I ove godine zbog politike koju vodi stalna članica Savjeta
sigurnosti Ujedinjenih nacija – Rusija, upitan je opstanak misije EUFOR-a u BiH
odnosno operacije Althea. Međunarodne vojne snage koje su garant stabilnosti u
Bosni i Hercegovini mogle bi biti povučene ako u oktobru ili novembru Rusija
stavi veto na produženje misije EUFOR-a. No, male su šanse da se to desi, jer
bi to najviše štetilo Rusiji.
Đuro Kozar vanjskopolitički analitičar za BUKU kaže da postoji
rješenje da se produži prisutvo međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovni
ako Vijeće sigurnosti UN-a, zbog veta Rusije, ne bude dalo suglasnost za
produženje mandata EUFOR-a.
“U tom slučaju misiju preuzima NATO koji je po Dejtonskom
mirovnom sporazumu dobio obavezu da čuva mir u BiH. NATO je 2004. godine svoju
funkciju prenio na Evropsku uniju i tada je IFOR predao ovlasti EUFOR-u u kojem
su, osim nekoliko izuzetaka, pretežno bili vojnici iz članica NATO. Dakle, IFOR
je od 1995. do 2004. godine provodio mir u BiH i to putem tri kopnene
multinacionalne divizije: Jugoistok sa komandom u Mostaru pod fracuskim
vodstvom, Jugozapad sa sjedištem u Banjaluci sa Britancima kao komandujućim i
Sjever čije je zapovjedništvo bilo u Tuzli i tu je bila američka vojska. U to
vrijeme Amerikanci su tehnički osposobili i koristili aerodrom Dubrave
kod Tuzle”, rekao je Kozar za BUKU.
Pravni osnov za dolazak snaga NATO-a sadržan je u Aneksu 1A
Dejtonskog mirovnog sporazuma. U njemu stoji da se “podrazumijeva i daje
suglasnost da NATO može uspostaviti takve snage koje će djelovati pod vlašću te
podložno vodstvu i političkom upravljanju Sjevernoatlantskog vijeća
(“NAC”) kroz zapovjedničko ustrojstvo NATO-a. One se obvezuju da će
olakšati njihove operacije. Stoga se strane s ovim slažu i slobodno obvezuju da
će u potpunosti poštovati sve obveze izložene u ovom Aneksu.”
Profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i
sigurnosne studije u Sarajevu Armin Kržalić za BUKU kaže da je neupitno da će međunarodne
snage ostati u BiH kao garant mira i stabilnosti, i da je to najbitnije.
“Da li će to biti snage EUFOR-a ili neke druge strane, to sad
u kontekstu sigurnosti građana nije bitno. Ukoliko se desi da dođe do ometanja
od strane Rusije u odnosu na produženje snaga EUFOR-a, onda će sigurno ići na
snage NATO saveza. Alternativa je u tom kontekstu jednostavna, a to je u tom
kontekstu spomenuto u Aneksu 1A gdje se precizira da se daje saglasnost NATO
savezu da može uspostaviti snage koje će djelovati pod komandom i koje su
zadužene za implementaciju i praćenje implemntacije mira i stabilnosti. Na toj
osnovi snage EUFOR-a su zamijenile međunarodne snage u BiH, ali ne treba
zaboraviti veliki plus koji je vezan za vanjsku sigurnosnu politiku koji je u
osnovi mogućnost zemljama EU da svaka na jedinstven način, bileteralno, rješava
pitanje i pomogne u implementaciji mira i održavanju kad govorimo o vanjsko-sigurnosnoj
politici EU, ali i podršci u održavanju mira”, ocjenjuje Kržalić.
Kozar dodaje da za dolazak NATO snaga nije potrebno nikakvo
novo davanje suglasnosti.
“Na junskom samitu NATO-a u Madridu zaključeno je da će NATO
i ubuduće izvršavati svoju bezbjednosnu funkciju u BiH što podrazumijeva
stacioniranje trupa ovog saveza u oba entiteta Bosne i Hercegovine. U Butmiru
kod Sarajeva već se nalazi Štab NATO-a čiji je glavni zadatak pomoć Oružanim
snagama BiH u reformi, ali taj štab je u stalnom kontaktu s Komandom združenih savezničkih
snaga u Napulju. Nedavno je generalni sekretar NATO Jens Stoteberg izjavio da Sjevernoatlanski
savez snažno podržava euroatlanski put Bosne i Hercegovine i da će s našim
organima i drugim međunarodnim partnerima, dodatnim paketima mjera, sačuvati
stabilnost i promovirati reforme u našoj zemlji”, objašnjava Kozar.
Dodaje da je vrlo bitno da međunarodne vojne snage, da li pod
agendom ALTHEA i pod oznakom NATO-a, ostanu u BiH – s jedne strane kao
garant mira i sigurnog života, a s druge kao faktor odvraćanja od eventualnog
narušavanja mira, javnog reda i bezbjednosti.
“Multinacionalne snage nisu ovdje da nekome prijete ili da
izazivaju strah građana, nego da s njima u suradnji pomažu u građenju suživota
ovdašnjih naroda, zajedništva i tolerancije. Onima koji bi eventualno ugrozoli
mir ne piše se dobro. Sada je u EUFOR-u 600 stalno stacioniranih vojnika sa još
500 dodatnih, a u slučaju potrebe taj broj se može pojačati robusnim snagama s
adekvathim kopneniim i zračnim borbenim sredstvima”, napominje Kozar.
Za građane bi bilo
najbolje da u BiH ostane EUFOR-a
Ostanak međunarodnih vojnih snaga u BiH nije upitan, ali bi
za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj se veliki dio stanovništva protivi članstvu u
NATO savezu, najbolje bilo da za sada u BiH ostanu snage EUFOR-a.
“U momentu stremljenja BiH ka članstvu EU, u konceptu jačanja
vanjske sigurnosne politike evropskih odbrambenih snaga, ako uzmemo u obzir
samu raspoloženost prihvatanja međunarodnih snaga u samoj BiH, kad gledamo stavove
javnosti u Republici Srpskoj i Federaciji, smatram da bi za Bosnu i Hercegovinu
politički i strateški daleko bolje bilo da ostanu snage EUFOR-a, operacija ALTHEA”,
smatra Kržalić.
Ipak to bi bilo moguće samo ukoliko Rusija ne uloži veto na
produženje mandata EUFOR-a.
“I to bi dodatno zakomplikovalo političku sigurnosnu
situaciju. Morali bi pribjeći alternativi, to jeste angažmanu NATO snaga. S
obzirom na sadašnju situaciju u BiH nakon Ukrajine i drugih dešavanja, ono što
je sigurno je da bi se pribjeglo implementaciji snaga NATO-a, ali mislim da bi
bilo daleko prihvatljivije da ova operacija ostane onako kako je do sada
funkcionisala”, zaključuje Kržalić.
Iako bi vetom Rusija još jednom demonstrirala silu, to ne bi
bilo u interesu Rusije. Faktički, Rusija bi dala povod i opravdanje da NATO
snage dođu u BiH, a Rusija zbog netrepeljivosti prema NATO savezu prijeti
zemljama koje žele postati dijelom Sjevernoatlanskog saveza, a neke prijetnje
je već realizovala. Ulaganje veta za produženje misije EUFOR-a za Rusiju bi
značio i autogol.