Svi bolnički kapaciteti za liječenje COVID pacijenata u Sarajevu su popunjeni. Direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović je izjavila da je stanje kritično, a kapaciteti popunjeni. Slično je i u Općoj bolnici. Dok zdravstvene ustanove vode bitku sa slobodnim krevetima broj oboljelih i dalje raste. Zašto imamo novi val i teže kliničke slike teško je odgovoriti, ali doktor medicine i specijalizant interne medice Faris Kadić koji radi u COVID ambulanti sarajevske bolnice kaže da je uzrok vjerovatno to što je virus otporniji. U intervjuu za BUKU odgovora da li je istina da većina pacijenata koji budu prikopčani na respirator izgube bitku s COVID-om. Kaže da nisu svi COVID pacijenti za hospitalizaciju, te da kada bi se svi pacijenti liječili u bolničkim uslovima onda ne bi bila dovoljna ni bolnica veličine Sarajeva. Kadić je primio prvu dozu AstraZeneca vakcine i kaže da se osjeća poniženo što BiH nema dovoljno vakcina. Upozorava da u kantonu Sarajevo nema dovoljno doktora, a za BUKU govori i o lijekovima koji se koriste u liječenju infekcije ovim virusom, a kojih nema na tržištu u BiH.
BUKA: Primili ste vakcinu, kako se osjećate i da li sada lakše dolazite na posao znajući da ćete uskoro imati antitijela?
Da, primio sam Oxford-AstraZeneca Covidshield vakcinu prije nekoliko dana. Sada se osjećam dobro. Noć nakon vakcine i dan-dva poslije sam se osjećao malaksalo, imao temperaturu do 38, 6C i bio prilično dekoncentrisan. Prva dva simptoma su očekivana nakon primanja vakcine i upućuju na to da tijelo stvara antitijela kao odgovor na vakcinu, a u svrhu zaštite od potencijalne COVID-19 infekcije. Treći više prepisujem kombinaciji prva dva sa postojećim fizičkim i psihičkim pritiskom koji imam na poslu s obzirom da trenutno radim u COVID ambulanti svoje bolnice, a da je epidemiološka situacija u gradu, pa i državi svakim danom sve gora. Što se tiče osjećaja lakoće nakon vakcinacije, definitivno je vakcinacija krupan korak u prevazilaženju ovog problema globalno, a i za mene lično, te ću kada proces vakcinacije bude završen s manje pritiska dolaziti na posao.
BUKA: Kako gledate kao ljekar na činjenicu da nemamo nijednu kupljenu vakacinu, samo one donirane, i kako komentarišete situaciju gdje ministar zdravlja prima doniranu vakcinu?
Kao ljekaru mi je drago da u ovom trenutku imamo bilo kakve vakcine i bilo koje količine, jer svaki i minimalan korak naprijed je olakšanje za zdravstveni sistem. Takođe mi je drago da je ministar zdravstva vakcinisan, jer je to trenutno jako nezavidna pozicija te će vjerovatno i on s manje pritiska dolaziti na posao. S druge strane se kao građanin osjećam poniženo da je moja zemlja na dnu liste po broju nabavljenih vakcina i vakcinisanih građana.
BUKA: Koliko nenabavka vakcina ugrožava zdravlje građana, ali evo i vas ljekara?
Ima dosta problema zbog kojih je zdravlje građana i ljekara ugroženo trenutno u toku pandemije, a i nevezano za pandemiju, ali je pravovremena nabavka vakcina i vakcinacija mogla biti odličan korak u ublažavanju tih problema.
BUKA: Ovih dana ima preko 1.000 novoinficiranih dnevno, Vi radite u Covid odjelu, kapaciteti su puni, prijeti li nam kolaps?
Prvi kolaps je doživio cijeli svijet prilikom prvog susreta sa COVID-19 virusom. S obzirom na organizaciju i kapacitete našeg zdravstvenog sistema, treba priznati da smo tada relativno dobro prošli, čak bolje od bogatijih i organizovanijih zdravstvenih sistema. Međutim sada, sportskim žargonom rečeno, u produžecima, postoji ozbiljna prijetnja da pokleknemo.
BUKA: Zašto imamo povećanje broja oboljelih?
Pokušavam sam sebi to objasniti, ali ne uspijevam. Jedino što mi pada na pamet je da se virus promijenio, da je postao otporniji. To bi objasnilo i dosta teže kliničke slike kod većine bolesnika neovisno o godinama starosti i komorbiditetima.
BUKA: Javljali su nam se ljudi koji kažu da članovi njihove porodice čekaju danima na hospitalizaciju, da li neki ljudi ostaju uskraćeni za bolničko liječenje zbog nedostatka kapaciteta?
Istina je da su kapaciteti popunjeni i da smo u situaciji da pacijenti koji bi trebali biti hospitalizirani često liječenje nastavljaju ambulantno, ali takođe treba reći da se dosta pacijenata neracionalno upućuje na hospitalizaciju. Nakon samo par dana bolesti, bez ikakvih posebnih simptoma, samo iz razloga što na rendgen snimku pluća imaju opisanu obostranu upalu koja je i očekivana kod svakog na COVID-19 pozitivnog pacijenta, po kojoj isti i prepoznajemo radiološki. Kad bi svi takvi pacijenti bivali hospitalizirani ne bi nam bila dovoljna ni bolnica veličine grada Sarajeva.
BUKA: Kada je za COVID pacijenta potrebna hospitalizacija?
Potreba za oksigenoterapijom je bitna indikacija za hospitaliziranje pacijenta. Takođe i izrazito visoki upali parametri koji na ambulantno ordiniranu terapiju ne padaju pa je pacijent u potrebi da intravenski prima terapiju i bude pod posebnom prismotrom.
BUKA: Čime liječite COVID pacijente, ljudi sve više govore o lijeku Remdesivir, njega nema na tržištu. Je li on efikasan?
Terapija za COVID-19 je raznovrsna. Preopširna da bi ovdje ulazili u detalje. Obuhvata vitaminske suplemente, lijekove za snižavanje tjelesne temperature, antivirotike (u koje spada i spomenuti remdesivir), antibiotike, kortikosteroide, monoklonalna antitijela, lijekove protiv zgrušavanja krvi, antiagregacijske lijekove, itd… Remdesivir je antivirotik i uz favipiravir je najlogičniji izbor za liječenje, s obzirom da se borimo protiv virusa. Isti doduše nisu napravljeni da liječe konkretno COVID-19, ali jesu za druge viruse iz grupe koronavirusa, te su iz tog razloga istraživani i u liječenju navedenog, pri čemu su pokazali da, ukoliko se pravovremeno upotrijebe, smanjuju težinu kliničke slike i dužinu trajanja bolesti. Važno je napomenuti da lijek za ovu konkretnu bolest ne postoji. Remdesivira i favipiravira nema na tržištu jer je Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH zabranila njihov uvoz i korištenje. Iz kojeg razloga, nije mi jasno. Jedini logičan razlog je to što je postojala mogućnost manipulacije cijenama od strane uvoznika i prodavača s obzirom da su iste pacijenti nabavljali komercijalno. Ako je to razlog mislim da je bilo normalnijih načina da se to spriječi a ne da se pacijentima, kojima lijek potreban i mogu ga priuštiti, bude nedostupan. U praksi im je ipak dostupan, ali su primorani da ga u svoj toj muci nabavljaju drugim kanalima i hodaju po rubu zakona.
BUKA: Ugostitelji protestuju, smatrate li da su mjere Vlade KS dobre i koje mjere biste Vi uveli?
Pročitao sam da ugostitelji traže da ako se već nešto zatvara, zatvori se sve i slažem se sa tim. Epidemiološki gledano s obzirom na trenutnu situaciju, totalni lockdown je po meni lično neizbježno rješenje. Napominjem da to govorim kao ljekar, razmišljajući isključivo o zdravlju građanja. S obzirom na trenutno stanje, smatram da će vikend lockdown unijeti više nezadovoljstva među ljudima, nego koristi za cjelokupnu epidemiološku sliku. Također, nevjerovatno je kako se mijenja mišljenje običnih građana o lockdownu u trenutku kada oni ili neko njihov oboli.
BUKA: Puno se priča o tome kako većina pacijenata koji završe na respiratoru zapravo imaju fatalan ishod. Ima li istine u tome da se ljekari ne rukuju respiratorima na pravi način?
To je kombinacija mita i istine. Naime, potreba za respiratorom je znak da je pacijentovo stanje izrazito teško i da kojim slučajem respiratori ne postoje, tu bi bio kraj. Zahvaljujući napretku medicine i tehnologije respiratori su izumljeni i uz njihovu pomoć se veliki broj pacijenata spasi. COVID-19 je specifično oboljenje koje iz još ne apsolutno jasnih razloga kod nekih ljudi izrazito brzo uništi pluća nakon čega raspirator dođe kao prelazno rješenje da bi pacijent mogao disati, ali ukoliko su pluća uništena do te mjera da nisu u stanju da se oporave ili im za to treba jako dugo vremena, obično samo odgode neizbježnu smrt. Što se tiče rukovanja respiratorima, mislim da su naši ljekari i ostalo osoblje stručni da iste koriste na najvišem nivou.
BUKA: Imamo li uopšte dovoljno doktora i medicinskog osoblja?
Nemamo. Nismo ga imali ni prije pandemije. Prije par godina je krenuo egzodus ljekara i ostalog medicinskog osoblja usljed nezaposlenosti i/ili nezadovoljstva radnim uslovima u bogatije zemlje i to nam se sada obilo o glavu. Nadam se da će ova pandemija biti pouka da su ljekari kao nosioci zdravstvenog sistema, ali i ostalo medicinsko osoblje važan i neprocjenjiv stub društva te da će se činiti sve da u zemlji u kojoj su se školovali imaju zaposlenje i primanja dostojna posla koji obavljaju, te da neće imati potrebe odlaziti u druge zemlje da žive i rade.