Samo 163 miliona eura od ukupno milijardu eura hitne pomoći Evropske komisije može se dokazano povezati s ublažavanjem uzroka energetske krize i unapređenjem Zelene agende za Zapadni Balkan, pokazuje novi izvještaj mreže CEE Bankwatch, objavljen juče. Više od dvije godine nakon što je najveći dio sredstava već isplaćen, većina potrošnje i rezultata i dalje se ne može pratiti putem javno dostupnih izvora.
Energetski paket podrške Evropske unije, najavljen u novembru 2022. godine, imao je za cilj ublažavanje neposrednih posljedica energetske krize izazvane geopolitičkim poremećajima i istovremeno ubrzanje energetske tranzicije u regionu. Polovina sredstava, odnosno 500 miliona eura, bila je namijenjena kroz Investicijski okvir za Zapadni Balkan (WBIF), dok je ostatak predstavljao budžetsku podršku za pomoć ranjivim domaćinstvima i malim preduzećima.
Prema izvještaju Bankwatch-a, 90 posto sredstava iz budžetske podrške isplaćeno je između februara i maja 2023. godine, i to bez jasno definisanih kriterija praćenja potrošnje. Umjesto direktne kontrole nad trošenjem sredstava, Evropska komisija je odlučila da koristi indikatore napretka – bez obaveze objavljivanja konačnih akcionih planova. Dok su „indikativni“ planovi objavljeni 2022. godine, konačne verzije za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Sjevernu Makedoniju do danas nisu dostupne javnosti.
Suštinski problemi: nejasni ciljevi, ograničena transparentnost i slab učinak
Kako se navodi u izvršnom rezimeu izvještaja, energetski paket je imao dva deklarativna cilja: ublažavanje posljedica energetske krize za ranjiva domaćinstva i mala preduzeća, te ubrzanje energetske tranzicije. Međutim, realizacija ovih ciljeva bila je upitna, posebno zbog nedostatka transparentnosti i ograničene uključenosti javnosti.
Čak i u okviru objavljenih planova, kratkoročne subvencije za račune električne energije dominirale su kao osnovna mjera pomoći. Međutim, učinak ovih mjera je upitan. U Albaniji je pomoć pokrivala već postojeće mjere, dok su Srbija i Crna Gora uvele jednokratne isplate bez dugoročnog efekta. Sjeverna Makedonija je, umjesto da direktno pomogne najugroženijima, odlučila da subvencioniše račune za struju svim domaćinstvima, i to transferima ka državnom energetskom preduzeću ESM.
Posebno zabrinjava to što su Srbija i Crna Gora u svoje akcione planove uvrstile mjere „energetske sigurnosti“ koje zapravo podrazumijevaju direktne subvencije za fosilna goriva, poput nabavke zaliha nafte – što je u suprotnosti s ciljevima energetske tranzicije i klimatske politike.
Iako su sve zemlje deklarativno planirale podsticaje za mjere energetske efikasnosti, poput izolacije objekata, efikasnih sistema grijanja i malih obnovljivih izvora energije, konkretne informacije o napretku dostupne su samo iz Bosne i Hercegovine i sa Kosova. Bankwatch je uspio potvrditi da je svega 41,1 milion eura zaista doprinio održivoj energetskoj tranziciji, što je samo 8,2% od ukupnog budžeta za direktnu podršku.
Fondovi bez kontrole – presedan za buduće neefikasnosti?
U rezimeu se upozorava da se ovakva praksa, gdje se milijarde eura dodjeljuju na osnovu indikatora bez jasne kontrole potrošnje i bez javnih konsultacija, sve češće primjenjuje od strane Evropske komisije u regionu. To nosi ogroman rizik da sredstva ne budu iskorištena efikasno, a rezultati ostanu simbolični.
„Nedostatak javno dostupnih informacija o energetskom paketu pomoći EU za Zapadni Balkan je nevjerovatan. Fondovi zasnovani na indikatorima, koji se uvode na brzinu, postaju uobičajena praksa Komisije u regionu, ali bez jasnih planova potrošnje, javnih konsultacija, redovnih izvještaja i odgovornosti, milijarde eura javnog novca su u opasnosti da budu uzalud potrošene“, upozorava Pippa Gallop, stručnjakinja za energetsku politiku Jugoistočne Evrope pri Bankwatch-u.
Regionalni koordinator za energiju Davor Pehchevski dodatno ističe: „Glavna energetska kriza je odavno prošla, i krajnje je vrijeme da vlade i Komisija odgovore na pitanje od milijardu eura: šta je urađeno i šta je postignuto? U regionu poznatom po nepotizmu i korupciji, nevjerovatno je da je toliko sredstava isplaćeno unaprijed, bez skoro ikakvih uslova.“
Zaključak: Hitna evaluacija i više odgovornosti
Izvještaj Bankwatch-a jasno ukazuje da je pomoć Evropske unije, iako izdašna, bila neefikasno iskorištena i slabo nadgledana. Autori pozivaju na hitnu, temeljnu evaluaciju cijelog paketa, uključivanje relevantnih aktera i punu javnu transparentnost rezultata. U suprotnom, postoji rizik da energetska podrška EU ostane tek propuštena prilika – kako za zaštitu građana, tako i za stvarnu zelenu tranziciju regiona.