Ako bi se 2025. godina u Republici Srpskoj sažela u jednu političku priču, ona bi imala jedno ime. Od februara do kraja decembra, gotovo svaki ključni događaj – institucionalni, pravni ili politički – vrtio se oko sudbine Milorada Dodika, njegovih poteza i (ne)reakcija sistema na njih. Godina je počela presudom, nastavila se zakonima u RS, prijetnjama hapšenjem i centralnim potjernicama, a završila prijevremenim izborima čiji su rezultati još uvijek nepoznati.
Sve je kulminiralo 26. februara 2025. godine, kada je Sud Bosne i Hercegovine izrekao prvostepenu presudu Miloradu Dodiku zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Presuda, kojom je Dodik osuđen na godinu zatvora i zabranu političkog djelovanja u trajanju od šest godina, označila je prelomni trenutak. Od tog dana, politička scena u Republici Srpskoj prestaje funkcionisati po ustaljenim obrascima i ulazi u otvoreni sukob sa državnim institucijama.
Umjesto smirivanja tenzija, reakcija je bila suprotna. U danima koji su uslijedili, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zakone kojima se pokušalo onemogućiti djelovanje državnih pravosudnih i policijskih institucija na teritoriji RS. Vlast je te poteze predstavljala kao „povratak izvornom Dejtonu“, dok su iz Sarajeva i međunarodne zajednice stizala upozorenja da se radi o direktnom udaru na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Kriza je tako, iz sudnice, prešla u parlament. Naime, NSRS je tada usvojila zakone o zabrani djelovanja institucija BiH na teritoriji RS ( SIPA, Tužilaštvo i SUD BiH ) kao i zakon o posebnom registru nevladinih organizacija.
Ustavni sud BiH je početkom marta reagovao privremenim suspendovanjem spornih zakona, ali je Dodik odluku otvoreno odbacio, nastavljajući političku konfrontaciju. Time je spor ušao u novu fazu – onu u kojoj pravne odluke više nisu bile samo formalni akti, već test stvarne moći institucija na terenu.
U martu i aprilu dolazi do direktnog sudara politike i pravosuđa. Sud i Tužilaštvo BiH izdaju naloge za privođenje zbog ignorisanja sudskih poziva i nastavka provođenja spornih zakona. Situacija dodatno eskalira kada se traži međunarodna potjernica, jer se Dodik u jednom periodu nalazio van zemlje. Kulminacija se dešava krajem aprila, kada pokušaj hapšenja propada zbog intervencije policije Republike Srpske, koja fizički blokira pripadnike SIPA-e. Taj trenutak ostaje zapamćen kao simbol potpune institucionalne blokade: država pokušava da provede zakon, entitet demonstrira silu.
Istovremeno, pritisak dolazi i spolja. Tokom proljeća i ljeta, pojedine evropske zemlje uvode zabrane ulaska Dodiku i njegovom najužem krugu, a retorika o secesiji i „zaštiti Republike Srpske“ dodatno opterećuje odnose sa Zapadom. Međutim, kako godina odmiče, dolazi do postepenog zaokreta.
U jesen stiže i najveći paradoks 2025. godine. Sjedinjene Američke Države skidaju sankcije Miloradu Dodiku i pojedinim njegovim saradnicima, uz obrazloženje da su dobili garancije o prekidu secesionističkih poteza i smirivanju tenzija. Time se kriza, barem formalno, vraća u politički okvir, iako su posljedice prethodnih mjeseci već duboko urezane u institucionalni sistem.
18. oktobra NSRS konfliktne zakone povlači, a retorika se ublažava
U međuvremenu, Centralna izborna komisija BiH pokreće proceduru prestanka mandata predsjednika Republike Srpske, što vodi ka prijevremenim izborima u Republici Srpsoj. Oni se održavaju u novembru, a kandidat SNSD-a tijesno pobjeđuje opozicionog kandidata. Ipak, ni tu kriza ne staje. Krajem decembra, CIK poništava rezultate na 136 biračkih mjesta u više izbornih jedinica zbog utvrđenih nepravilnosti, falsifikovanja potpisa i ozbiljnih kršenja izbornog procesa.
Tako se 2025. godina zatvara gotovo onako kako je i počela – u znaku pravnih sporova, osporavanja odluka i institucionalne nesigurnosti. Presuda koja je trebala biti pravni epilog pretvorila se u politički domino-efekat koji je srušio stabilnost cijelog sistema. Između sudnice, skupštinskih klupa, policijskih blokada i izbornih komisija, Republika Srpska i Bosna i Hercegovina su proveli godinu u neprekidnom kriznom režimu.
Na bh nivou gotovo da nema pomaka. 20205.godinu obilježili su kvorumi, sjednice bez dnevnog reda, prepucavanja, konstantne prepirke glavnih aktera. Od Savjeta ministara preko Doma naroda – Bosna i Hercegovina ni tu nije doživjela nikakav pomak naprijed. Reformsku agendu je Evropa zvanično prihvatila, ali čini se d asu i to vlasti u BiH iskoristile na svoj način. O kvalitetu rada institucija BiH dovoljno govori činjenica da nismo u stanju otvoriti jedan obični granični prelaz. Umjesto dva, vlast i opozicija ponude 4 ista evropska zakona.
Na kraju, ostaje zaključak da 2025. nije bila godina reformi, ekonomije ili društvenog oporavka, već godina u kojoj je gotovo sve bilo podređeno jednom političkom sukobu. Godina koju je, u političkom smislu, pojeo Milorad Dodik.
A Dodik? Iako formalno više nije predsjednik Republike Srpske, u javnosti ostaje precipiran kao Predsjednik, prisutan je na svim događajima, njegove aktivnosti svuda prati silno obezbjeđenje – u stvarnosti daleko je on od odlaska sa političke scene. Njegova moć neupitno je manja, ali pitanje je koliko to javnost zaista primjećuje.
A što se tiče Nove 2026.godine? Ona je super izborna – pa je teško za povjerovati da će biti bolja.