Adnana Hamidovića, bh. repera poznatijeg kao Frenkie, nije potrebno posebno predstavljati. U svojoj muzici, on njeguje kritičan stav u kojem ne štedi nikoga. Ukazuje na probleme društva u kojem živimo, a njegove tekstove kritičari porede sa anarho pankom. Pandemija ga je, kao i sve ostale ljude, zatvorila u izolaciju, koja ga je malo udaljila od muzike, ali sa druge strane, otkrila mu je neke nove hobije, koji mu izolaciju čine podnošljivijom, kao što su crtanje grafita i snimanje podcasta.
Frenkie za portal BUKA govori o izolaciji, o tome kako je pandemija uticala na svijet muzičara, o društvenoj kritici u ovim vremenima i drugim temama.
Za početak, možeš li da nam kažeš kako provodiš ovo vrijeme izolacije?
Moram priznati da mi je na početku bilo dosta teško da se prilagodim i da prihvatim tu novonastalu situaciju. Dvoje djece, supruga i ja smo u kući. Malo je bilo haotično, ali smo se nakon par dana nekako uštelili, što bi ljudi rekli, i prihvatili smo tu novu realnost, krenuli smo da radimo, uz dogovor kako da svima olakšamo zajednički boravak u kući. Imam nekih svojih hobija koji mi pomažu da se opustim i da mogu da skrenem misli sa svega što se dešava. Dosta crtam grafite, imam balkon, pa izađem i tamo radim ili crtam na papiru. To me dosta opušta. Muziku prilično slušam, ali nisam ništa kreativno uspio da napišem i da stvorim. Da bih radio na muzici, treba mi mir, ali zbog situacije u kući, nemam baš puno mira. Grafitima sam se vratio već neko vrijeme, shvatio sam da mi je to puno nedostajalo u životu i to me vraća u tinejdžerske godine, opušta me, to mi je neka vrsta terapije. Pored toga, radim ono što svi radimo, radim sa djecom zadaću, pratimo školu, idem u kupovinu. Uglavnom smo kod kuće, tek smo prošli vikend obišli nenu i porodicu.
Umjetnici nemaju više kontakta sa publikom, nema koncerata, izložbi i slično. Koliko sve ovo utiče na tebe u stvaralačkom smislu, kako vidiš budućnost svog posla, imajući u vidu da ova situacija i dalje traje, a ne znamo koliko će još trajati, možda jako dugo…?
Kreativno me sve ovo totalno ugušilo, ništa novo ne mogu da pišem, a što se tiče nastupa, jasno je svima da je to stalo i ne znamo, kao što si i ti rekla, kada će krenuti i da li će uopšte krenuti. Pratim informacije i vidim da države na Zapadu uvode mjere restrikcije do kasnog ljeta, jeseni. Vidjećemo. Dok je sve ovo trajalo, radio sam na jednom novom formatu koji se bavi muzikom i pop kulturom, a to je podcast, koji snimam na balkonu gdje crtam grafite. Dovedem po jednog gosta i mi razgovaramo. Prebacio sam se na online, digitalni svijet. Iako mi društvene mreže koristimo već dugo, ovaj format se izrodio iz nužde i jako mi je zanimljiv, uživam dok to radim, uživam u razgovorima sa sličnim umjetnicima i mogao bih se zamisliti da tako nešto radim i u budućnosti. Tu, konkretno, nema nekog novca još uvijek, ali vidjećemo. Vjerujem da su svi ljudi u teškoj financijskoj situaciji i da će biti još dugo u njoj. Mi muzičari i ljudi iz kulture smo takođe pogođeni ovim stanjem, ali ima puno težih i gorih slučajeva, tako da mi je glupo da kukam i plačem. Sačekaćemo da vidimo kako će se sve ovo kretati i kuda će ići, pa ćemo se nekako prilagoditi.
Baš sam te i htjela pitati za finansijsku situaciju, imajući u vidu da imaš porodicu, nemaš prihoda od muzike, jednostavno, morate jesti, stanovati. Koliko je teško snaći se u ovim okolnostima? Mnogi frilenseri ostali su bez primanja, a mnogi ljudi su živjeli doslovno samo od tih mjesečnih prihoda, bez kojih su ostali.
Mogu samo da zamislim koliko im je teško. Svi mi možemo izdržati ovakvu situaciju nekoliko mjeseci, a onda stanje postaje kritično. Pokušavam da iskoristim poznanstva, moje znanje i iskustvo koje se tiče muzike i da to pretvorim u nešto novo, u neki novi format. Ne bojim se nešto pretjerano, ali, sa druge strane, mogu reći da mi je i žao, jer mi nedostaju koncerti i moj posao koji sam do sada radio. Pretjerano se ne bojim za sebe, ali razmišljam o svim mogućim opcijama. Treba biti malo kreativan i razmišljati out of the box. Neki ljudi sa kojima sam sarađivao, umjetnici, ili neke firme koje su nas sponzorisale daju nam input da treba ići na online. Mi smo svakako sve to radili, a sad treba još više ići u tom smjeru, kada smo u pitanju mi muzičari. Stvarno se nadam da će se situacija lagano smiriti i da ćemo se uspjeti vratiti u normalu, da će se sve vratiti na svoje. Znam da će trebati duže vremena za to, jer će ljudi dugo vremena biti pod strahom.
Koliko uspijevaš da pratiš sve informacije, mnogi kažu da su i dalje u panici, teško se nose sa svim informacijama koje prate, vijesti su više ili manje vezane za pandemiju? Kako ti gledaš na sve to?
Na početku je svega baš bilo previše. Kad je krenulo, koji god da ste portal otvorili, bilo je samo korona, korona, korona. Sad lagano siuacija popušta i do nas dopiru neke druge informacije. Mislim da i mediji griješe kada je u pitanju ton saopštavanja informacija, taj ton je prilično negativan i utiče na ljude, pogotovo na starije ljude. Ja redovno razgovaram sa mamom, pokušavam da je razveselim i da je ohrabrim. Pokušavam joj reći da ne prati toliko sve vijesti. Znam da je starijoj generaciji teže, da ih je strah, imaju i pritisak zbog svega. Posljedice ovog stanja mogu biti čak i gore nego sam taj virus, a ne pričam samo o financijskim posljedicama, nego i o zdravstvenim. Ljudi su pod stresom, pritiskom, strahom, ako potraje još duže, mogu nam se javiti druge loše i negativne stvari. Ja pratim informacije, ali pokušavam da ih doziram i kažem sebi da je dosta, onda pustim muziku ili gledam film.
Ovo vanredno stanje u kojem smo se našli mnoge ljude podsjeća na ratno stanje. Smatraš li da su mjere koje su nam uvedene bile previše represivne?
Razmišljao sam o tome. Vidim da ima raznih glasova, i doktora i stručnjaka na Zapadu koji govore da je sve pretjerano, da nema potrebe da se toliko radikalne mjere uvode. Ali, jasno mi je da su ovo privremene mjere i zakoni i poštujem to. Na kraju, kad podvučemo crtu, svi ćemo vidjeti rezultat. Kad uporedimo broj oboljelih sa nekim drugim gripama i bolestima koje su bile slične u posljednjih nekoliko godina, moći ćemo da vidimo da li je ovo bilo toliko strašno. Onda ćemo za ubuduće znati kako da nađemo neku granicu u svemu tome. Svima nam dođe trenutak kad kažemo “ma dajte, ljudi nas zajebavaju, ništa se ne dešava”. Svima to dođe, jer svi hoćemo da se vratimo u normalu, da izađemo iz kuće, da idemo nazad na posao. Sad kako je i vrijeme lijepo, želimo da provodimo sve više vremena vani, ali opet zdravi razum nadjača i kažemo okej, sačekaćemo, pa na kraju kad se svedu računi, vidjećemo da li je sve ovo bilo potrebno, da li je bilo pretjerano i šta nam se desilo. Ključne informacije ćemo dobiti tek poslije, sad još uvijek sve samo sabiremo i skupljamo informacije i podatke.
Kroz tvoj rad uvijek je prisutna kritika, koliko je upravo kritiku društva važno sačuvati i u ovim vanrednim okolnostima? Bili smo svjedoci zabave, odnosno korona-žurke na kojoj su mnogi zvaničnici bili prisutni, a to se dešava u situaciji kad se građanima nalažu najstrožije mjere i distance?
Jako je bitna, ali isto tako je bitno da ta kritika bude konstruktivna, a ne destruktivna. Bitno je ne širiti dezinformacije. Ali bitno je da, kad neko prekrši pravila i mjere, da se to kazni i da se prema tim ljudima postupi isto kao što bi se postupilo prema meni, mojoj majci ili komšiji. Vidio sam taj slučaj, to je sramotno. Ne znam šta da kažem, ali mislim da i moj komentar tu neće nešto previše presuditi i zanimati ljude, jer na društvenim mrežama nema ko nije komentarisao taj slučaj. Ako sad policija i pravosuđe ne postupe kako bi trebali da postupe, onda će biti jako loše, javiće se bijes i bunt građana.
I za kraj, da te pitam, kako gledaš na budućnost, jesi li optimista ili pesimista? Kakav će nam život biti u nekom narednom periodu?
Ja sam optimista i nadam se da će se situacija brzo smiriti i da ćemo se brzo moći vratiti u neku normalu. Nadam se da ćemo nakon nekog vremena, kad sve ovo sagledamo sa neke distance i prikupimo sve informacije, shvatiti da ovo i nije bilo tako strašno i da iz svega izvučemo neku lekciju za budućnost. Periodi kad će se ljudi razboljeti od gripa i sličnih bolesti čekaju nas opet na jesen, ali bitno je da znamo kako da se ponašamo u tom periodu, da se čuvamo, kontrolišemo, vodimo računa o higijeni i zdravstvu. To je lekcija koju bismo svi trebali izvući iz ove situacije.