Ne znam o tome ništa, o toj tajnovitoj
zbilji iza sedam mora i sedam gora, ali o ovoj našoj znam puno, a ništa od toga
što znam mi se ne dopada! Čovjek je loš, zao u svojoj biti, sklon žudnji za tom
iluzijom, za snom o više, koje mu izmiče. Čovjek je loš, pa je loš i svijet,
koji oko sebe gradi, a poseban ton zloće, nemoralnosti i gadosti sadržan je u
njegovom političkom biću.
Homo politicus kao perjanica evolucije u svojoj
samoživosti i nedostatku skrupula i savjesti nadišao je višestruko i Homo economicusa
i Homo teologicusa! Očito je naša društvena evolucija, za razliku od kognitivne
stremila destrukciji, degeneraciji i degradaciji, svega što bi se moglo nazvati
humanim vrijednostima, o kojem su otaci naše civilizacije sanjarili gledajući u
zvjezdani svod i pripovjedajući o božanskom porijeklu čovjeka, namjesnika
zemaljskog!
Ne tako davno, upoznah čovjeka, političara, koji je
antiteza svemu onome što razočarava u našem susretanju sa politikom i njihovim
predstavnicima. Razgali mi dušu njegova smirenost, tolerancija, dobrodušnost,
iskrenost, sklonost dijalogu i kompromisu, njegova dobrota i čestitost, njegova
moralnost i spremnost na odricanje u interesu kolektivnog prosperiteta! Po prvi
puta u našoj političkoj zbilji naletjeh na nekoga kome vlastiti ego nije bio
ispred opšteg dobra, kome sujeta ne daje mjeru ljudi, ideja i djela, kome su
ljudi bliski i koji je blizak ljudima!
Preplavi me nada i ispuni pozitivna energija u iščekivanju
armije onih, koji su takvog čovjeka prepoznali, kao iskru, što može promjeniti
tamu u našem vilajetu! I zbilja, uskoro, u razgovoru sa drugima, dobih potvrdu,
da su ga i oni prepoznali kao dobrog, čestitog, poštenog, sklonog kompromisu i
dijalogu. Međutim, oni taj niz nisu završavali konstatacijom o tome, kako je to
čovjek kojeg treba podržati, stati uz njega ili ga ne do Bog slijediti, već
zaključkom o tome kako su to njegove slabosti i mane, koje su minus, smetnja u
tome da ga se shvati ozbiljno i da bude to što jeste.
Ono što me najsnažnije pogodilo je činjenica da su mnogi
od njih bili ubjeđeni kako su upravo oni rođeni da vode ili pak, da oni znaju
ko bi trebao biti onaj što vodi, te da ću se i ja očito, prema njihovim uzusima,
zasigurno složiti s njima, te uz pravu ponudu promjeniti svoje mišljenje i dalji
put nastaviti njihovim «stazama revolucije», svjestan valjda toga da je uz njih
profit zagarantovan i da su oni budućnost, a da je naš «dobri» prošlost i da će
oni sutra dijeliti funkcije i pozicije i određivati razvoj karijere! Valjda,
kak to inače biva, svak krene od sebe, pa je tako i u njihovoj glavi interes
primarni motiv, a skok u hijerarhiji životni san svakoga od nas!
Kako je dubok ponor u koji me bacilo to sudaranje sa
stvarnošću nedostatka etike, nepostojanja snova o važnijim principima, nepripadanja
ideologiji i neimanja karaktera, najbolje govori moja potreba za bijegom u
ilegalu, onu istu u kojoj su naši djedovi tražili utjehu pred nespremnošću
bratskih sužanja, da podignu čela i rode vedrija jutra na krilima borbe! Nije
ta ilegala mjesto skrivanja od prijetnje već mjesto čekanja da smradovi
nemorala prođu. To je mjesto u sred duše na kojem si slobodan od istine, što
svjedoči o beznadežnosti ljudske plitkoće i robovanja prividima trajanja!
To je mjesto na kojem znaš da će jednom svi dobri doći,
da će tu pričati svoje snove o slobodi, o ljudskosti, bratstvu, jenakosti i
svijetu po mjeri čovjeka, al ne čovjeka koji nosi njihovo ime, već bezimenog
oca svih ljudi!
Odlazim u ilegalu da čekam vrijeme, kad će tajna zasjati
na čelu ili u sred naših grudi!