Godinu koja je na izmaku obilježio je, bez ikakve sumnje, kriminal u pravosuđu Bosne i Hercegovine, i to na njegovom najvišem nivou. Riječ je o nizu postupaka koji ozbiljno dovode u pitanje vladavinu prava, nezavisnost institucija i samu suštinu ustavnog poretka. Slijede samo neki od primjera koji to potvrđuju.
Prvi primjer: Istraga koja je nestala preko noći
Tužilaštvo BiH je tokom 2025. godine donijelo naredbu o provođenju istrage protiv Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, tereteći ih za krivično djelo napada na ustavni poredak BiH, jedno od najtežih krivičnih djela u svakom pravnom sistemu.
Na zahtjev Tužilaštva, Sud BiH je odredio pritvor i raspisao potjernicu. Međutim, uslijedio je pravosudni presedan: nadležna tužiteljka, suprotno Zakonu o krivičnom postupku BiH, dogovara pojavljivanje Dodika u Tužilaštvu, nakon čega se istog dana ukidaju pritvor i potjernica. Isti scenario ubrzo je ponovljen i za Stevandića i Viškovića.
Postupanje Tužilaštva i Suda BiH ostavilo je utisak da se ne radi o napadu na ustavni poredak, već o beznačajnom prekršaju.
Drugi primjer: Obustavljena istraga bez pravnog osnova
Javnosti je potom objašnjeno da je sve urađeno kako bi se osumnjičeni ispitali prije podizanja optužnice. Umjesto toga, ista tužiteljka donosi naredbu o obustavi istrage, uz obrazloženje da „nema dovoljno dokaza“.
Takvo obrazloženje je teško održivo, s obzirom na to da su činjenice nesporne: Vlada RS predlaže zakon o zabrani rada SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH i VSTV-a na teritoriji RS-a, Narodna skupština RS-a taj zakon usvaja, a Dodik ga proglašava ukazom.
U pravnoj teoriji i praksi, krivično djelo je dovršeno samim donošenjem tog zakona, bez obzira na kasnije poništenje od strane Ustavnog suda BiH, koje može predstavljati samo eventualnu olakšavajuću okolnost – ne i osnov za obustavu postupka.
Da je riječ o ozbiljnom pravosudnom skandalu potvrđuje i činjenica da je jedan od tužilaca Tužilaštva BiH podnio krivičnu prijavu protiv odgovornih, tereteći ih za zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja.
Treći primjer: Sud koji ne provodi vlastitu presudu
Posebnu pažnju izazvalo je i ponašanje sudije Suda BiH koja je donijela prvostepenu osuđujuću presudu kojom je Dodiku, pored kazne, izrečena i zabrana obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske.
Umjesto da jasno utvrdi da li presuda ima pravne posljedice i po funkciju predsjednika SNSD-a, te da sama pokrene postupak brisanja iz sudskog registra, sudija se mjesecima dopisuje sa CIK-om BiH, iako je jasno da CIK nema zakonska ovlaštenja za takav potez.
Četvrti primjer: Ustavni sud u tišini
U pravosudni kolaps uklopio se i Ustavni sud BiH, koji već mjesecima ne odlučuje o zahtjevu za ocjenu ustavnosti odluke Narodne skupštine RS-a o imenovanju tzv. Vlade RS-a, iako je očigledno da je prijedlog dao Milorad Dodik u vrijeme kada nije imao pravo da obavlja funkciju predsjednika Republike.
Time je, kako se navodi, prekršen član 3. Ustava BiH koji obavezuje entitete da poštuju odluke institucija BiH, uključujući i pravosnažne presude Suda BiH – presude koju je, paradoksalno, potvrdio upravo Ustavni sud odlučujući po Dodikovoj apelaciji.
Zaključak
Sve navedeno pokazuje da je 2025. godina prošla u znaku dubokog pravosudnog kriminala i institucionalne kapitulacije. Umjesto zaštite ustavnog poretka i vladavine prava, najviše pravosudne institucije BiH ostavile su utisak selektivne pravde, političkog oportunizma i sistemskog urušavanja pravnog sistema.