Ono što bode u oči jeste da su na jednoj strani žene iz Švedske, a na drugoj strani su muškarci iz Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini nemamo žene koje su na čelu političikih stranaka, a jako mali broj ih je na vodećim pozicijama.
Rezultati opštih izbora iz 2018.g. ukazuju da je oko 20% žena izabrano u državni i entitetske parlamente. Manje od 7% žena su bile kandidatkinje za načelnice opština/gradonačelnice na lokalnim izborima 2020.g. Izabrano je samo 5 žena, od ukupno 425 kandidata i kandidatkinja. Svih 5 načelnica su izabrane u manjim i izuzetno nerazvijenim opštinama.
Aleksandra Petrić iz Fondacije Udružene žene kaže da se žene u politici u Bosni i Hercegovini decenijama suočavaju sa sužavanjem prostora za napredovanje, kako u unutrašnjim organima političkih stranaka, tako i u institucijama vlasti i odlučivanja.
„Važno je da proklamovana ravnopravnost koju sve političke opcije ističu kao opredjeljenje bude sprovedena u djelo i da žene preuzimaju rukovodeće političke pozicije i doprinose napretku i razvoju društva i zajednica. Žene na liderskim pozicijama nisu samo pitanje ostvarivanja osnovnih ljudskih prava i zaštite od diskriminacije. Političko odlučivanje i rukovođenje mora biti dostupno na ravnopravnim osnovama i ženama i muškarcima jer je neracionalno da više od polovine stanovništva u BiH gotovo da i nema priliku da učestvuje u odlučivanju i rukovodi zemljom u kojoj živi. To je rasipanje ljudskih resursa i dugoročno vodi stagnaciji pa i nazadovanju u svakom pogledu“, kaže za BUKU Alekandra Petrić.
Dodaje da naravno da ima žena koje su vidljive u politici, ali one su više izuzetak nego pravilo i dugi niz godina nema značajnijih promjena u pravcu većeg uticaja žena.
„Sa druge strane strane, dominacija muškaraca u politici nije dovela napretku, jer građani i građanke vide da je ekonomija više nego loša, da imamo veliki odliv radne snage iz zemlje, da se kriza vlasti i upravljanja usložnjava iz godine u godinu. Promjene su nužne i moramo dati ravnopravnu priliku ženama da budu liderke“, ističe Aleksandra i pojašnjava da se moramo suprostaviti patrijarhatu koji ženama ograničava prilike i to nije samo zadatak za žene.
„Muškarci u vladajućim strukturama moraju prestati govoriti ženama da se same izbore za pozicije i pri tome ih ograničavati i opstruirati na svakom koraku. Ne postoje formalne prepreke da sa druge strane stola bude žena, ali ovakve prilike im se ne dozvoljavaju jer ih niko ne pita. Svaka liderka u BiH zna da je pod lupom javnosti i da se svaka njena ‘greška’ višestruko analizira, te da se od njih traži da budu obrazovane, stručne, kompetentne, da imaju dugogodišnje iskustvo, a pored toga da imaju savršen porodičan život i muža koji im ‘dozvoljava’ i koji ih ‘podržava’ da se bave politikom“, kaže naša sagovornica.
Aleksandra ističe da kada budemo razumijeli da ženama nije potrebna dozvola i podrška muža i šefa da rukovode ozbiljnim društvenim i političkim reformama i procesima i da kao društvo moramo ozbiljno raditi na tome da se ženama omogući izbor da se bave politikom, te da im stvorimo uslove da to sprovedu u djelo, mi ćemo moći govoriti da je ravnopravnost muškaraca i žena prioritet i da smo ozbiljno posvećeni napretku društva. Ističe da su promjene svjesti, društvenih normi i stereotipa dug proces, ali traže i ozbiljne političke akcije i mjere bez kojih mi ne možemo govoriti o ozbiljnoj namjeri da omogućimo muškarcima i ženama jednaka prava i mogućnosti.
„Rijetke su žene u BiH koje se zadržavaju na rukovodećim pozicijama i u pravilu nakon prvog mandata nestaju sa političke scene. Sa druge strane, svjedočimo da se muškarci na liderskim pozicijama u političkim strankama i organima vlasti zadržavaju decenijama, bez obzira na postignute rezultate koje niko ne dovodi u pitanje. Žene nemaju ravnopravan tretman u predizbornim kampanjama, rijetko predstavljaju političke stranke u javnosti i govore za medije i nemaju jednake prilike za predstavljanje ni sebe ni svojih programa i stavova. Većina političkih stranaka svodi učešće žena na ženske sekcije koje su aktivne u humanitarnim akcijama i tu se njihov doprinos završava. Humanitarne aktivnosti jesu važne, ali nisu svrha žena u politici niti je njihov jedini posao da pomažu ugroženim kategorijama stanovništva“, kaže Aleksandra Petrić.
Lejla Ramić Mesihović, politikološkinja i profesorica na Internacionalnom Burch univerzitetu, rekla je da ne možemo ni u jednom društvu računati na dobro izbalansiran razvoj, ako u njegovom vođenju ravnopravno ne učestvuje pola populacije.
„Nije dovoljno da se žene zbrajaju samo unutar kvota namijenjenih političkim partijama, već i da njihovo učešće bude suštinsko, rukovodeće. Mi nemamo ni pravo niti sebi možemo priuštiti luksuz da se odreknemo tek tako velikog potencijala koji žene sobom nose. Kada pričamo o dostizanju rodnoj jednakopravnosti u tom smislu, mi zapravo pričamo i redistribuciji moći, a to je uvijek vrlo osjetljiva tema. Nikad niko nikome nije dio moći ustupio tek tako. Ovdje se radi o širim društvenim procesima i društvenoj kulturi, koja kod nas bilježi i određen broj retrogradnjih silnica od devedesetih. Ovo se najviše može pripisati sistemskoj reafirmaciji i preferenciji patrijarhalnih vrijednost zadnje tri decenije“, rekla je Lejla Ramić Mesihović.
Dodaje da će ova fotografija ostati kao jedna od brojnih da svjedoči o ovom vremenu u kojem nemamo niti jednu predsjednicu parlamentarne političke partije.
„Također, ako smijem da primijetim, u švedskoj delegaciji prikazanoj na slici nema muškaraca. Muškarce vidim kao saveznike. Moju pažnju snažno privlače kolege koji dovedu u pitanje vlastito učešće u delegacijama i panelima, ukoliko su na njima nema žena“, ističe naša sagovornica.
Lejla Ramić Mesihović kaže da trenutna zastupljenost žena ne može se smatrati zadovoljavajućom u našoj zemlji koja nije početnica u ovoj priči.
„U našoj zemlji se rađa sada možda već i peta, šesta generacija djevojčica koja će imati pravo školovanja, rada i glasa. Onda ne možemo biti zadovoljni ako znamo da u izabranim tijelima imamo oko 20 posto žena. Slika je još lošija na rukovodećim mjestima u javnom sektoru. Na primjer, 5,55 posto žena je na direktorskim mjestima u bh. javnim preduzećima, dok je 13,35 posto žena u upravnim i nadzornim odborima javnih preduzeća. Nikako ne možemo biti zadovoljni trenutnim stanjem“, ističe Lejla.
Mirjana Marinković Lepić, zastupnica Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamenta BiH rekla je da je jako važno da se žene na PRAVI način uključe u politiku.
„Velika slova su zbog činjenice da godinama imamo na sceni političarke koje su slijepe poslušnice stranačkih lidera, često u mnogo većoj mjeri nego muškarci. Pravi način podrazumijeva brigu o interesima građana i osjetljivost na ona pitanja koja se tiču položaja žena u BiH. Žene u velikom roju slučajeva zaborave da su žene, majke, trudnice, itd….kada se dokopaju poslaničkih klupa. Žensko liderstvo, koje podrazumijeva pravu ulogu lidera, a ne virenje iza ramena stranačkog vođe, itekako je bitno u BiH, obzirom da je još uvijek mali procenat žena na mjestima gdje se donose odluke. Ono što je meni posebno drago jeste činjenica da sam u stranci koja ima žene liderice, predsjednicu Glavnog odbora, potpredsjednicu stranke, te veći broj žena o organima vlasti u odnosu na muškarce“, rekla je za BUKU Mirjana Marinković Lepić.
Ona ističe da je dug put prema stvarnoj ravnopravnosti.
„Za taj krajnji rezultat se ja godinama borim. No, još uvijek su žene žrtve opstrukcije od strane muškaraca, ali i vlastitog pristajanja na podređeni položaj. Čak i ako su izabrane npr. u organe vlasti, ne bore se dalje za istinsku ravnopravnost, a primjer je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara, gdje sam zahtijevala poštivanje procenta utvrđenog Zakonom o ravnopravnosti spolova-protiv bile poslanice SNSD i HDZ, klubovi sa najviše žena.Zakon o ravnopravnosti spolova se najviše krši u BiH i niko za to ne odgovara, bez obzira na njegove jasne odredbe o sastavu organa vlasti, javnih funkcija, državnih organa. Još uvijek izaziva čuđenje ili odmahivanje ruke kada se spomene“, pojašnjava Mirjana.
Kada je riječ o trenutnom položaju žena u politici on je ilustrovan dobrim dijelom gornjim navodima.
„Žene su još uvijek u podređenom položaju. U PD PSBIH je 26% žena. Prvobitno je bilo 22%, ali su došle dvije poslanice nakon što su kolege otišle u izvršnu vlast, 2 ministrice, od 10 članova VM, 5 načelnica u BiH i to male opštine sa niskim budžetom, itd. Uvijek je izgovor za zakonodavne organe da ‘nas nije narod izabrao’, ali i kad su u pitanju izvršne funkcije i mjesta gdje se imenuju članovi, rukovodioci itd, opet nema žena ni u procentu koji je garantovan zakonom“, zaključuje Mirjana Marinković Lepić.