Na 41. sjednici održanoj danas Centralna izborna komisija je
zaključila i potvrdila Centralni birački spisak za Opše izbore 2022. godine.
Ukupan broj birača upisanih u izvode iz Centralnog biračkog
spiska za Opše izbore 2022. godine, sa stanjem na dan 18.08.2022. godine u
24.00 sata, je 3.368.666 ili ili 13.237 više nego što ih je bilo na izborima
2018. godine.
Ekonomista Faruk Hadžića je ova vijest CIK-a iznenadila jer
je i bez urađene analize zaključio da nema ni teorijske šanse da toliko osoba
danas, prvo živi u Bosni i Hercegovini, a drugo da ima pravo glasa.
Zbog toga je uradio analizu I pokušao doći do podatka koliko
zaista građana ima pravo glasa i koliko je osoba viška na biračkom spisku. Ovi
podaci su, naglasio je vrlo bitni, jer se kroz tu razliku stvara ogroman
prostor za manipulacije i moguće lažiranje biračke volje u Bosni i Hercegovini.
“Prvi i logičan korak za procjenu tačnog broja osoba koje
mogu biti na biračkom spisku jeste Popis stanovništva iz 2013. godine. Ako
se krene od samog Popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, onda
znamo da je tada prikazan broj od 3.531.159 stanovnika. Dobra strana Popisa
jeste što je naveden tačan broj stanovnika po godinama, što nam omogućava da
precizno znamo koliko je tada građana bilo u dobnoj skupini 0-17, koja nema
pravo glasa. Sabiranjem dolazimo do sume od 692.701 stanovnika u ovoj dobnoj
skupini koji nije mogao glasati jer je bio maloljetan. U konačnici, broj
stanovnika starijih od 18 godina, a ujedno i sa pravom glasa, iznosio je
2.838.458. Da su se te godine održali izbori, to bi bio broj osoba koje su
mogle biti potencijalni glasači”, naveo je Hadžiću analizi objavljenoj na
Nomad.ba.
Kako bih izračunao maksimalni potencijalni broj glasača na
izborima svake dvije godine, koristio je podatke sa Popisa, dodajući broj
novorođenih, oduzimajući broj umrlih, te računajući pomjeranje broja osoba za
svaku dobnu skupinu u narednu za svaku godinu.
“Uglavnom, podaci za 2014. godinu pokazuju da je maksimalni
broj stanovnika mogao biti 3.525.582, mladih u dobnoj skupini 0-17 670.545, što
znači da je broj mogućih glasača mogao biti 2.855.037. Međutim, tada je
objavljeno da pravo glasa ima 3.278.908, što je razlika od čak 423.871! Evo čak
i da dodamo broj osoba koje su mogle glasati iz inostranstva, opet je razlika
nerealno visoka”, naveo je Hadžić.
Na isti način, ažurirao je podatke za svaku narednu godinu, pa
je tako u 2016. godini razlika je bila nešto manja- maksimalni broj stanovnika
mogao je biti 3.511.164, mladih u dobnoj skupini 0-17 631.148, što znači da je
broj mogućih glasača mogao biti 2.880.016, ali je pravo glasa imalo 3.203.228,
što je razlika od 323.212.
U 2018. godini broj stanovnika u Bosni i Hercegovini se
smanjio na 3.496.236, dok je zvanično pravo glasa imalo 3.352.933, što je
razlika od 464.707.
“Kako je za dvije godine došlo do velikog povećanja broja
osoba sa pravom glasa, velika je misterija. Ova razlika je opet smanjena 2020.
godine na 399.584 i onda dolazimo do izbora ove godine”, pita se Hadžić I dodaje
“Za ove izbore, objavljeno je da pravo glasa ima rekordnih
3.368.666 osoba. U 2022. godini ipak, broj stanovnika će na kraju biti oko
3.417.759, gdje je broj mladih bez prava glasa 562.602, a onih sa pravom glasa
2.855.157. Razlika za ove izbore je rekordna i iznosi 513.509! Dakle, kada uključite
i broj osoba koje glasaju iz inostranstva, opet je razlika preko 450.000 osoba
koje imaju pravo glasa prema biračkom spisku i osoba kojih ima zaista u Bosni i
Hercegovini. Ovaj broj upravo otvara nekoliko novih pitanja i mogućnosti za
manipulacije”.
ZAŠTO SE MANIPUILIŠE
Više je razloga za ovu manipulaciju navodi Hadžić- a sve one
koriste političarima na vlasti.
Prva je izlaznost, navodi, koja se prema zvaničnoj
statistici kreće nešto preko 50%.
Međutim ako bi se ona uporedila do podataka do kojih je
Hadžić u analizi došao ona bi iznosila preko 62,% što nije ni tako malo.
“Statistika je ta koja prikazuje malu izlaznost, koja na
terenu i nije takva. Ako bismo otišli korak dalje, uračunali broj izdatih
dozvola za naše državljane u EU, te preračunali na ovaj broj stanovnika sa
Popisa, izlaznost u Bosni i Hercegovini stanovnika koji tu zaista žive bi bila
preko 80%”, navodi Hadžić.
Drugi problem koji se javlja jeste kontrola biračkih odbora
i zloupotreba izbora glasača. Trgovine članovima biračkih odbora su moguće kroz
veliki broj političkih stranaka, koje onda, kada učestvuju u izbornom procesu,
imaju pravo da dobiju određen broj mjesta u biračkim odborima širom države.
Ipak, veliki broj stranaka su stranke koje nemaju nikakav potencijal i tu su
samo radi ove funkcije.
“Analiza poslovanja političkih subjekata sa prošlih izbora
je pokazala da od 117 stranaka koje su učestvovale na prethodnim parlamentarnim
izborima 2018. godine, njih 46 je imalo prijavljen godišnji prihod od 1.000 KM
i manje! Drugim riječima, na svakih 5 stranaka, 2 su imale ovaj prihod. Ako
bismo gledali ostvareni prihod do 10.000 KM, onda u tu kategoriju spada čak 60%
svih prijavljenih stranaka”, ističe Hadžić navodeći da su ovi podaci nepoznati
građanima, ali politici su itekako poznati i koriste se maksimalno za
ostvarivanje vlastitog cilja – kontrolu budžetskih sredstava. U konačnici, zaključuje,
nije uopšte bitno koliko ljudi živi u Bosni i Hercegovini i glasa, već je bitno
samo ono što je prikazano od strane politike. I tako, od izbora do izbora.