Kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko u 40. godini predvodi nacionalni tim na Svjetskom prvenstvu, svjestan da je ovo vjerovatno jedno od posljednjih velikih poglavlja njegove velike karijere.
U razgovoru za Guardian, Džeko je govorio o godinama, iskustvu, karijeri koja je počela u Željezničaru, ali i o novoj generaciji reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja je kroz baraž izborila nastup na Mundijalu.
„Nisam mislio da ću igrati sa 40 godina“, rekao je Džeko, objašnjavajući da danas mnogo više pažnje posvećuje tijelu, oporavku i prevenciji povreda nego kada je bio mlad.
Kako kaže, iskustvo je nešto što se u mladosti često potcjenjuje, ali se s godinama shvati koliko je važno. Džeko danas prije i poslije treninga radi dodatne vježbe, provodi vrijeme u teretani i vodi računa o nogama i tijelu, jer zna da bez toga nije moguće ostati na vrhunskom nivou.
Njegova karijera odavno je prerasla okvire obične sportske biografije. Iz sarajevskog Željezničara otišao je kao tinejdžer u češke Teplice, a potom izgradio karijeru u najvećim evropskim ligama. Igrao je za Wolfsburg, Manchester City, Romu, Inter, Fenerbahçe, Fiorentinu, a u posljednjoj sezoni nosio je dres Schalkea.
U Njemačkoj je ponovo pokazao koliko može značiti ekipi. Nakon dolaska u Schalke u januaru brzo je počeo postizati golove i pomogao klubu da se vrati u Bundesligu. Taj period mu je, kako priznaje, mnogo značio i zbog reprezentacije, jer je u baraž za Svjetsko prvenstvo ušao spreman i u takmičarskom ritmu.
Jedan od ključnih trenutaka bio je njegov gol protiv Velsa u Cardiffu, koji je BiH vratio u život u baražu. Nakon toga uslijedila je velika pobjeda protiv Italije u Zenici poslije penala, kojom je Bosna i Hercegovina izborila svoje drugo Svjetsko prvenstvo.
Džeko smatra da se tih dana više govorilo o novom neuspjehu Italije nego o uspjehu BiH.
Prema njegovim riječima, malo ko je tada govorio o Bosni i Hercegovini kao o dobroj ekipi, o mladim igračima i vrijednosti koju su pokazali protiv jedne od najvećih fudbalskih reprezentacija svijeta.
Za Džeku je ovo drugi Mundijal u karijeri. Prvi put je igrao 2014. godine u Brazilu, kada je BiH debitovala na Svjetskom prvenstvu. Sjećanja na Maracanu, utakmicu protiv Argentine i duel sa Lionelom Messijem i dalje su živa, ali ostaje i žal zbog ranog ispadanja i poništenog gola protiv Nigerije.
Ovog puta Džeko i reprezentacija žele drugačiju priču. BiH se nalazi u grupi sa Kanadom, Katarom i Švajcarskom. Prvi meč igra protiv Kanade, jednog od domaćina turnira, dok Džeko kao favorita grupe vidi Švajcarsku, ekipu sa mnogo iskustva i kontinuitetom nastupa na velikim takmičenjima.
Ipak, kapiten BiH ne želi previše govoriti o kraju karijere. Svjestan je da se kraj približava, ali za sada želi uživati u trenutku, Svjetskom prvenstvu i novoj prilici da u dresu reprezentacije napravi nešto veliko.
Njegova budućnost u klupskom fudbalu još nije definitivno odlučena. Džeko kaže da prvo mora razgovarati sa Schalkeom i vidjeti kakvi su planovi kluba, ali ističe da ga je sve što mu se dogodilo u posljednja četiri mjeseca iznenadilo na najbolji mogući način.
Od dječaka koji je igrao fudbal između ratom oštećenih zgrada u Sarajevu do kapitena koji sa 40 godina vodi Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo, Džekina priča ostaje jedna od najvažnijih sportskih priča ove zemlje.
Možda se kraj karijere približava, ali Džeko još nije rekao posljednju riječ.