Dok se centar grada kiti za Festival cvijeća, ulica Alekse Šantića već godinama doslovno tone u smeću. Građani ovog naselja uputili su javni apel nadležnim institucijama, tražeći hitno rješenje za nelegalnu deponiju otpada koja im se, kako kažu, “nalazi ispred prozora”.
Kako navode stanari, sve je počelo prije nekoliko godina kada su kontejneri ilegalno premješteni iz donjeg dijela ulice, čime je stvoren prostor za nelegalno odlaganje kabastog i drugog otpada. Ubrzo je to mjesto postalo neformalna deponija na koju nesavjesni pojedinci dovoze sve – od starih madraca i guma, do šuta, pepela i građevinskog otpada. Najgore od svega, otpad se često dovozi i iz drugih dijelova grada.
“Otpad zna ostati mjesecima, šire se neprijatni mirisi, pojavljuju se štetočine, a sve je to odmah uz rijeku Crkvenu. Djeca se igraju u blizini, a mi živimo u strahu i sramoti”, navodi jedan od mještana za BUKU.
Iako su stanari godinama slali prijave Komunalnoj policiji i kontaktirali kabinet gradonačelnika, konkretni pomaci izostaju. Iako je pominjano postavljanje nadzornih kamera i signalizacije zabrane odlaganja otpada, ništa od toga nije realizovano.
“Lično sam slao i slike i snimke, uključujući i registarske tablice onih koji dovoze smeće, ali nemamo informaciju da je iko kažnjen. Sve se vrti u krug”, kaže Marko Tica, mještanin i potpisnik ovog apela.
Situacija zimi postaje još ozbiljnija – pepeo iz peći često zapali deponiju, zbog čega redovno intervenišu i vatrogasci.
Ogorčeni i razočarani, stanari su se više puta sami organizovali i o svom trošku angažovali privatne firme da uklone smeće, ali pitaju: “Da li je to uloga građana u jednom uređenom gradu?”
Njihov apel upućen je širokom krugu – od Komunalne policije, preko Odjeljenja za komunalne poslove, do gradskog Zelenila, ali i medijima:
“Da li svi građani nemaju jednako pravo na čisto i bezbjedno okruženje? Dok jedni šetaju među cvijećem, drugi životare među smećem. Ne tražimo mnogo – samo da ne živimo na deponiji.”
Stanari traže trajno uklanjanje deponije, vraćanje kontejnera na prvobitnu lokaciju, redovne kontrole terena, kao i postavljanje kamera i table zabrane odlaganja otpada.
Poruka je jasna – ne traže privilegije, već osnovne uslove za život dostojan čovjeka.