Aktivisti Centra za životnu sredinu iz Banjaluke okupili su se danas ispred Narodne skupštine RS da bi informisali javnost o prijedlozima Zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti životne sredine Republike Srpske. Iako su uglavnom uvaženi svi njihovi prijedlozi kada je ovaj Zakon u pitanju ostao je problem sa brisanjem člana 32. ovog Zakona.
Član 32. podrazumijeva formiranje i rad Savjetodavnog vijeća za zaštitu životne sredine, čiji su članovi i predstavnici ekoloških nevladinih organizacija. Novim prijedlogom o izmjenama i dopunama, Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS u potpunosti briše član 32. i time ukida Savjetodavno vijeće.
Nataša Crnković, predsjednica Centra za životnu sredinu kaže da Centar ima status posmatrača u Narodnoj skupštini i godinama prate rad ove institucije.
“Na dnevnom redu nove sjednice nalazi se Zakon o zaštiti životne sredine, odnosno njegove izmjene i dopune. Dok je ovaj zakon bio u nacrtu i javnom uvidu mi smo ga komentarisali i većina naših komentara uzeta je u obzir, ali jedan član je ostao sporan, a to je član 32, koji se odnosi na uspostavljanje Savjetodavnog vijeća. Pri Ministarstvu to vijeće ima savjetodavnu ulogu i na neki način spona je Ministarstva i šire javnosti. Svoje mjesto u tom vijeću imali bi predstavnici civilnog društva, odnosno ekoloških organizacija, ali i predstavnici akademske zajednice i drugih stručnih institucija iz RS”, rekla je za BUKU Nataša Crnković.
Ona dodaje da je u prijedlogu novog Zakona, koji je trenutno na dnevnom redu, izbačen taj član, tako da su predstavnici ove ekološke organizacije okupili ispred Narodne skupštine da skrenu na pažnju na ovaj problem u široj javnosti, ali i poslanicima i medijima.
Nataša kaže da je ovaj zakon veoma važan, kao i član 32. koji je izbačen.
“Smatramo da je ovo korak koji vodi ka smanjenju prostora, djelovanja i uticaja civilnog sektora i drugih stručnih institucija. Upravo je zbog toga važno da se ovaj član zadrži. Zadatak Savjetodavnog vijeća je da pregleda i daje mišljenja na razne dokumente, planove i strategije koje se tiču životne sredine. To je posebno važno kada su pristici na prirodu u pitanju, a pritisci na Ministarstvo jako su veliki zbog raznih interesa”, istakla je Nataša i dodala je da je ovaj Zakon generalno dobar, osim ovog segmenta na koji danas ukazuju.
“Izmjene i dopune predstavljaju dosta unaprijeđen tekst Zakona i podržavamo napore raznih ministarstava, ali još uvijek vidimo da su ti koraci dosta spori, još uvijek kaznene odredbe nisu dovoljno velike i dosta je spor proces prilagođavanja našem zakonodavstva u EU, ali generalno ovaj zakon je mnogo bolji i mimo ovog člana mi trenutno nemamo neke veće zamjerke”, ističe Nataša.
Viktor Bjelić, potpredsjednik Centra za životnu sredinu kaže da je Savjetodavno vijeće bilo uspostavljeno i radilo je od 2013. do 2016. godine.
“Mi smo tada imali svog predstavnika u Savjetodavnom vijeću, ali te sjednice su bile zaista rijetke i nije se detaljno ulazilo u samu tematiku. Suštinski, uloga Savjetodavnog vijeća od samog početka je minorizovana u odnosu na ono šta je zaista zamišljeno i šta je trebala da bude uloga ovog vijeća. Nakon 2016. sjednice Savjetodavnog vijeća potpuno su urijedile, a po našim saznanjima zadnjih godinu i po one se više i ne održavaju. U jednom trenutku mi smo se žalili na člana Savjetodavnog vijeća koji je bio ispred nevladinih organizacija. Naime, on je dolazio iz reda nevladinih organizacija koje se ne bave pitanjima zaštite životne sredine, odnosno to im ne stoji u statutu. Tada smo kao reakciju na našu žalbu dobili telefonski poziv da se umjesto predstavnika te organizacije mi priključimo, ali nikada nismo dobili rješenje ministra o imenovanju člana Savjetodavnog vijeća”, rekao je Bjelić za BUKU.
On ističe da oni nisu dobili nikakvo obrazloženje zašto se ovaj član 32. izbacuje.
“Po nama Savjetodavno vijeće je jedan dobar mehanizam, dijalog je omogućen, kao što mu sama riječ kaže savjetodavno je tijelo, nije obavezujuće, nema glasanja ili preglasavanja, ali važno je da se različiti glasovi čuju na tim tematskim sjednicama, gdje bi ministar na osnovu tih mišljenja mogao donijeti stav i konačnu odluku o nekoj temi”, rekao je Bjelić.
Predmet sjednica trebalo bi da budu strategije koje se donose.
“Na primjer okvirna energetska strategija je donesena bez ikakvog postupka učešća javnosti i bez šire stručne diskusije. Vijeće bi trebalo da daje mišljenje na strateške procjene uticaja na životnu sredinu, što je izuzetno rijedak slučaj da se one i izrade, a čak i one koje se izrade zapravo nisu bile predmet razmatarnja Savjetodavnog vijeća”, ističe Bjelić.