”Takozvani mehanizam suspenzije, odnosno privremeno ponovno uvođenje viznog režima, u periodu od pola godine bi bio aktiviran samo pod posebnim okolnostima koje bi jednu ili više država EU dovele u vandrednu situaciju koju ne bi mogle same da riješe.
To se odnosi na znatan i nagli porast imigranata koji zloupotrebljavaju bezvizni režim, na povećanje broja neosnovanih molbi za azil i na nepoštovanje ugovora o readmisiji.
Međutim, važno je imati u vidu da je na prijedlog jedne ili više država EU Evropska komisija (EK) ovlaštena da, na osnovu detaljnih ispitivanja stanja na terenu i uzimajući u obzir političke posljedice koje bi ponovno uvođenje viznog režima imalo na odnose EU sa dotičnim državama, presudi da li se mehanizam suspenzije uvodi ili ne”, objasnila je Fajon.
Dodala je kako se iskreno nada da ovaj mehanizam, koji se prije svega odnosi na sve treće države, a ne samo na države Zapadnog Balkana za koje važi bezvizni režim, neće biti aktiviran.
”Uprkos visokom broju tražilaca azila iz zapadnobalkanskih država, ponovno uvođenje viza bio bi jako loš signal i imalo bi dugoročne političke posljedice. Smatram da bi EU trebalo da teži ka reviziji politike azila, na jednoj strani, a na drugoj strani apeliram na vlasti u državama Zapadnog Balkana da nastave sa informativnim kampanjama o tome da je praktično nemoguće dobiti azil u državama EU i uopšte o iskorištavanju vizne liberalizacije”, zaključila je Fajon.
Vijeće ministara Evropske unije (EU) jučer je bez rasprave usvojilo regulaciju o izmjenama i dopunama Uredbe Vijeća EU-a koja se odnosi na državljane trećih zemalja ali i zemalja Zapadnog Balkana u vezi sa prelaskom vanjskih granica EU-a.
Izmijenjeni propis uvodi novu zaštitnu klauzulu, odnosno ‘mehanizam suspenzije’ kojim se dopušta privremeno ponovno uvođenje viznog režima, pod specifičnim okolnostima, za državljane trećih zemalja koji mogu nesmetano putovati u Evropsku uniju bez viza.
Vijeće ministara EU-a je navelo da je hitna mjera ukidanja bezviznog režima na šest mjeseci nekoj zemlji moguća i u slučaju nepoštivanja ugovora o readmisiji, odnosno u slučaju značajnijeg odbijanja zahtjeva EU-a da neka zemlja primi nazad svoje državljane koji budu zloupotrijebili postojeći bezvizni režim.