje su pripadnici MUP-a uradili nešto što je u svijetu nezabilježeno. Naglašavam da je prvi i osnovni zadatak svakog ministarstva unutrašnjih poslova zaštita i pomoć stanovništvu, a da represija dolazi tek na kraju. Međutim, Lukač je policiju pretvorio u ono čemu ona de facto ne služi, a to je zaštita režima po svaku cijenu“, rekao je Blagić za BUKU i ostavio otvoreno samo jedno pitanje: „Da li će Lukač pokazati minimum dostojanstva i mirno sići sa funkcije kojoj nije dorastao?“
Rezultat represije policije RS i metoda za obračun sa građanima koje je nametuo ministar MUP-a najbolje su se pokazali u posljednjih nekoliko mjeseci kada se na sudovima u Banjaluci našlo preko sto slučajeva protiv građana Banjaluke, koje je podnijela policija u cilju zastrašivanja ljudi, a pozivajući se na kršenje javnog reda i mira ili ometanje u vršenju službene dužnosti.
Već prve presude, koje su odbacile ove optužbe, pokazale su kakve su bile namjere policije kada je neosnovano pritvarala, ispitivala, a kasnije i prekršajno ili krivično gonila.
Ali to nije zaustavilo represiju. Naprotiv, ona je pojačana i to kroz neosnovane prekršajne prijave i novčane kazne, kao što smo mogli vidjeti u slučaju nekoliko starica koje su davale podršku građanima koji su preživjeli policijsku torturu.
Inače, tokom cijele godine, policija je pod komandom ministra Lukača vršila torturu nad građanima kroz svakodnevne i besmislene racije. Nelogično maltretiranje na stotine nedužnih građana da bi se pronašlo dva grama kokaina, jedan džoint ili tablete bez recepta, postali su svakodnevnica kojom policija trenira strogoću.
A najveći apsurd ili bolje reći ludost jeste objavljivanje ovog mučenja građana od strane policije na televiziji pod pokroviteljstvom vlasti, uz pokušaj da se mučne scene pretresa običnih građana, za koje se pripadnici specijalne policije pripremaju kao za obračun sa teroristima, prikažu kao i te kao potrebna i bitna akcija. Ludilo!
A u samom finišu godine, Lukačeva policija je počela kažnjavati i one koji na društvenim mrežama ukažu na kršenje zakona. Jer, valjda su nas naučili da je zakon selektivan i da nije za sve isti.
Tako se na razgovoru u policiji našao i advokat Dario Sandić, koji je na Fejsbuku ukazao na nepropisnu vožnju gradom policijskih službenika. Njemu je takođe uručena prekršajna prijava i to po nalogu komandira.
Sandić je za Buku podsjetio da je prošlo tačno 365 dana od kako je policija na Trgu Krajine gurala, naguralvala, sklanjala, tukla i galamila na građane Banjaluke. Poslije ovog događaja, dodao je, "niko nije ogovarao za prekoračenje ovlašćenja, za nepotrebnu i nezakonitu primjenu sile, za povređivanje građana za bilo šta…ali su dogovarali i odgovaraju građani što pokušavaju da ostvare svoje ustavom zagrantovana prava na mišljenje, okupljnje, život…ali im loše ide..baš loše."
Naime, poslije 25 decembra za policiju je sve postalo moguće kaže za Buku Sandić – da privodi nezakonito, da pritvara nezakonito, da tuče nezakonito, da ne dozvoljava braniocima da brane građene nezakonito…
"Imajući u vidu da je ministar policije pred kamerama u direktonom prenosu udario narodnog poslanika i nastavio obavljati funkciju ministra, jasno je da je poruka poslata – udri milicijo i ni za čim ne žali, jer građanskim slobodana su dani odbrojani. Naime, poslije ovog događaja u Skupštini zapitao sam se šta li pripadnici MUP-a rade prilikom privođenja i ispitivanja i pritvaranja građana, kada ministar MUP-a udari poslanika pred kamerama i pred još 90 ljudi u prostorijama najvišeg zakonodavnog tijela ovog entiteta. Ovdje je sada došlo ili da im podmetnemo drugi obraz ili da se uhvatimo kuke i motike, jer trećeg nema. Žalosno je da u 21. vijeku građani ne mogu da ostvare svoja elementarna ljudska prava i da insititucije ne postoje – jer da postoje ministar ne bi udario poslanika, ministar poslije udaranja poslanika bi bio smijenjen, građani bi smjeli da se okupe kad god i gdje god žele kako bi iskazali svoje mišljenje…ali blizu je Pariz, možda se prelije i kod nas…dragi Deda Mraze", zaključio je Sandić za naš portal.
Inače, sve je ovo nekako i normalan slijed događaja. Jer, šta da očekuju obični građani, kad se policija obračunava i hapsi narodne poslanike koji ne razmišljaju isto kao vlast ili imaju političke sukobe sa ministrom policije.
A upravo ministar policije Dragan Lukač se pobrinuo da zaokruži godinu tiranije nad građanima lično, udarivši i brutalno izvrijeđavši narodnog poslanika Draška Staniivukovića. Naravno, on nije kažnjen za ovo.
Na kraju smo komentar zatražili i od Dejana Lučke iz Banjalučkog centra za ljudska prava, koji nam je na najbolji način opisao koliko je daleko policija sa Draganom Lukačem otišla, izgubivši svaki osjećaj.
„Djelovanje policijskih organa u posljednje dvije godine je usmjereno na konstantno kršenje ljudskih prava, pogotovo kada su u pitanju prava vezana za slobode okupljanja i izražavanja. Bez ikakve zadrške, građanima se onemogućavaju njihova osnovna prava, kao što je pravo na slobodno okupljanje, pravdajući to širokim tumačenjima zakonskih rješenja, a bez gledanja korelacije sa međunarodnim standardima, koje su državni organi dužni poštovati. Policija, dakle, pri primjeni svojih ovlašćenja, pored poznavanja domaćih propisa, mora da poznaje i primjenjuje evropske standarde prava ljudskih prava, koje je BiH dužna poštovati, a kojima se definiše npr. kako se okupljanja održavaju, kada se mogu prekinuti, kada ne smiju biti zabranjena i sl. Nažalost, policijski organi to veoma rijetko rade“, rekao je Lučka za BUKU.
Ukoliko tu dodamo slučajeve svojevrsnog zastrašivanja, prijetnji ili prekomjerne upotrebe sile dobijamo sistem kojeg se njegovi građani plaše i doživljavaju ga kao nadmoćni entitet koji ima pravo da radi šta mu se prohtije.
„U cjelokupnoj situaciji koja se dešava u posljednje vrijeme, građani su policiju počeli gledati kao organ koji je tu samo da primjenjuje monopol sile, a ne da bude čuvar zakona i istinski zaštitnik prava svakog pojedinca.“
Prema riječima našeg sagovornika, policija je u svakom sistemu manje ili više, javno ili tajno, instrument vlasti, međutim, u okviru tog odnosa, moraju postojati definisano upravljanje, zakonska ograničenja, dobre prakse, sistem nezavisne kontrole i pravila koja se moraju poštovati.
Prije svega, to znači da policija ne smije da prekoračuje svoja ovlašćenja, ne smije da krši ljudska prava i ne smije da slijepo sluša naredbe koje su protiv zakonskih i međunarodnih standarda.
„Nažalost, sve navedeno se počelo dešavati i zato imamo slučaj u kome se policija usmjerava na građane i kršenje njihovih prava, zbog npr. različitog mišljenja koje ti građani imaju, od mišljenja vlastodržaca, što je nedopustivo. Dakle, policijski organi ne bi smjeli da služe za lična obračunavanja, nego samo i isključivo za zaštitu ustavnog i zakonskog poretka zajedno sa zaštitom prava svakog pojedinca, odnosno građanina“, rekao je Lučka.
On navodi da smo došli do toga zato što skoro svaka institucija, po prirodi, želi veću moć i veću vlast u svojim rukama.
Dalje dodaje da je većina građana ćutala i nije se bunila, kada se počelo sa kršenjem prava, jer ih se nije pretjerano direktno ticalo. Onda se, uz pomoć određenih struktura, stvorila i takva atmosfera u kojoj je postalo normalno da se odobrava prekoračenje zakonskih ovlašćenja ili direktno kršenje ljudskih prava zbog „viših interesa“.
„I eto nas, odjednom, u današnjici, u kojoj je stvorena određena sumorna atmosfera konstatne napetosti i tenzija, koju, nažalost, većina građana podržava. Ako biste sada napravili anketu među građanima, većina njih bi bila saglasna sa kršenjima ljudskih prava, sve dok ta kršenja nisu usmjerena prema njima. Prepraviću jedan grafit posvećen pokojnom Oliveru Ivanoviću u Beogradu, i reći ću da se u atmosferi straha ne živi, ali se pomalo životari, dok problemi ne zakucaju na sopstvena vrata.“
Lučka smatra da bi ministar policije trebalo da da ostavku, zbog cjelokupne situacije koja se dešava u posljednih godinu i više dana, u kojoj policija konstantno dirketno krši ljudska prava građana, a pogotovo zbog poteza u kome je direktno prijetio, a zatim i fizički nasrnuo na narodnog poslanika.
„Opravdanja za prijetnje i fizičko nasrtanje na narodnog poslanika nema i zbog toga, uz već spomenute stvari, trebalo bi da uslijedi politička sankcija ili moralni potez davanja ostavke od strane samog ministra“, zaključio je Lučka.