Indeks percepcije korupcije, koji godišnje objavljuje “Transparency International”, u BiH je već godinama u slobodnom padu, pokazuju podaci iz najnovijeg izvještaja ove organizacije.
Naime, kako su objavili, 2012. godine indeks je iznosio 42 poena, što je već samo po sebi nisko, ali je onda iz godine u godinu stalno padao, da bi se u prošloj godini, na koju se najnoviji izvještaj odnosi, srozao na 33 poena. Zanimljivo je da “Transparency” smatra da zemlja sa skorom od 33 poena i niže ne može biti smatrana demokratskom, i već počinje graničiti s autoritarnim načinom vladavine.
Prema objavljenom grafikonu, najveći pad je bio s 2013. na 2014 godinu, kada je sa 42 spala na 39, a sa 2022. na 2023. primjetan je drugi najveći pad indeksa sa 35 na 33 poena.
Generalno gledano, BiH je na tabeli na 114 mjestu od 180 rangiranih zemalja. Ovim je BiH i zvanično najkorumpiranija zemlja u regionu, s obzirom na to da nam je najbliža Srbija na 105. mjestu s 35 poena, iza koje su redom Sjeverna Makedonija na 88. mjestu s 40 poena, na 65. mjestu Crna Gora s 46 poena, na 80. mjestu Albanija sa 42 poena, te Hrvatska na 47. mjestu sa 63 poena.
Ivana Korajlić, direktorica kancelarije “Transparencyja” za BiH, kaže za “Nezavisne” da je ovo istorijski najlošiji izvještaj za BiH, a da su neke zemlje regiona koje su bile iza BiH prije desetak godina sada ispred nje.
Kako ona ističe, glavni razlozi za ovako loš rejting su da BiH još uvijek nema potpuno poštene izbore, koji su preduslov za zdravu demokratiju, i zloupotreba javnih resursa od strane političkih elita kako bi se obogatili i izgradili klijentelističku mrežu.
“A posebno je važno što umjesto da se radi na provođenju ključnih reformi o kojima se godinama priča, u oblasti borbe protiv korupcije, pravosuđa i slično, mi imamo na sceni potpunu razgradnju i nepoštivanje institucija”, smatra ona.
Čak i u dijelu u kojem se provode neke reforme, Korajlićeva upozorava da se čak i to često potčinjava interesima političkih partija.
Opšti zaključak izvještaja na globalnom nivou je da postoji oštri kontrast između nacija sa jakim, nezavisnim institucijama i slobodnim, poštenim izborima i onih sa represivnim autoritarnim režimima.
“Pune demokratije imaju prosjek CPI od 73, dok demokratije sa nedostacima imaju u prosjeku 47, a nedemokratski režimi samo 33. Ovo naglašava da iako bi se neke nedemokratske zemlje mogle smatrati da upravljaju određenim oblicima korupcije, šira slika pokazuje da su demokratija i jake institucije ključne za potpunu borbu protiv korupcije i efikasnu borbu protiv korupcije”, smatraju u “Transparencyju”.
Sedmu godinu zaredom Danska je prva na rang-listi sa rezultatom 90. Finska i Singapur zauzimaju drugo i treće mjesto sa ocjenom 88, odnosno 84. Postigavši 83, Novi Zeland je van prve tri pozicije prvi put od 2012, ali ostaje u prvih deset, zajedno sa Luksemburgom, Norveškom, Švajcarskom, Švedskom, Nizozemskom, Australijom i Islandom.
U međuvremenu, zemlje koje su u sukobu ili imaju veoma ograničene slobode i slabe demokratske institucije zauzimaju dno indeksa. Među njima su Južni Sudan sa osam bodova, Somalija sa devet i Venecuela sa deset, i te zemlje zauzimaju posljednja tri mjesta. Iza njih su Sirija, Ekvatorijalna Gvineja, Eritreja, Libija, Jemen, Nikaragva, Sudan i Sjeverna Koreja.