Sanel Buljubašić, v.d. generalnog direktora Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH je pojasnio je da je riječ o tri “blok” tarife: “Prva ‘blok’ tarifa je u kojoj je potrošnja do 268 kWh mjesečno. To je tarifa koja je i dosad bila u nekoj zaštićenoj kategoriji. Tu imamo preko 430 hiljada korisnika i u toj tarifi neće doći do poskupljenja. Sljedeća tarifa ide od 268 do 1000 kWh i u okviru te tarife imamo kategoriju potrošača čiji računi pedeset posto, pa i više, sežu od 50 do 80 KM i tu će biti neko povećanje cijene od pet do osam KM. I imamo tarifu sa ispod tri posto potrošača koji prelaze iznad 1000 kWh mjesečno”.
Uzimaš od
siromašnih, daješ bogatima
Nihad Harbaš,
stručnjak za energetiku, kaže da blok tarife generišu štednju u kriznim
situacijama.
“Ovaj način
obračuna cijena električne energije kroz blok tarifu može potencijalno izazvati
efekat “Superhika iz Alan Forda”,
odnosno da oni sa nižim primanjima plaćaju više nego oni koji su u
stvarnoj mogućnosti plaćati električnu energiju po većim cijenama. U prevodu,
uzimaš od siromašnih, daješ bogatima. Siromašna, odnosno socijalno ugrožena
domaćinstva većinom električnu energiju troše neefikasno u rastrošnim,
neizolovanim kućama i stanovima, griju su na neefikasne uređaje poput
grijalica, konvektora, termo blokova, itd. Takvim potrošačima koji mjesešno
troše preko 500 kWh električna energija može vrlo lako poskupjeti”, ističe za
Buku Harbaš.
Blok tarife su u decembru 2022. godine uvedene i u Republici
Srpskoj, međutim, Ustavni sud ovog entiteta je ove godine ustvrdio kako odluke
o novim tarifama nisu u skladu s Ustavom RS-a i Zakonom o električnoj energiji.
Ovo je bio i jedan od razloga zbog kojih je na pomenute
najave direktora Elektroprivrede BiH reagovao i zastupnik Stranke za BiH u
Parlamentu FBiH Admir Čavalić.
“Umjesto
restrukturiranja vlastitog modela poslovanja, Elektroprivreda BiH najavljuje
prebacivanje tereta gubitka od 140 miliona KM na krajnje potrošače. Pritom se
nastoji uvesti “blok tarifa” pri formiranju cijene. To nije rješenje.
Tri su razloga navedenog. Prije svega, činjenica da je riječ o
diskriminirajućoj i posljedično neustavnoj mjeri koja je krajem februara ove
godine pala na Ustavnom sudu RS”, kazao je Čavalić.
Naveo je i
drugi razlog.
“Drugi razlog
se odnosi na regresivnost ove mjere u odnosu na niz opštinskih/gradskih,
kantonalnih i federalnih politika koje se tiču subvencionisanja alternativnih
načina zagrijavanja, a koji su uglavnom bazirani na trošenju električne
energije. Godinama različiti nivoi vlasti subvencionišu zamjenu postojećih
kotlova i peći, sa ciljem smanjenja lokalnog aerozagađenja. Sada treba da
kažnjavamo one koji su se zbog tih politika subvencije odlučili na navedeno.
Subvencija je bilo i u drugim oblastima – poput npr. socijalnih mjera koje se
nazivaju i natalitetnim, a odnose se na novčana izdvajanja za novorođenčad.
“Blok tarifa” treba da kazni domaćinstva sa više djece. 1.000 KM za
novu bebu, plus “blok tarifa” – da se ima gdje utrošiti novac”,
mišljenja je federalni zastupnik.
Navodi kako je
zadnji razlog vezan za uzroke gubitka od 140 miliona KM za prošlu godinu.
“Elektroprivreda
BiH stavlja fokus javnosti na potražnju, umjesto da se bavi (vlastitom) ponudom
električne energije. Domaća potražnja je uglavnom predvidljiva, i nema nekih
posebnih dešavanja osim tipičnih sezonskih uticaja (topla/hladna godišnja
doba). Nemamo neku analizu posebnog uticaja nekih potrošača koji su možda
iskoristili prethodno spomenute subvencije. Ponuda sa druge strane ima izuzetne
fluktuacije – proizvodnja uglja i električne energije. Zbog toga rješenje nije
u “blok tarifi”, već u restrukturiranju poslovanja Elektroprivrede
BiH, a kako sam naveo na početku. Prije svega, Elektroprivreda BiH sa upravama
rudnika treba da utvrdi uzroke lošeg poslovanja. Taj zadatak su dobili od Vlade
FBiH krajem decembra prošle godine. Ako se to završilo, onda federalni
parlament i javnost zaslužuju informaciju. Dalje, moramo imati značajnija
ulaganja u nove energetske projekte, posebno obnovljive izvore energije, a kako
bi se smanjila relativna zavisnost od termo kapaciteta. Prethodno se treba
raspetljati afera Blok 7 i vratiti uložena sredstva. Konačno, moraju se
modernizirati postojeća postrojenja i uspostaviti novi odnos sa zavisnim
rudnicima. Razumijem da sve ovo podrazumijeva napor i da je lakše ići sa
neustavnim mjerama prema potrošačima, ali dugoročno to je jedino rješenje”,
podvlači Čavalić.
Upravo su
obnovljivi izvori energije nešto u čemu se značajno kaska.
I Harbaš
smatra kako je Elektroprivreda trebala više uraditi u prethodnim godinama.
“Sama
poskupljena električne energije su očekivana, a donosioci tih odluka
izbjegavaju koristi riječ “poskupljenje” jer to nikad nije dobro
prolazilo u javnosti i nosilo je negativne političke poene. Blok tarifa može u
konačnici značiti i dobru mjeru kojom se građani, ali i svi drugi potrošači
podstiču da električnu energiju koriste racionalno, odnosno da imaju motiva
uvesti načela energijske efikasnosti. Na kraju, građani će osjetiti to na
svojim računima da li će i koliko plaćati veće račune za struju. Moramo biti
objektivni i reći da se u javnim preduzećima kakve su elektroprivredne
organizacije jako malo radilo na prihodovnoj strani, odnosno povećanju prihoda,
a rashodi su neminovno rasli, od povećanja cijene uglja za proizvodnju
električne energije, zatim povećanje troškova za plate uposlenih, usluga
dobavljača, repromaterijala, goriva, itd. Dakle, rashodi su rasli, a prihodi
ostali isti u normalnim situacijama osim kada je dolazilo do povećanje cijena
električne energije koja se izvozi i iz toga je Elektroprivreda BiH, konkretno,
imala veće prihode i balansirala niske cijene u BiH. Logično da je
Elektroprivreda došla u ovu situaciju, jer nema novih proizvodnih kapaciteta,
nema efikasnog korištenja energije. Kada nam se konstantno povećavaju rashodi,
a ne radimo dugoročno na mjerama da ih smanjujemo, onda dođemo u tu situaciju
da je jedina mjera koju može donijeti skoro svaki menadžment, povećanje cijena
usluge (struje) krajnjim korisnicima i tako poravnate bilanse. To se već
nekoliko godina dešava s poskupljenjima električne energije za privredu gdje se
samo u zadnje 3 godine cijena struje poveća za 75%, a sada i sa snabdjevanjem
građana”, govori nam Harbaš.
Provoditi
politiku struke i tržišta, a ne vlade
Bez obzira što
aktuelne cijene električne energije nisu realne, dodaje da ovo nije način kako
se jedno javno preduzeće treba držati likvidnim.
“Najveći
problem je što se energija koristi neefikasno, nema značajnih novih proizvodnih
kapaciteta u vlasništvu javnih preduzeća, nema sistema prosumera da građani
postanu aktivni proizvođači/potrošači električne energije. Novi kapaciteti koji
su napravljeni u zadnjih 5 godina su skoro zanemarivi u odnosu na potrebe koje
imamo. Kada ne širite put, on vremenom ispuca, vi malo nešto krpite, ali
dugoročno taj put, ako nije proširen i ako nema novog asfalta, gubi onu
funkciju koju bi trebao da ima. Tako je isto i sa prenosnim i distributivnim
mrežama. Sva priča oko dekarbonizacije nama će se dešavati sama od sebe, jer
termoblokovi izlaze iz pogona, zastarjeli su, nema dijelova, nema ko da ih
servisira, te usluge su skupe, a radna snaga sve manje se odlučuje za rad u
rudnicima, tako da htjeli mi to ili ne, u budućnosti ćemo postepeno prestati
koristiti ugalj”, naglašava Harbaš.
Napominje kako
je bitno da vlasti konačno shvate da u javna preduzeća moraju postavljati
stručne i odgovorne menadžere, a ne političke.
“Električna energije je dominatno tržišna roba i
moramo se okrenuti ka tržištu. Bez toga, doći ćemo u situaciju da nam javna
preduzeća provode politiku vlade, a trebala bi provoditi politiku struke i
tržišta”, zaključuje Harbaš.