U ,,Glasu Srpske” osvanuo je novogodišnji tekstić sa šalama i pošalicama na temu-,,Smiješna strana 2010”. ,,Glas Srpske”, valjda, kao smiješnu stranu prošle godine doživljava i prezentuje sudbinu Fate Orlović.
Pod naslovom ,,Nanini poeni”, stručnjaci Glasa su izvukli ovu izjavu i predstavili je kao ,,Smiješnu stranu 2010”.
,,Više nikoga neću pustiti u kuću da se sa mnom slika, da kupi poene na nani.”
Smiješno je, zaista smiješno, što ženi oteše imovinu. Smiješno je i što se bilo ko može sprdati sa njom i njenim imetkom. Smiješno je što je neko pokušao da dobije predizborne poene na njenoj nesreći. Smiješno je izgraditi crkvu na tuđem placu, a onda zviždukati i praviti se lud. Smiješno je, o kako je samo smiješno!
Čega se pametan stidi, budala se time diči.
Valjda je vrijeme praznika, opijanja i masovne zajebancije, pa neće niko primijetiti i pročitati. Ili to, ili još nešto gore? Naime, boli briga prve ljude Srpske, kao i njihovo režimsko glasilo za Fatu i ljudsku pravdu.
Važno je da je ispunjena srpska, a po pretpostavci vlastodržaca i Božja pravda.
Koliko je dobro zajebavati se s ženom kojoj ste oteli zemlju i na njoj sagradili crkvu?
Nije dobro i ne može da bude! Ni ljudski, ni pravno, ni etički, a bogami ni srpski.
Što se tiče gore narečenog teksta, koji i nije vrijedan bilo kakve analize, treba samo reći, kako su nabacane ,,smiješne izjave « npr. Harisa Silajdžića, Sulejmana Tihića, Bakira Izetbegovića, Ognjena Tadića, Rajka Vasića, Ante Čolaka, Željka Komšića, Ejupa Ganića i ostale kamarile koja nas zaista unesrećuje. A, to, opet, Glasovi eksperti doživljavaju kao uveseljavanje, naroda, naravno.
Nema jedino Milorada Dodika, koji, valjda, nije nešto lupio u prošloj godini.
Ali ima Fate Orlović među bratijom.
Nego, čita li se i prodaje li se ,,Glas Srpske” i je li riječ o glasilu koje zastupa interese građana iste te Srpske? Ooo, pa da. Naravno. Pod uslovom da ste SNSD-podmladak, sa ozbiljno ugroženim centralnim moždanim korteksom, povjerovaćete u vjerodostojnost podataka koje vam servira Javna hartija. Zapravo, vrlo je mala šansa da ste takvi, pa je onda objašnjenje dvostrano. Ili kupujete ovu novinu zato što ste vlasnik kakvog frizeraja, stomatološke ordinacije, uopšte uzev, bilo koje firme čekaoničkog tipa, a nemate para za nešto ozbiljnije, da raja krati vrijeme, ili morate kupiti 20 deka ovog papira zbog šefa, urednika, punca koji vas je uhljebio, kako god.
A, pošto je i takvih jako malo, zapitate se, pa čemu štampanje ovog agi-prop biltena?
Pa, eto, može im se. Sve za vaše novce. Kako im vaše pare ne znače nešto mnogo, ni bilten nije ni za onu stvar.
A, čije je sve to, čiko?
,,Glas Srpske” bio je jedno od posljednjih, tzv. Javnih papirnatih glasila. Iako sad nosi taj pretenciozan naziv, on to više nije. Naime, još 2006. godine, drugim Dodikovim dolaskom na vlast, on je jednostavno preprodao, po bagatelnoj cijeni, ,,Glas” Željku Kopanji. I ne samo to. Kopanja se tako dočepao i ekskluzivnih prostora u centru Banjaluke, koji su, da ne bude zabune, opet Dodikovo vlasništvo. Tako je nekad, sjetiće se mnogi, postojala ,,Glasova” knjižara. Sada je na njenom mjestu butik Zekstra-suvlasništvo novog predsjednika.
U suštini, ,,Glas Srpske” je Dodikova i Kopanjina desno desnija novina. Dok u ,,Nezavisnim” drži svoju A-postavu, koja kao nešto i radi, u ,,Glasu Srpske” su budibogsnama novinari, urednici i ostala vesela bratija koja se tako potpisuje. Ovim srećnim brodom kormilari Mirjana Kusmuk, poznatija kao žena generalnog direktora RTRS-a Dragana Davidovića.
Inače, nije zgoreg napomenuti kako su oba Kopanjina izdanja još ljetos od bivšeg premijera Dodika dobili po 400 000 maraka, da se igraju sa njima i glume novinarstvo.
Dodik je na upravo održanom prijemu te i takve predstavnike medija počastio ovih dana aperitivčićem i nazvao ih ,,junacima našeg doba”. Ne treba smetnuti da je u ,,junake” prvi čovjek Srpske ubrojao i pregaoce na RTRS-u. Tako je upotpunjen trijumvirat medijskih tamničara.
Blago nama sa takvim herojima! To su valjda ljudi koji bi trebalo da osvijetle puteve informisanja u tamnom džematu.
Međutim, radi se o najobičnijoj grupi desperadosa, koji se u zadriglo-alkoholnim isparenjima sprdaju sa Fatom Orlović i sličnim nesrećnicima.
,,Glas” sigurno prednjači i predstavlja nepresušno vrelo sablazni pošto svakodnevno sije gluposti na sve strane. A, to je vještina od koje vam se zaledi krv u žilama. To je vještina koju je nekad posjedovao srbijanski RTS, pod Miloševićem. To je vještina Gebelsa i Leni Rifenštal da uljepšavaju realnost, za tzv. ,,našu stvar” i pljuju ,,tuđu stvar”. Vještina koja drži u permanentnom stanju mobilizacije puk. Vještina koja objašnjava, kako je 1995. zapravo bila prošla godina, a ne 2010, godina. Po ,,Glasu Srpske”, mrski balija svaki dan, noć i sumrak, oštri kamu i spreman je da kolje srpsku nejač, samo ako se ona jako uspava. I tako 15 godina indoktrinacije naroda, polupismenih novinara i nižeg birokratskog aparata.
I opet, nije vrijedno analizirati tekstove ove papirnate Javne. Ne treba biti naročito pametan, dovoljno je samo napomenuti kako su u prošloj godini obavijestili svoje čitalačko tijelo da će se u Banjaluci graditi tramvajski saobraćajni sistem, te da je Srpska stara 56 godina, naime toliko puta je proglasila svog najboljeg sportistu.
,,Glas” je informisao puk kako će najveći grad Srpske dobiti metro i žičare?!?!? I sve to im naravno nije smiješno.
Narodu jeste, ali opet ima onih koji se moraju smijati u sebi.
A smijeh je lijek, kažu. Smijeh oslobađa, dobar je za kardio-vaskularni sistem, liječi stres. Smijeh zbližava ljude i djeluje zarazno.
Humor je jedno od najvećih čovjekovih dostignuća. Spoj inteligencije, samospoznaje i samoizlječenja.
Kad smo kod Fate Orlović, istraživački pregaoci ,,Glasa” 10. septembra, valjda u predizbornom sljepilu, izvijestili su narod kako je Fata Orlović napala sveštenika Borislava Todića, prvo verbalno, a onda i fizički. Jedino što nisu napisali je bilo, gle čuda, kako je sveštenik neželjeno ušao na Fatin posjed u nelegalno izgrađenu crkvu. To valjda nije u opisu posla ,,Glasovih” specijalaca.
Upravo zato, sprdnja sa Fatom Orlović nije ,,Smiješna strana svijeta”. To je morbidno mračnjaštvo, koje kancerogeno djeluje na sve i svakoga. Čitati ,,Glasov” tekst je poput saučešništva u zlodjelu. Kako li je tek onima koji su pisali ,,smiješne stvari”?
Mislim da im je odavno svejedno. Kao duhovni bogalji i novinarski zombiji, oni svoju skribomaniju dijele-sa kim stignu. Čitalac je kolateralna šteta viših ciljeva – šefovih.
I dok ostatak planete traga za vanzemaljskim životom, mi se pitamo ima li koga u Konjević Polju?
Jadna je država i mediji u kojoj je smiješna jedna nana koja je dala najsuvisliju predizbornu izjavu, kako se preko njene nesreće neće niko politički ovajditi.
Tako lagano sa ,,Glasom Srpske” srpski (h)umor, postaje srpski tumor, koji ubrzano metastazira, prelazi van medijskih granica i postaje realnost sa kojom živimo.
Hiljadu puta ponovljena laž postaje ,,Glas Srpske”!