Upravo takav put je imao i Emir Pirić, samo jedan od mnogih koji je odrastao bez bioloških roditelja u SOS dječijem selu u Sarajevu, koje mu je pružilo svu neophdnu brigu kada je to bilo najpotrebnije.
Ovaj talentovani i danas jako uspješan mladić posjeduje vlastitu kompaniju i kako je za Akta.ba kazao, upravo zahvaljujući svim dosadašnjim životnim izazovima mnoge stvari bolje razumije i to mu dosta pomaže kako privatno tako i poslovno.
– U oblik brige SOS dječijih sela došao sam skoro kao novorođenče, sa 18 mjeseci. Kada sam došao u porodicu tu je već bilo dvoje starije djece. Vremenom se naša mala porodica proširila i bilo nas je osam – sedmero djece i jedna žena lavljeg srca. U svoju porodicu me primila jedna divna žena kojoj dugujem sve na ovom svijetu, žena sa velikim srcem i emocijama. Da sam imao mogućnost nakon rođenja da biram majku, mislim da bolju od nje odabrao ne bih. Njeno ime je Fikreta – priča Pirić za portal Akta.ba.
Odrastanje u ovakvim ustanovama zna da bude teško ali ljudi koje rade u njima moraju zaista voljeti svoj posao, jer samo na taj način stvorit će nove vidike za tu djecu.
Majka Fikreta
Pirić kaže da je upravo zahvaljujući majci Fikreti on danas ovo što jeste, sposoban, uspješan pun pažnje i razumijevanja prema drugima.
– Život u SOS-u me naučio sam ono što je najvrijednije na ovome svijetu – koliki je značaj porodice i kako biti dobar čovjek. Svemu što danas jesam sam u potpunosti zahvalan svojoj majki Fikreti. Kao uvijek, i dan danas ostajem fasciniran ljubavlju, strpljenjem i snagom koju je imala za sve nas, a ujedno i njenom voljom i željom da nas nauči pravim životnim vrijednostima, da postanemo najbolje verzije sebe, da postanemo dobri i uspješni ljudi. Nesebično je odvajala vrijeme da kroz svakodnevne aktivnosti bude najbolji primjer roditelja koji djeca mogu imati. Učili smo ne samo kroz njene riječi, nego i djela. To je ono što je čini posebnom. Upravo to sve pokušavam da primjenjujem u svakoj minuti svog života neovisno o tome da li sam na poslu, sa prijateljima, sa poznanicima, sa ljudima koje ne poznajem itd – govori Pirić.
Kroz odrastanje je imao mogućnost treniranja raznih sportova, kao što su taekwando, plivanje, skijanje, košarka, tenis, fudbal i sl. Kaže da za koji god bi se sport odlučio u tom trenutku, uspijevao je jako brzo da savlada osnovne pokrete i sa lakoćom ih je igrao.
Najveću strast je imao prema fudbalu, gdje je postigao i zapaženije rezultate. Nakon završene Srednje ugostiteljstko-turističke škole se, kako je kazao za portal Akta.ba, dvoumio između nekoliko fakulteta, ali je ljubav za sportom usmjerila ka upisivanju Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, na kojem je i diplomirao.
– Nakon završetka srednje škole i pohađanja prve godine na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, dobio sam priliku da se oprobam u jednoj od evropskih zemalja u 3. rangu koja je bila na profesionalnom nivou. Tamo sam proveo godinu dana i to je za mene bilo veliko iskustvo, Shvatio sam koliko je sport u drugim evropskim zemljama napredniji u odnosu na našu zemlju. Iako je to tako, odlučio sam se vratiti u našu zemlju, gdje sam ostao u najvišem rangu. Ipak, jako brzo sam shvatio da mnogo veće uspjehe mogu ostvariti kroz školovanje, edukaciju i poslove. Iz tog razloga više nisam aktivni igrač fudbala a ni futsala kojeg sam igrao aktivno i rekreativno do nedavno – govori Pirić.
Kaže da je tada mislio da je taj fakultet pravi izbor za njega, ali ga je život odveo u drugom pravcu. Sada kako kaže ima dvije velike ljubavi – sport i IT.
– Oduvijek sam imao veliku strast prema IT sektoru, a počela se javljati u toku srednje škole. Tada sam često slobodno vrijeme provodio za kompjuterom pokušavajući da kreiram web stranice, da obrađujem fotografije i sl., što mi je do tada bilo u potpunosti nepoznato. Igrice su me također zanimale, a ponajviše to kako se prave, na koji način funkcionišu i sl. Znao sam neke osnove po pitanju svega toga. U četvrtom razredu srednje škole smo imali jedan predmet, gdje smo imali zadatak da napravimo naše malo preduzeće, sa svim sektorima koje inače treba imati. Ja sam odabrao da vodim IT sektor, gdje sam se još više približio svemu tome – priča Pirić za Akta.ba.
Kompanija bilježi konstantan rast
S obzirom da je njegova struka totalna suprotnost od svega, bilo mu je kako kaže jako interesantno, ali i neophodno, da promijeni profesiju. Jer kako kaže, nažalost u današnjem svijetu je sve manje pravih sportista i sve manje stabilnih i sigurnih poslova u toj struci.
– Tokom dosadašnjeg radnog iskustva u različitim sektorima, stekao sam širinu stručnog znanja, ali i uvidio značaj multidisciplinarnih timova u pronalaženju inovativnih i alternativnih rješenja. Naučio sam o važnosti međuljudskih odnosa u poslovnom okruženju i osjećam da sam u velikoj mjeri razvio komunikacijske vještine radeći kao član mnogih timova kroz školovanje, volontiranje i poslovne zadatke. Sve to me je dovelo do liderskih sposobnosti koje sada posjedujem i uspješno provodim u svojoj kompaniji – kaže Pirić.
Sve spomenuto mu je bilo okidač da osnuje vlastitu kompaniju. Svojim trudom, radom i znanjem uspio je da postavi temelje IT kompanije ZiP Tech, koju je osnovao zajedno sa svojim prijateljem. Sjedište kompanije je u Sarajevu i kompanija od samog osnivanja bilježi konstantan uspjeh i rast.
Za manje od šest mjeseci, prije koliko je i osnovana, ima dosta realiziranih projekata i 20+ zaposlenika.
Današnji poduzetnički svijet je jako nezahvalan i čudan, kaže Pirić. “Za jednu sekundu možeš biti u zvijezdama, a u idućoj sekundi možeš biti tri metra ispod zemlje.”
Njegov cilj je nastaviti vrijedno raditi i truditi se, davati i više od maksimuma u svakoj minuti svog rada.
– Jako mi je stalo da pokažem ali i dokažem da imamo jako stručno osoblje koje može ispuniti svaki mogući zadatak i napraviiti i kreirati sve ono što možemo da zamislimo u našoj glavi, bar sto se tiče IT struke – kaže Pirić.
Svoje znanje Pirić nesebično dijeli sa drugima. Kaže kako svoje znanje i vještine nastoji prenositi na ljude iz okruženja, na mlađe generacije i na uposlenike svoje firme. Svjestan je da tu ima još prostora za napredak i da uvijek ima nešto novo da se nauči, no sve u svemu jako je zadovoljan i misli da je samo nebo granica.
Kada je riječ o širenja biznisa na druga tržišta, kaže da je neizbjeżno. Već su uveliko u planovima za ovu 2023. godinu. Pripremaju velike stvari, ali skromno kaže da ne bi sad baš da sve otkriva.
Donator SOS-a
Ono što je jako zanimljivo jeste da je Emir danas jedan od donatora SOS sela – život piše priče.
– Srce mi je ogromno i preponosan sam jer je SOS na mom primjeru pokazao o kakvoj se zapravo organizaciji radi. Zajedno smo napravili jednu jako lijepu priču, koja treba da se čuje u čitavom svijetu, i da bude primjer svim mladima, i da svim partnerima SOS-a pokaže koliki značaj ima pomoći djeci i mladima u ovakvom obliku brige. Želim da budem primjer i zauvijek da pružam pomoć mladima da ostvare svoje snove. Svojim primjerom im želim pokazati da ne treba odustati od svojih snova. Vjerujem da svaka osoba na planeti ima svoje vrijeme i neki dar koji može iskoristiti u tom vremenu – poručuje Emir.
Kako kaže najveći cilj mu je, uistinu, da bude velika podrška SOS-u. Nada se da će jednog dana ispred svoje kompanije postati njihov veliki partner, i da će pomoći svoj djeci i mladima da skroje dobru i uspješnu budućnost. Jer kada si jednom u sklopu SOS porodice, uvijek si.. kaže.
Emir na sve načine pokušava da inspiriše djecu koja su sada na mjestu gdje je on nekada bio.
– Naša majka Fikreta je uspjela napraviti da se, iako nismo krvno vezani, jedni na druge u kući gledamo kao na braću i sestre. Napravila je jednu veliku, divnu i skladnu porodicu od nas. I dan danas se brinemo jedni o drugima, družimo se. Zna se često desiti da se nedjeljom svi slučajno pojavimo na vratima, pa uz današnju djecu koja žive tu i nas odrasle to bude opšti haos, ali takve momente ne bih mijenjao ni za šta. Jer je to pokazatelj pravog porodičnog ambijenta i skladnosti između nas. Samim tim sam ja, zajedno sa svojom braćom i sestrama, dobar primjer djeci koja se danas nalaze u kući moje majke- kaže Pirić.
Od strane SOS-a kontinuirano dobija prilike da direktno utiče na mlade i djecu kroz raznorazne aktivnosti, putovanja, projekte, konferencije i sl. Trenutno rade na tome da pomognu mladima kroz Yeep projekat u narednoj godini, gdje će dati besplatne časove programiranja za sve zainteresovane.
Kada su planovi ovog divnog momka u pitanju, kaže da mu je najveći cilj nastaviti vrijedno raditi i truditi se kao i do sada ali i ostvariti još veći poslovni uspjeh.
– Imam u cilju da izgradim kompaniju koja će biti jedna od poznatijih u BiH i šire i koja će biti konkurentnija kako na domaćem tako i inostranom tržištu. Kada se čovjek čitav život uči i nikad nije dovoljno, ali bitno je da postoji neki oblik čovjeka koji će ga voditi ka novim uspjesima. Ja sam svoj oblik razvio i sada ga uljepšavam. Naravno, najveći mi je cilj osnovati svoju porodicu, jer je to cilj samog života. Koračam velikim koracima prema tome i nadam se da ću u narednih par godina riješiti i taj status – sa osmjehom je kazao za kraj.