U zemlji koja teži evropskim standardima, leševi životinja i klaonički otpad završavaju uz puteve i oranice – bez kontrole, bez odgovornosti i bez sistema.
Prema zvaničnim saznanjima, vreća puna animalnog otpada, uključujući odsječene goveđe uši i druge klaoničke konfiskate, pronađena je prije nekoliko dana pored puta u mjesnoj zajednici Kacevac, na području grada Bijeljine.
Petrović: „E pa nećemo tako, komšije“
Gradonačelnik Ljubiša Petrović javno je prozvao vlasnike nekoliko klaonica, mesnica i lokalnih proizvođača zbog nepropisnog odlaganja otpada. On je podnio krivične prijave protiv subjekata za koje tvrdi da su odgovorni, uz poruku da se Semberija neće tolerisati ovakvo ponašanje na svojoj teritoriji.
„U vrećama su nađene ušne markice s identifikacijskim brojevima koje su nam omogućile da utvrdimo odakle otpad dolazi. To jasno govori da se ne radi o slučajnoj deponiji, već o neodgovornom i ilegalnom postupanju“, rekao je Petrović za BUKU, ističući da lokalne službe nastavljaju istragu i prikupljanje dokaza protiv odgovornih.
Kako je naveo, u vrećama su pronađene odsječene goveđe uši s markicama, što je omogućilo praćenje otpada do imanja i klaonica u Bosni i Hercegovini:
- Brčko distrikt: Brka, Brod, Palanka, Krbeti – Dževad Durmić
- Sarajevo: klaonica Gora
- Obudovac: Miloica Teodorović
- Bijeljina: stočna pijaca ATC
- Vareš: Asim Begić
- Gračanica: Osman Salić
- Posušje: mesna industrija
- Šipovo: Branislav Vranić
- Bratunac: Luka Blagojević i Radivoje Mitrović
- Zvornik: Ljubomir Zelenović i Predrag Đokić
- Srednja Čađavica: Željko Pejić
- Piperi: Dragan Simić
Podnesena kaznena prijava i sumnja na šverc goveda
Zbog ovog čina, gradonačelnik je podnio prijavu za kazneno djelo zagađenja okoliša otpadnim materijalom. Petrović je pozvao nadležne policijske i inspekcijske organe da što prije kazne odgovorne i provedu detaljnu istragu, izražavajući sumnju da bi se kroz ovaj slučaj mogla otkriti i organizovana kriminalna aktivnost, prije svega krijumčarenje goveda u BiH.
Stručnjaci upozoravaju da, bez izgrađene infrastrukture i jasnih procedura za prikupljanje, transport i sigurno tretiranje animalnih nusproizvoda, rizici ostaju veliki. Neadekvatno odlaganje može dovesti do širenja zaraznih bolesti među stokom i ljudima, kontaminacije zemljišta i vodenih tokova, te dugoročnih ekoloških posljedica. Ovo je problem koji traje decenijama.
„Nažalost, biće to problem i u narednim decenijama jer se zbrinjavanje animalnog otpada kod nas praktično ne provodi. Opasnosti su stalne – govorimo o zoonozama koje se prenose sa životinja na ljude, a koje su kontinuirano prisutne u Republici Srpskoj, BiH i regionu. U posljednjih mjesec dana imali smo pojave antraksa, ptičijeg gripa i drugih zaraznih bolesti, uključujući brucelozu. Kada se takve situacije pojave, reaguje se naknadno i traže rješenja za neškodljivo uklanjanje otpada. Problem je što ne djelujemo preventivno. Nepravilno odlaganje animalnog otpada dovodi i do oslobađanja otrovnih gasova, koji dodatno ugrožavaju zdravlje ljudi i okoliš“, kaže Slaviša Cacanović, doktor veterinarske medicine.
Prema istraživanjima, upravljanje animalnim nusproizvodima u BiH još uvijek nije u potpunosti uspostavljeno, što predstavlja prijetnju okolišu, javnom i veterinarskom zdravlju. Nedostatak jasnih procedura i adekvatne infrastrukture za prikupljanje, transport i sigurno zbrinjavanje ključni su problemi agrarnog i veterinarskog sektora.
Reakcije i strahovi zajednice
Stanovnici sela u okolini Bijeljine izrazili su zabrinutost jer se vreće s otpadom nalaze pored prometnica i u blizini poljoprivrednih površina, što stvara rizik za vodotokove, pitku vodu i zdravlje ljudi i stoke. Frustrirani su zbog nedostatka kontrole i nedovoljne transparentnosti rada nadležnih inspekcijskih i veterinarskih službi.
„Problem nije samo što se to baca ovdje, nego što niko ne zaustavlja i ne objašnjava šta se s tim radi. Svi mi držimo goveda i živimo od poljoprivrede, ali zna se kako se treba postupati. Problem je nepostojanje spalionica. Mi sami vršimo ukopavanje, ali postoje propisi. Ovo je strašno. Vidjeli ste šta se dešavalo za vrijeme afričke kuge svinja – animalni otpad je bio svuda, a bolesti su se širile nevjerovatnom brzinom. Imali smo višemilionske štete od kojih se još oporavljamo“, kaže mještanin Sretko Nikolić.
Gdje je rješenje?
Lokalne vlasti navode da su poduzete zakonske mjere, uključujući krivične prijave. Međutim, problemi ostaju: nedostatak centralnih kapaciteta za sigurno zbrinjavanje, neefikasna koordinacija između veterinarskih, okolišnih i komunalnih službi, loša evidencija o količinama otpada i njegovom porijeklu, te nepostojanje adekvatnog sistema praćenja i automatizovanog nadzora.
„Rješenje postoji. Ako su ga našle druge zemlje u okruženju, možemo i mi. Svako rješenje zahtijeva sistemski pristup: izgradnju stočnih grobalja i posebnih jama za animalni otpad, tehnički uređenih sa odvodima i ventilacijom za gasove. Mora postojati organizovana služba ili firma za prikupljanje i zbrinjavanje otpada. Klaonički nusproizvodi – iznutrice, kosti, koža – takođe zahtijevaju tretman. Stočari su često prepušteni sami sebi. Ako imate farmu sa 500–600 svinja, određeni broj uginulih je neminovan. Savjesni proizvođači pokušavaju zakopati uginule životinje, ali to često nije moguće. Nepravilno odlaganje dovodi i do širenja bolesti poput trihineloze. Ako bi postojala organizovana institucija ili služba, problem bi bio minimalizovan. Za jednu lokalnu zajednicu sa stabilnim budžetom i razvijenom stočarskom proizvodnjom, ovo nije nerješiv ili preskup problem. Apelujem na donosioce odluka, lokalnu vlast i nadležne institucije da se ovom pitanju pristupi bez politizacije. Ovo je pitanje javnog zdravlja i mora biti prioritet“, kaže Cacanović.
Iako postoje zakoni o upravljanju otpadom i propisi za rizične materijale, problem je u primjeni i nadzoru. Zakon o upravljanju otpadom u RS propisuje obaveze pri odlaganju otpada i zaštiti okoliša, ali nadzor često nije efikasan, a sankcije sporo dolaze.