Vidjevši da se u tekstu objavljenom na linku ko zna koji put reciklira tema farmaceutske usluge, tj. izdavanja lijekova na recept, prinuđeni smo da reagujemo i „jednom Banjalučaninu“ a i novinarima, koji bi, pretpostavljamo, trebalo da i sami istraže temu o kojoj žele da pišu prije nego je objave, pojasnimo o čemu je riječ. Kao stručna organizacija koja okuplja najveći broj farmaceuta u Republici Srpskoj otvoreni smo za saradnju i molimo da se za sva pitanja koja imate o farmaceutskom sektoru ubuduće obraćate nama a ne dobronamjernim pojedincima.
Dotični uvaženi neimenovani gospodin, zaključujemo, ima problem sa uslugom koju nije direktno platio i indirektno poručuje da zbog naplate izdavanja lijekova na recept nedostaje zavoja i posteljine u bolnicama(?!); a radi potkrepljenja tvrdnje prilaže djemimično slikan račun od 147,16 KM na kome je izdvojeno Izdavanje lijeka na recept u iznosu 7,15 KM.
Gotovo svake godine orkestrirano se pokreće tema opravdanosti naplate farmaceutskih usluga; te Vas upućujemo na dopise koje je Farmaceutska komora upućivala istim povodom u 2019.
Budući da nije pojašnjeno zašto se stavka izdavanja lijekova nekada izdvojeno nalazi na računu, odgovori su prilično jednostavni: apoteke koriste različite programe za rad; a takođe izdaju i lijekove koji se nabavljaju tenderski (čija je cijena 0,00 KM jer ih isporučiocu plaća direktno Fond zdravstvenog osiguranja) i u tom slučaju pojedini računarski programi ne prihvataju vrijednost 0 da bi uopšte štampanje fiskalnog računa bilo moguće.
Sasvim je opravdano tražiti pojašnjenje za nejasnoće i drago nam je da živimo u državi u kojoj je jedina problematična stavka zbunjujući fiskalni račun iz apoteke. Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske dao je smisleno obrazloženje o tome šta obuhvata usluga izdavanja lijeka na recept, ali ipak ćemo i na ovom primjeru pojednostavljeno objasniti funkcionisanje apotekarskog sektora i koliko jedna „lukrativna industrija kao što je farmaceutska“ (pretpostavljamo da pisac misli na apoteke) od toga zarađuje.
Na računu nisu vidljive sve stavke, jasno je da je bilo pet recepata za tromjesečnu terapiju, te da je na svakom od njih minimalno tri kutije lijeka, dakle 15/16 kutija. Ukupna cijena lijekova sa uslugom izdavanja iznosi 147,16 KM. Od toga, 140,01 KM je cijena po kojoj je apoteka unaprijed platila lijekove veleprodaji od koje ih je nabavila a 7,15 KM je direktna zarada apoteci.
Ukupni iznos od Fonda biće refundiran apoteci nominalno za dva a praktično za 3-6 mjeseci, te će apoteka i poslije 3 mjeseca ponovo obezbijediti tromjesečnu terapiju gospodinu iako joj vrlo vjerovatno ni prethodna do tada neće biti plaćena (a možda neće uopšte ni biti plaćena ukoliko recept sadrži bilo kakvu administrativnu grešku, koju nije načinila apoteka nego propisivač a za koju sam neće biti sankcionisan – npr. izostavljanje broja dana terapije, oznake indikacije, kategorije oslobađanja osiguranja i sl, što je odgovornost domova zdravlja a ne farmaceutskih timova).
Ono što je na ovom primjeru vidljivo je tromjesečna terapija koja nerijetko zna biti propisana i pacijentima poslije prvog ljekarskog pregleda; a kao što je poznato na neke od lijekova pacijent može imati neželjene reakcije, te ponovo ići na pregled i tražiti novu terapiju – u kom slučaju bi bilo „bačeno“ tih 140 KM vrijednosti lijekova (plus suma izdvojena za novi pregled timu porodične medicine tj.domu zdravlja) i potrošeno još toliko ili više za nove. To je jedan od problema gdje se zaista može izgubiti velika količina novca potpuno bez potrebe a na koji Farmaceutska komora uporno skreće pažnju Fondu, a za koji se nema sluha.
Trenutna cijena od 1,43 KM po receptu nije dovoljna za podmirivanje osnovnih troškova povezanih sa nabavkom, skladištenjem, kontrolisanjem zaliha, praćenjem rokova trajanja, izdavanjem lijekova i savjetovanjem pacijenata o pravilnoj primjeni lijekova, neželjenim dejstvima i ostalim informacijama važnim za farmakoterapiju.
Pošto u Republici Srpskoj nema ni geografskog ni demografskog ograničenja za otvaranje apoteka (protiv čega se Farmaceutska komora bori), niti je vlasništvo apoteka rezervisano za farmaceute; svako ko želi može da se oproba kao preduzetnik u tako lukrativnim uslovima.
Izdavanje lijekova na recept skuplje je i u drugom entitetu i u drugim zemljama u kojima postoji kao takvo. Ukoliko je, pak, to stavka koju treba ukinuti, Farmaceutska komora Republike Srpske je otvorena za razgovore o alternativnim načinima kompenzacije za rad farmaceuta/farmaceutskih timova ako i samo ako se obezbijedi 1) uvođenje marže na lijekove koje plaća Fond zdravstvenog osiguranja, i/ili 2) potpuno ukine plaćanje apotekama preko Fonda i uvede direktno plaćanje cjelokupnog iznosa terapije od strane pacijenata, koji bi naknadno taj iznos refundirali od nadležnih institucija.