Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine uglavnom nije sankcionisala zloupotrebu javnih resursa ili takozvanu funkcionersku kampanju zahvaljujući kojoj su kandidati koji su na vlasti bili u povlaštenom položaju jer su moć, poziciju I javna sredstva koristili za promociju svoje ili kandidature svoje stranke. U takvom odnosu kandidati opozicije bili su u ravnopravnom položaju.
Transparency International je zabilježio više od 2.500 hiljade slučajeva zloupotrebe javnih resursa što je tokom proteklih izbora prvi put kažnjavano kao predizborna nepravilnost. U istraživanju Mediacentra koje je provedeno tokom septembra na 16 televizijskih i radijskih stanica zabilježeno je 247 priloga centralnih informativnih emisija koji bi se mogli ocijeniti kao funkcionerska kampanja.
Prema podacima na zvaničnoj web stranici Centralne izborne komisije BiH, zaključno sa 27.10.2024. godine, razmatrano je 167 prigovora u kojima su politički subjekti i kandidati prijavljeni za zloupotrebu javnih resursa. Mnogi prigovori još nisu razmatrani, ali je većina prijava o kojima je do sada odlučivano odbačena uz obrazloženje da su prigovori neosnovani ili da se ne radi o zloupotrebi javnih resursa. Najčešći razlog za ovakve odluke CIK-a BiH je što su mnogi funkcioneri javna sredstva koja su koristili za pomoć građanima planirali budžetom, a zakon zabranjuje samo neplanirane ad hoc izdatke tokom izborne kampanje.
„Iako po prvi put nametnutim izmjenama Izbornog zakona imamo mogućnost sankcionisanja ovakvih pojava – Centralna izborna komisija uporno odbija da izriče sankcije. Opravdanja i olakšavajuće okolnosti su razna: da je potrošnja resursa planirana budžetima, da načelnici i gradonačelnici samo izvršavaju svoje obaveze, da se ne može zaustaviti svakodnevni život i slično, iako su stranke na vlasti postigle nikad bolje uspjehe upravo zahvaljujući javnim resursima koje su zloupotrebljavali u nikad većoj mjeri. Centralna izborna komisija se bavila fejsbuk statusima i sankcionisala objave koje su imale elemente preuranjene kampanje ili promocije, dok je suštinska zloupotreba dijeljenja javnog novca, asfaltiranja ulica, izgradnje komunalne infrastrukture po zaseocima od čega su se pravili stranački skupovi – ostajala nesankcionisana“, kaže Damjan Ožegović iz Transparency International.
Koalicija pod lupom poslala je više od 400 prijava Centralnoj izbornoj komisiji, među njima su i prijave zbog vođenja funkcionerske kampanje. Međutim, većina takvih prijava je ili odbijena ili su predmeti i dalje u radu.
Pozitivno je što konačno na osnovu Izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH imamo definisanu preuranjenu kampanju kao i proširenje definicije zloputrebe javnih sredstava i resursa. Ove izmjene su dale dobre limitirajuće rezultate koje svakako još uvijek treba sagledati naknadno sa određene vremenske distance.
Dodatno, Koalicija „Pod lupom“ nije zadovoljna visinom samih izrečenih sankcije jer većina njih neće imati odvraćajući karakter i politički subjekti će vrlo vjerovatno nastaviti kršiti izborna pravila.
“Jednostavno ne postoji logika u kažnjavanju od strane CIK-a. Kao klasičan primjer za Lokalne izbore 2024. može se navesti slučaj Draška Stanivukovića koji je vodio očiglednu kampanju, dijelio poklone, organizovao druženja, vodio kampanju na društvenim mrežama, ali nije kažnjen u najvećem broju slučajeva jer nije koristio logo PDP-a, iako je čak koristio vlastiti personalizovani logo na svojim materijalima”, kaže portparol Koalicije Pod lupom Hasan Kamenjaković.
Šta kaže zakon?
Prema Izbornom zakonu BiH je zabranjena zloupotreba javnih sredstava što između ostalog podrazumijeva korištenje pozicije rukovodioca organa ili ustanove za javnu promociju sebe kao kandidata i/ili političkog subjekta kojem pripada, kroz javnu promociju organa ili ustanove, uključivanje državnih službenika koji supodređeni kandidatu u obavljanju poslova u radnom vremenu s ciljem promocije kandidata ili političkih subjekata; korištenje prostorija javnih ustanova, organa ili javnih preduzeća za obavljanje predizbornih aktivnosti ako korištenje istih prostorija nijе zagarantirano drugim kandidatima i političkim subjektima pod istim uslovima; korištenje sredstava komunikacije, informacionih usluga, kancelarijske opreme javnih ustanova, 52 organa i javnih preduzeća za izbornu kampanju korištenje sredstava prijevoza u vlasništvu državnih, entitetskih, gradskih, kantonalnih ili općinskih organa i organizacija bez naknade ili ро sniženim naknadama za aktivnosti kampanje. Ova odredba ne odnosi se na prijevoz osoba koje se posebno štite u skladu sa zakonom, koji se obavlja kao dio sigurnosnih mjera koje se primjenjuju u odnosu na visoke zvaničnike koji podliježu službenoj zaštiti koju pružaju nadležni organi prilikom obavljanja službene dužnosti ili postupanja ро službenoj dužnosti; f) promocija političkih subjekata ili kandidata na javnim događajima ili manifestacijama koje finansiraju javne institucije ili javna poduzeća; g) prikupljanje potpisa ili vođenje izborne kampanje koju provode osobe koje obavljaju izbornu dužnost ili su državni službenici, tokom službenih aktivnosti ili događaja koje organizira javna institucija, javni organ ili javno preduzeće; i h) korištenje javnih sredstava i resursa u svrhu direktne ili indirektne kupovine podrške birača tokom izborne kampanje, što uključuje između ostalog i pružanje jednokratne novčane ili nenovčane pomoći građanima ili kategorijama građana, osim ako je pružanje te pomoći planirano u okviru redovnih budžetskih subvencija.
“Treba napomenuti da je na ovaj način CIK BiH podržavao stranke na vlasti jer je kažnjavajući sve za preuranjenu kampanju, a odbijajući da sankcioniše zloupotrebu resursa, zatvarao prostor za promociju strankama i kandidatima koje nemaju javne resurse na raspolaganju, dok su javni funkcioneri podilazili biračima na razne načine uopšte ne koristeći stranačke resurse – već javne”, smatra Ožegović i naglašava da su u bh-društvu funkcionerska kampanja i zloupotrebna javnih resursa dominantan vid dobijanja podrške birača.
Nije fer
Anida Sokol iz Media.ba upozorava da osobe koje obnašaju određene funkcije u javnom sektoru, a ujedino su i kandidati na izborima imaju daleko veće resurse, kao i medijski prostor u odnosu na druge kandidate. Oni često zloupotrebljavaju svoju poziciju, kanal komunikacije, naprimjer zvaničnu stranicu lokalne uprave, ili medije kako bi promovisali svoju kandidaturu, zloupotrebljavaju i javne resurse za svoju promociju.
„U izbornom periodu smo imali brojne protokolarne aktivnosti načelnika ili gradonačelnika, održali su brojne sastanke, davali besplatno udžbenike u školama, posjećivali sportske organizacije i to se sve prenosilo u lokalnim medijima. Nije ni čudo što stari načelnici i gradonačelnici su i tokom ovih izbora ponovo dobili mandate“, kaže Sokol.
Primjećuje da je rad funkcionera u predizbornoj kampanji intenziviran, a pojedini kandidati su se svakodnevno pojavljivali u javnom prostoru koristeći ga kao platformu za samopromociju što negativno utiče na demokratiju i fer takmičenje kanadidata.
“Loša je pojava jer nije fer. Tokom izbora svi kandidati i kandidatkinje trebaju imati jednak prostor, jednak pristup medijima, kako bi konkurencija bila fer. Građani i građanke moraju imati informacije o svim kandidatima i kandidatkinjama, a ne uglavnom o onima na vlasti. Još ako su te informacije i prikazi o njima pozitivni, a što često jesu, jasno je koliko uticaj funkcionerska kampanja može imati na birače i biračice”, smatra Sokol.
Mediacentar je tokom predizborne kampanje monitorisao sadržaje u određenom broju medija.
“Čak 60 posto analiziranih radijskih i 54 posto televizijskih priloga sadržavalo je potencijalnu funkcionersku kampanju”, kaže Sokol.
U online medijima koji su posmatrani u okviru istraživanja Mediacentra od 1. septembra do 5. oktobra funckionerskih kampanja je zabilježena u 26 posto od oko tri hiljade članaka koji su izdvojeni za analizu. Pratili su 24 online medija u osam opština i gradova.
“Ovi podaci pokazuju da su funkcioneri, osobe koje obnašaju određene javne funkcije a ujedino su i kandidati ili kandidatkinje na izborima, dobivali značajan medijski prostor”, dodaje Sokol.
Lokalni funkcioneri su direktnim davanjima građanima potrošili više od 60 miliona KM. Maturanti, penzioneri, borci i druge kategorije stvanovništva dobijale su “pomoć” lokalne vlasti u iznosima od 50KM do 200KM.
CIK BiH je, primjera radi, kaznio nekoliko funkcionera i političkih subjekata, a među njima su i SDS-volja naroda, čiji je kandidat za gradonačelnika Bijeljine Ljubiša Petrović s pozicije gradonačelnika zloupotrijebio funkciju gradonačelnika i donosio odluke o finansijskim davanjima građanima iako to nije bio planiran budžetski izdatak.
Petrović je kažnjen sa 5.000KM, a stranka sa 3.000KM. Još jedna stranka koja je kažnjena je SDP. Predsjednik tog političkog subjekta i aktuelni premijer Federacije Nermin Nikšić je na Facebook stranici objavio da je FBiH donijela odluku o neoporezivoj pomoći radnicima. Ta informacija koja se odnosi na potez vlade je podijeljena na njegovoj stranici uz logo SDP-a.
“Aktivnost Vlade FBiH je pokazivao kao uspjeh SDP-a. Zloupotrijebio je funkciju premijera za promociju političkog subjekta kojem pripada”, navedeno je odluci CIK-a.
Većina zloupotreba ipak prođe nekažnjeno, dijelom jer zakon nije dovoljno rigorozan prema onima koji mogu legalno zloupotrebljavati javne resurse ukoliko o tome unaprijed vode računa.
Člana 7.2a
Zakon zabranjuje i promociju političkih subjekata ili kandidata na javnim događajima ili manifestacijama koje finansiraju javne institucije ili javna preduzeća. Ova odredba je bila i temom rasprava na sjednicama Centralne izborne komisije kada je član CIK-a Vlado Rogić rekao kako se politički život ne može zaustaviti i da se ne može svako otvaranje objekata svrstati u kontekst izborne kampanje.
Posebno je zanimljiv stav h) člana 7.2a u kojem se zabranjuje korištenje javnih sredstava i resursa u svrhu direktne ili indirektne kupovine podrške birača tokom izborne kampanje, što uključuje između ostalog i pružanje jednokratne novčane ili nenovčane pomoći građanima ili kategorijama građana “osim ako je pružanje te pomoći planirano u okviru redovnih budžetskih subvencija.”
Upravo je posljednji dio prethodne rečenice desetine političkih subjekata i funkcionera spasio kazni jer su se neki na vrijeme na sjetili da u izbornoj godini kreiraju izborni budžet. Tako je načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Jovan Katić izbjegao kaznu jer je budžetom planirano da subvencije za polaganje vozačkih ispita dobiju vukovci (učenici koji su tokom srednjoškolskog obrazovanja imali prosjek 5.0) i odlični učenici iako to nije bila praksa u prethodnoj godini.
Na ovaj način legalno se zloupotrebljava moć i izbjegava kazna. Za iste postupke kažnjen je npr Ljubiša Petrović, ali samo zato što on, za razliku od kolege iz Istočnog Novog Sarajeva, to nije planirao budžetom.
Ko se najviše bavio funkcionerskom kampanjom?
SDA, SNSD, HDZ BiH, PDA, SDP su politički subjekti protiv kojih je CIK primio najviše pritužbi.
Večina prijava je odbačena, a prijave se odnose protiv stranaka, načelnika opština, lokalnih parlamenata, ali čak i vlada. Tako je Transparency International primjetio kako je Vlada Brčko Distrikta izdvojila jednokratnu pomoć svim penzionerima od 100 KM, dok je Vlada HNK jednokratno dala po 1000 KM za 5.700 budžetskih korisnika.
“Predsjednik RS je u samoj kampanji podijelio je 56 ugovora o dodjeli sitne stoke povratnicima u USK, dok je Vlada ZDK izdvojila jednokratno po 200 KM za preko 8.100 budžetskih korisnika“, podaci su TI BiH.
Jasno je da funkcionersku kampanju vode funkcioneri na svim nivoima vlasti, ali da je za lokalne izbore specifično da u zloupotrebi javnih sredstava i vođenju funkcionerske kampanje najčešće učestvuju nosioci lokalne vlasti.
“Naprimjer to je bio Fuad Kasumović u Zenici ili Slobodan Javor u Prijedoru”, kaže Sokol.
U prijavama koje je zaprimio CIK navodi se kako su se funkcioneri službenim vozilima vlade vozili na stranačke skupove, da su uposlenici javnih preduzeća u toku radnog vremena dijelili stranačke materijale, da su uposlenici domova zdravlja izdavali potvrde da glasanje putem mobilnih timova iako za to nije bilo potrebe, kandidati su radove vlasti prikazivali kao lične ili stranačke uspjehe, u toku radnog vremena pozivali na stranačke skupove…
Dok se za neke prijave i dalje čekaju odluke, CIK je do sada nekoliko puta kaznio funkcionere koji su javne radove prikazali kao postignuće stranke.
Tako je načelnica Jezera Snežana Ružičić na društvenoj mreži “X” na svom ličnom profilu objavila fotografije novog asfalta uz opis “SNSD stigne asfaltom i do sela gdje se spajaju zemlja i nebo! Metar po metar-kilometar! Jezero danas.”
SNSD je zbog toga kažnjen sa 4.000KM, Ružičić se na ovu odluku žalila Apelacionom odjelu Suda BiH koji je njenu žalbu odbacio.
Da načelnici i nosioci izvršne vlasti na lokalnom nivou koriste ne samo novac i javne projekte u svrhu lične promocije već to rade i putem prostora koji dobijaju u medijima svjedoči i rezultat monitoringa koji je radio Mediacentar. Njihovi podaci govore da su glavni akteri u najvećem broju slučajeva u online sadržajima u posmatranim opštinama bili predstavnici politički subjekata (online mediji), a na televizijskim i radijskim stanicama predstavnici javnog sektora, ipak, dodatna analiza je pokazala da bez obzira kojem sektoru pripadali oni su najčešće i pripadnici političkih partija.
“U čak 78 posto analiziranih online članaka, te u 74 posto analiziranih televizijskih i radijskih stanica, glavni akteri su i pripadnici političkih stranaka ili predstavljaju nezavisne kandidate. Što opet govori o tome koliki prostor u medijskim sadržajima zauzimaju”, govori Sokol o rezultatima monitoringa lokalnih medija i društvenih mreža tokom izbora 2024.
Kako se boriti protiv funkcionerske kampanje?
Bivši član Centralne izborne komisije Vehid Šehić kaže da je činjenica su kandidati na izborima neravnopravni jer su oni koji sun a vlasti u prednosti u odnosu na candidate opozicije. Uvjeren je da će svaka aktuelna vlast koristiti sve raspoložive mehanizme da dobije naklonost građana, birača.
“Mi smo svjedoci infrastrukturnih radova, pomoći određenim grupama građana, dodjeljuju se jendokratne pomoći za razvoj poljoprivrede. Taj segment treba zabraniti, jer kako zabraniti funkcionersku kampanju ako načelnik opštine otvara neki put koji je opet predviđen budžetom za tu godinu koja je izborna. Kako njega spriječiti da otvori taj put ili bilo koga iz rukovodstva te opštine koji uglavnom pripadaju jednoj političkoj opciji. To je jako teško, a mi smo svjedoci da se to dešava i u susjednim državama”, kaže Šehić.
Iz budžetskih rezervi se naprimjer, smatra Šehić, ne bi trebala koristiti finansijska sredstva za infrastrukturne projekte jer je infrastruktura redovan, a ne vanredan posao vlasti. Mišljenja je da se to može zabraniti, ali da je jako teško spriječiti političke subjekte naročito kada su na vlasti u izbornoj godini da će u budžetu predvidjeti mnoge infrastrukturne projekte i time sebi omogućiti daleko povoljniji položaj.
Nosioci vlasti su često veoma oprezni i pronalaze razne načine da izigraju zkaon, traže rupe u zakonskim rješenjima, a često im se i isplati kršiti zakon jer je novčana kazna često mnogo manja od krajnje koristi koju ostvare osvajanjem mandata.
“Uvijek postoji mogućnost manipulacije budžeta u izbornoj i neizbornoj godini. Zato bi trebalo napraviti analizu budžeta u opštinama kako izgleda budžet u izbornoj godini, a kakav u neizbornoj godini”, predlaže Šehić.
On podsjeća i na odgovornost građana jer se ovakvim projektima i jednokratnim isplatama kupuje naklonost birača. Građani bi trebalo da stvore svijest da projekti i javni novci pripadaju njima kao poreskim obveznicima te da ni na koji način nisu rezultat dobre volje, već obaveze izabranih nosilaca javnih funkcija. Kada bi građani toga bili svjesni i kandidati i funkcioneri ne bi imali prevelik interes da se bave funkcionerskom kampanjom.
“Politička kupovina je jedna vrsta i političke korupcije, ali tu bi građani birači morali preuzeti odgovornost na sebe, da ukoliko primijete da se to radi samo radi izbora da to i sankcionišu”, predlaže Šehić.
Iz koalicije Pod lupom navode da je praksa nekažnjavanja funkcionerske kampanje vrlo opasna jer narušava princip jednakosti svih učesnika u izbornom procesu i daje prednost političkim subjektima i kandidatima koji u izbornu utrku ulaze sa pozicije vlasti, dok su opozicija i novi politički subjekti oni koji su u nezavidnom položaju.
“Prioritet u narednom periodu mora biti uspostavljanje prakse sankcionisanja fukncionerske kampanje i to na način da će visina sankcija biti takva da će imati odvracajući karakter za političke subjekte”, predlaže Kamenjaković.
Kako su se mediji ponašali kada su nailazili na primjere funkcionerske kampanje?
Kazne za izborne nepravilnosti nisu konačne, a u nekim slučajevima se čekaju i odluke Suda BiH budući da postupanje CIK-a po prijava nije konačna odluka.
Funkcionerska kampanje se često vodi putem društvenih mreža i profesionalnih medija, koji u svemu tome mogu biti saučesnici.
Rezultati monitoringa medija govore da lokalni mediji često samo prenose informacije o protokolarnim aktivnostima lokalnih vlasti, stavljajući u fokus načelnika ili gradonačelnika bez kritičkog otklona.
“Nije svaki sastanak gradonačelnika vrijedan novinarskog teksta ili od javnog interesa. I ako medij izvještava o aktivnostima lokalnih vlasti onda to treba biti kroz kritički otklon, tematski pristup, s fokusom na teme od javnog interesa za građane i građanke”, savjetuje Sokol.
Funkcionerska kampanja je pitanje koje polarizuje kandidate, političke subjekte s jedne strane, civilni sektor s druge i posebno Centralnu izbornu komisiju koja tumači odredbe Izbornog zakona BiH na način da dodjela jednokratne pomoći građanima pred izborima nije zloupotreba ukoliko je planirana budžetom. Jasno je i da nema političke volje za jasnijim razgraničenjem službenih dužnosti i političkih aktivnosti.
Iako se nigdje ne spominje, funkcionerskom kampanjom se može smatrati i stavljanje na listu osoba koje su na ranijim izborima izabrane u institucije sistema vlasti i za koje je vjerovatno da, ako budu izabrani, neće prihvatiti poziciji, ali su na listi s ciljem privlačenja pažnje, a takvih je na loklanim izborima u BiH, prema podacima Istinomjera, bilo 90. Drugi oblik je učešće u promotivnim aktivnostima predsjednika stranaka ili ministara/rica koji nisu kandidati što stranke koje nemaju vlastite kadrove na funkcijama čini manje vidljivim.