Da li je sastanak Christiana Schmidta, visokog predstavnika Savjeta za implementaciju mira (PIC) sa predstavnicima Stranke demokratske akcije i koalicije Socijaldemokratske partije, Naše stranke i Naroda i pravde (Trojka) bio uplitanje u kampanju za lokalne izbore?
Da li je sastank Schmidta sa političkim predstavnicama dvije struje vlasti u Federaciji BiH vid podrške visokog predstavnika ovim strankama ili ne? Da li je bilo nužno imati ovakve sastanke tokom kampanje za lokalne izbore? Da li je moguće očekivati više transparentnosti u komunikaciji visokog predstavnika sa političkim liderima?
Na ova pitanja odgovaraju politički analitičar Adnan Huskić i političke analitičarke Tanja Topić i Ivana Marić.
Topić ne bi posmatrala sastanke visokog predstavnika sa političkim predstavnicma partija koje su na vlasti i u opoziciji na državnom nivou kao uplitanje u izbornu kampanju, već prije kao neutralan stav.
“Prije bih rekla da je riječi bilo u okviru reformske agende i EU puta, ako se zna da su neki kantoni pod SDA vlasti blokirali sredstva iz Plana rasta dok su predstavnici Trojke negdje utihnuli u reformskom zamahu, i prešli put od optimizma do očaja” – zaključuje Topić.
Na oba sastanka Visokog predstavnika u BiH izražena je zabrinutost, dobro poznati osjećaj kada govorimo o odnosima međunarodnih zvaničnika i domaćih politišara, ocjenjuje Topić. To bi prevela kao kurtoazno obraćanje javnosti.
“Razlozi za zabrinutost u jednom dijelu bili su zbog osuđenih ratnih zločinaca koji su svoje mjesto našli u nastavnim planovima udžbenika iz istorije u RS. Dalja briga oko ovog prepuštena je domaćim institucijama što znači da će se naći na čekanju” – kaže Topić.
Trojka je dobila javnu opomenu da ubrza reforme za euroatlantske integracije, podsjeća Topić.
“Šta oni mogu uraditi to ostaje da se vidi, unatoč dugo zastupanoj tezi i želji da se njihov koalicioni partner Milorad Dodik promijeni, iako je i dalje veliki protivnik članstva u NATO, a umjesto članstva u EU zagovara članstvo u BRICS-u” – kaže Tanja Topić, politička analitičarka.
Huskić smatra da sastanak visokog predstavnika sa SDA i Trojkom nema veze s izborima, ali po svemu sudeći ni sa Planom rasta i EU integracijama.
“Visoki predstavnik ima agendu koju prati i vjerovatno je više razgovora bilo o tim pitanjima opće političke stabilnosti I pitanjem šta će se dešavati u narednoj godini prije nego razgovora o rastu i EU integracijama. Mi moramo razumjeti prirodu funkcije visokog predstavnika, čiji posao nije da provodi agendu Evropske unije i agendu pregovora. Njegova uloga može biti komplementarna s tim, ali ne nužno” – kaže Huskić.
Šta je agenda visokog predstavnika? To je pitanje od million dolara, kaže Huskić.
“Ono što visoki predstavnik stalno ponavlja jeste interes građana i interes stabilnosti. POstoje indicije da se radi o bliskoj saradnji visokog predstavnika i Ambasade SAD-a, i to je možda jedina prava spona koju treba pratiti. Kad se govorilo o pojedinim nametanjima, neke države EU bile su skeptične prema pitanju nametanja i intervencija visokog predstavnika, misleći da je BIH u momentu pomjeranja prema naprijed na putu ka EU” – kaže Huskić.
Brojne su situacije iz kojih se dalo iščitati da koordinacije između EU i visokog predstavnika nema, kao ni koordinacije među zemljama EU, ocjenjuje Huskić. Ambasade koje su stajale uvijek iza visokog predstavnika su Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva i Ambasada SAD, pored Ambasade Japana koja sve prati sa strane, premda je članica PIC-a, napominje Huskić.
“Mislim da sastanak visokog predstavnika sa SDA i Trojkom na koncu nema veze ni sa izborima kao procesom. On je svoje izmjene okončao i zna se ko je nadležan da provodi koncept upravljanja integritetom izbornog procesa. Ne vjerujem da su izbori bili tema ili povod tog sastanka” – kaže Huskić.
Huskić vjeruje da javnost zapravo ne zna o čemu je Schmidt zaista razgovarao sa SDA i Trojkom.
“Više transparentnosti bi bilo bolje, jer ostavlja se puno prostora za špekulacije, što nije dobro ni za integritet Ureda visokog predstavnika. Ipak, razumijem situaciju u kojoj pokušavate da napravite neki politički deal, kada je određena vrsta diskrecije nužna. Mišljenja da se dealovi dešavaju transparentno i bez ikakve prikrivenosti su naivne pretpostavke, jer to ni kod nas niti igdje drugo nije moguće. Rijetke su države koje se mogu pohvaliti time da su politički procesi potpuno transparentni” – zaključuje Huskić.
Iako baš nisu u dobrim odnosima, prestavnici političkih stranaka ipak nisu u poziciji da mogu odbiti susret sa Schmidtom, kada on od njih traži sastanak, smatra Marić.
“Posebno to čudno bude kada se sastaje sa predsjednikom SDA ili DF-a koji, od smjene sa vlasti nakon prošlih općih izbora, u javnim istupima ne biraju riječi za njega, od toga da je neprijatelj BiH, da radi isključivo u interesu Hrvatske i Plenkovića pa do dovođenja u vezu sa neslavnom njemačkom istorijom. Nije im onda baš lako svojim simpatizerima objasniti zašto se sastaju sa takvim likom, umjesto da ga protjeraju iz BiH. Politička scena u BiH je vašar taštine, populizma, laži i prevara, a nerijetko se i međunarodni predstavnici uklope u to” – kaže Marić.
Marić upozorava da su dosadašnje izmjene izbornog zakona koji je nametnuo Christian Schmidt dovele do situacije da se u BiH održavaju prvi izbori na kojim će birači imati više moći od brojača.
Ovim izmjenama visoki predstavnik je uradio dobru stvar za građane ali je ujedno sebi stvorio neprijatelje među političarima, koji sada u većoj mjeri ovise od stvarne izborne volje birača, ocjenjuje Marić, upozoravajući na političku kulturu u BiH.
“Političari u Bosni i Hercegovini imaju mnogo lakši posao nego političari u drugim državama jer ne moraju puno da se trude oko rezultata, budući da se izborne kampanje dobijaju nacionalnom retorikom i širenjem mržnje i straha. Ono što ne uspiju dobiti populizmom nadograde izbornim prevarama, gdje imaju široku lepezu različitih opcija, od toga da njihovi članovi u biračkim odborima glasanja u ime preminulih, apstinenata i onih koji glasaju poštom, pa do poništavanja nepoželjnih, ubacivanja poželjnih listića pa sve do pogrešnog brojanja i lažnih izvještaja. Sve to su bili razlozi zbog kojih je visoki predstavnik donio izmjene Izbornog zakona, posebno po pitanju zaštite integriteta izbornog procesa. Na to se odlučio nakon što je vidio da će i ovi izbori proći po starom sistemu jer se politički akteri nisu mogli dogovoriti oko izmjena. Doduše, teško je od političara očekivati da će to dobrovoljno uraditi jer su oni ti koji profitiraju od takvog načina glasanja” – kaže Marić.
Marić upozorava da je Centralna izborna komisija ipak daleko ispod razine na kojoj bi trebala biti.
“O tome najbolje govori podatak da imamo više birača na biračkom spisku nego što imamo stanovnika po zadnjem popisu stanovništva. Posebne probleme CIK ima oko imenovanja članova biračkih odbora jer oni, prema zadnjim promjenama koje je Schmidt nametnuo, ne smiju biti stranački ljudi. Problem je što su jedino članovi stranke, koji su time direktno pomagali svojim strankama, imali interes da za tako mizeran honorar cijeli dan provedu na biralištu, na ne tako jednostavnim poslovima. Zbog toga i par dana pred izbore CIK još uvijek nema popunjena sva mjesta u biračkim odborima” – zaključuje Marić.