“Bez političkog dogovora unutar BiH nema ni jasnih rokova za velike projekte”, kaže ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto u intervjuu za BUKU.
Forto je govorio o zastoju na evropskom putu Bosne i Hercegovine, problemima bh. vozača u Evropskoj uniji, ali i o infrastrukturnim projektima koji godinama čekaju realizaciju. Ističe da su ključne prepreke političke blokade i izostanak reformskih zakona, dok se isčekuju pomaci na projektima poput Koridora Vc, puta prema Šćepan Polju i rješavanja statusa BHRT-a.
BUKA: Tokom posjete Briselu rekli ste da nema trajnijeg rješenja za bh vozače. Zašto je to problem budući da smo mi zemlja kandidat i da ćemo jednog dana biti dijelom te ekonomske zajednice. Šta kažu u Briselu, zašto nedostaje pragmatizma i volje da se trajno riješi status bh. vozača?
Nema jednog poteza kojim se ovaj problem može riješiti preko noći. To nije zato što neko ne želi BiH u EU, nego zato što Evropska unija ovo pitanje tretira, prije svega, kroz migraciona pravila, sigurnosne procedure i režim boravka, a ne kao trgovinsko odnosno transportno pitanje. Upravo sam zato u više navrata naglašavao da bez uključivanja svih relevantnih resora, dakle vanjskih poslova i sigurnosti, nema dugoročnog rješenja. To je konačno i urađeno na ministarskom sastanku prošle sedmice. U Briselu smo dobili jasnu poruku: protesti vozača i pritisak koji je napravljen je upalio neke alarme, ali nema brzog rješenja. Od 11. februara kreće radna grupa koja treba pripremiti prijedlog rješenja prema Evropskoj komisiji. Mii smo već imenovali osobu ispred našeg Ministarstva, imamo spremne prijedloge i želimo da ubrzamo proces koliko god je moguće s naše strane. Ja ću i dalje nastaviti insistirati na mogućim privremenim rješenjima poput modela bilateralnog rješenja s Republikom Hrvatskom koje smo još ranije uputili njihovoj Vladi.
BUKA: Možemo li do kraja mandata aktuelne vlasti imenovati glavnog pregovarača i održati prvu međuvladinu kofenrenciju sa EU?
Ako me pitate “može li se” – naravno da može. U javnosti je više puta jasno rečeno da su ključni preduslovi za otvaranje pregovora i dalji korak ka prvoj međuvladinoj konferenciji usvajanje evropskih zakona (Zakon o VSTV-u i Zakon o Sudu BiH) i imenovanje glavnog pregovarača. Moj stav, koji sam više puta ponovio, je da je glavni pregovarač primarno koordinacijska i administrativna, a nikako politička funkcija. Ne mogu a da ne primijetim da je ovo pitanje ispolitizirano jer ne postoji stvarni apetit od strane SNSD da usvoji reformske zakone, koji su daleko veći izazov od imenovanja pregovarača.
BUKA: Gospodine Forto, dugo se čeka na izgradnji nove ceste prema Crnoj Gori, preko Šćepan Polja. Realno govoreći kada možemo očekivati da taj put bude dostojan XXI vijeka?
Ovo je jedno od onih pitanja gdje ljudi s pravom kažu “čekamo decenijama”, i to bez ikakvog pretjerivanja. Govorimo o pravcu koji povezuje dvije susjedne države i njihove glavne gradove, a koji je praktično bio izvan ozbiljne političke i infrastrukturne agende preko 40 godina. Upravo zato smatram važnim reći da se u ovom mandatu konačno desio suštinski pomak, a ne još jedno obećanje ili studija koja završi u ladici. Nakon dugo zastoja, uspjeli smo otkočiti proces izgradnje puta prema Crnoj Gori preko Šćepan Polja, uključujući i projekat mosta na Tari. Prvi put nakon više decenija su osigurana konkretna sredstva i projekat je prešao iz faze ideje u fazu realizacije. Što se tiče dinamike, trebali bismo polovinom godine imati izabranog izvođača kad počinju konkretne aktivnosti i kad ćemo, nakon potpisivanja ugovora, moći imati jasno postavljene rokove. Znam da bi građani voljeli sutra da krenu novim putem gdje su uvijek vozili makadamom, ali nije mala stvar kada nakon 40 godina uspijete otkočiti jedan težak projekat, riješiti finansiranje i doći do faze u kojoj se govori o konkretnim građevinskim radovima.
BUKA: Dosta Vaših prethodnika je govorilo kako je koridor Vc prioritet, ali daleko smo od njegovog završetka. Koliko je još mandata potrebno da izgradimo dio autoputa kroz BiH?
Koridor Vc je bez ikakve dileme najvažniji infrastrukturni projekat u Bosni i Hercegovini koji povezuje našu državu kroz središnji sjever-jug transportni koridor i predstavlja ključnu vezu BiH sa evropskom transportnom mrežom, lukama, tržištima i investicijama. Radi se o cestovnom i željezničkom projektu koji treba da omogući ekspanziju ekonomskog potencijala BiH.
To nije samo moj stav, to su i međunarodni dokumenti i strateški planovi EU. Međutim, koridor Vc se gradi kroz vrlo složen sistem nadležnosti, upravljanja i finansiranja. Izgradnja zavisi od entiteta, njihovih javnih preduzeća, finansijskih aranžmana, ali i političke stabilnosti. I zato stalno naglašavam: ako želimo realne rokove, moramo imati stabilno upravljanje projektom i kontinuirano finansiranje.
Ja sam javno rekao da očekujem završetak Koridora Vc do 2030. godine što jeste ambiciozan rok, ali dostižan ako nema blokada, administrativnih zastoja i prekida u finansiranju. Također, ono što uvijek naglašavam je da je izgradnja autoputeva i cesta važna i vidljiva, ali bez ozbiljnog povratka željeznica u fokus, uključujući željeznički koridor Vc, nećemo imati efikasan transportni sistem.
BUKA: Radnici BHRT-a godinama su u neizvjesnosti hoće li primati svoje ionako niske plate, a sada je u opasnosti imovina krovnog javnog emitera. Šta je rješenje za BHRT i može li se ono pronaći bez intervencije visokog predstavnika?
Nedavno sam gostovao u specijalnoj debatnoj emisiji o stanju u BHRT-u koju je organizovala ova kuća i tada sam vrlo jasno rekao da se BHRT neće ugasiti. Činim sve što je u mojoj moći da do toga ne dođe. Njegova funkcionalnost je jedan od 14 ključnih prioriteta na evropskom putu BiH i mora biti prioritet kako za Vijeće ministara, tako i za Parlamentarnu skupštinu BiH, koja ima ključnu ulogu u njegovom uspostavljanju i nadzoru kroz zakonodavni okvir.
Podsjetiću vas da je na moj prijedlog Vijeće ministara prošle godine preusmjerilo četiri miliona KM BHRT-u kako bi se pokrili hitni troškovi i omogućio kontinuitet emitiranja u trenutku kad je javni servis bio na ivici potpunog kolapsa. To nije riješilo problem trajno, ali je spriječilo najgori scenario. Pored toga, inicirao sam da se što hitnije preusmjeri skoro deset miliona KM iz dijela dobiti Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine.
Problem BHRT-a jeste tehnički i upravljački, ali u suštini prije svega politički i sistemski. Zato je važno da budemo pošteni prema javnosti: rješenje postoji i može biti domaće, bez intervencije visokog predstavnika, ali samo ako postoji stvarna volja da se poštuju zakon, Ustav i preuzete obaveze države. Ministarstvo je uradilo ono što je u njegovoj nadležnosti i nastaviće to raditi, ali bez odgovornosti svih aktera u Vijeću ministara, BHRT će i dalje biti u stanju permanentne krize i u strahu od gašenja, što nije problem samo ove kuće nego ozbiljan problem države Bosne i Hercegovine.
BUKA: Srbija do Bosne i Hercegovine ima povezan autoput i brzu cestu, pa se 130 kilometara pređe za 100 minuta, od granice do Sarajeva je 160 km i za to je potrebno tri sata. Kada ćemo imati autoput do granice sa Srbijom ili bar brzu cestu kako bi se smanjilo vrijeme putovanja kroz BiH?
Razlika koju ste naveli u vremenu putovanja najbolje pokazuje suštinu problema i gdje stojimo kad je riječ o regionalnoj povezanosti. Važno je da građani razumiju kako se ovakvi projekti zaista realizuju u BiH, jer se često stvara slika da se sve može riješiti jednom političkom odlukom, što jednostavno nije tačno.
Za razliku od Srbije, gdje državno ministarstvo ima jasnu i jedinstvenu nadležnost nad planiranjem i izgradnjom ključnih infrastrukturnih projekata, Bosna i Hercegovina ima složenu ustavnu i institucionalnu strukturu. Moje ministarstvo nema nadležnost da gradi autoputeve ili brze ceste, naša uloga ovdje je u koordinaciji prekograničnih projekata, usaglašavanju strateških pravaca i vođenju razgovora sa susjednim državama.
Konkretna izgradnja, izbor trasa i izdavanje dozvola su posao entiteta i bez njih se ne može ići dalje od općih planova i dogovora. Ovo je bila i jedna od glavnih tema mog sastanka s ministricom Sofronijević, s kojom imamo kontinuiranu i vrlo dobru saradnju. Sljedeći korak je zajednički sastanak na kojem će učestvovati i predstavnici entiteta, jer je to jedini način da se ova pitanja pomjere na operativni teren.
Dakle, odgovor na pitanje “kada” nije možda popularan, ali je realan: onog trenutka kad unutar BiH postignemo dogovor, moći ćemo govoriti o konkretnim rokovima. Sve dok se infrastrukturni projekti koriste za političke poruke, a ne kao operativna pitanja, imat ćemo situaciju da se u Srbiji vozi 130 kilometara za 100 minuta, a da se od granice vozi dva i po puta sporije.
BUKA: Kako komentarišete izjave donedavnog člana Naše stranke Damira Nikšića u kojima kritikuje Našu stranku za koju kaže da bi mogla postati elitna ljevica?
Ne komentarišem I prvi put odgovaram na ovo pitanje. Elitizam je etiketa koja nam se prišiva od nastanka, vjerovatno zbog činjenice da su osnivači Naše stranke visoko obazovane osobe, od kojih su pojedinci jako uspješniu polju kulture. Ali mi nismo stranka elite. Mislim da u BiH nema elitističke stranke, jer prosto niti imamo toliko stanovnika niti imamo toliko elite da bi iko mogao participirati u političkom životu ako bi se oslanjao samo na te glasove. S druge strane, ponosan sam na većinu tih stvari koje se proglašavaju elitizmom, da nas ima obrazovanih, urbanih, da nas takvi ljudi prepoznaju kao sebi bliske, da se bavimo identitarnim pitanjima kakva su rod ili manjine, ljudskim pravima, da se savjetujemo s ljudima iz NGO sektora te da želimo biti spona između dobrih ideja i njihove realizacije, da se borimo za manje namete našim privrednicima, za manje birokratije, itd.
Međutim, jednako sam ponosan i svime onim što je daleko od bilo kakve aluzije na elitizam, a čega je daleko više u našem radu. Pa upravo su sva vaša pitanja osim ovog posljednjeg bila u vezi s tim. Sva se odnose na dobrobit najširih masa, nikakve elite: autoput, Šćepan Polje, prevoznici, itd. I u drugim resorima u kojima Naša stranka ima kadrove radi se upravo na stvarima potrebnim svim građanima.
Kakav je elitizam izboriti se za najveće naknade za porodilje? Gradski prevoz za đake i studente učiniti besplatnim? I bezbroj drugih stvari zbog kojih neko kaže da smo populisti. Prepuštam im da se dogovore, jer zbunjuju javnost. Jesmo li elitist ili populisti? Mislim da nismo ni jedno ni drugo, nego stranka koja se bori za ljudska prava, slobodu tržišta uz određene mjere državnog intervencionizma, države u kojoj je socijala jaka onoliko koliko je potrebno da se svima omogući jednaka životna šansa.