Svi razgovori, kako sa običnim čovjekom, tako i sa ekspertima, kroz koje se pokušava doći do suštine problema BiH društva, svedu se u konačnici na konstataciju kako je osnovni problem disfunkcionalno, politizirano tužilaštvo i sudstvo, koje radi po narudžbi, a u svim drugim slučajevima ili ne radi ili radi tamo gdje nitko «bitan» nema ugrožen interes!
Normalan čovjek bi pomislio, kako je zakon isti za sve i kako je pravda slijepa, jer je ako ništa drugo tako prikazuje njen pravosudni simbol u liku Temide ili Justicije sa povezom preko očiju i mačem i kantarom u rukama! Ali već tu na samome početku je običan čovjek prevaren, jer niti je grčka niti rimska božica pravde slijepa, niti nosi povez preko očiju, već nam je prodana «fora», kako bi iskarikiranim mitološkim simbolima sistem zadobio povjerenje svojih sljedbenika! Manipulacija značenjem i za njega pobuđenim emocijama!
Temelj civiliziranog ljudskog udruživanja počiva na sporazumima koji definiraju obaveze i odgovornosti, ali isto tako i na podrazumijevanoj pravdi, jednakim kriterijima, mogućnostima i šansama za sve, kao i jednakim odgovornostima i sankcijama ukoliko se sporazumi prekrše. Nema povlaštenih, barem ne u zamišljenom idealnotipskom prostoru poštenog udruživanja jednakih, što bi svijet današnjice trebao očekivano biti!
Ako analiziramo stanje u našem pravosudnom sustavu, već na prvu će biti evidentno kako istražni organi najčešće istražuju samo ono što im se kaže i ona lica za koja im se kaže. Kada priskrbe kompromitirajuće informacije, iste se u tužilaštvima stavljaju u ladicu dok ne zatreba. Kada se trebaju aktivirati te istrage i optužnice odlučuje direktno ili indirektno politika! Pri tome treba biti iskren pa reći kako se pri tome protiv političkih protivnika ili konkurenata uglavnom ne koriste izmišljeni slučajevi, već njihova stvarna zlodjela. Kada se nekoga na političkoj i društvenoj sceni želi ušutkati, privoliti na suradnju ili uništiti, koriste se uglavnom kriminalni fakti koje je istraga iznjedrila a ne neke izmišljotine. Bolest tog sustava i jeste upravo u tome što on na taj način šalje poruku kako je kriminal dozvoljen dok si poslušan, dok si «naš» i «sa nama». Teško da možeš i napredovati kroz hijerarhiju političke i društvene zbilje ukoliko si «čist», jer šta će oni sa poštenim čovjekom, kako će upravljati njime i kako ga ucijeniti i učiniti poslušnim kad zatreba.
Tako su opšte poznate stvari, ko je i od koga uzeo mito pri zapošljavanju, ko prodaje ispite, ko je zaposlio nelegitimno svoju ljubavnicu ili člana obitelji, ko potkrada firmu, namješta tendere i slično. Sve se to zna i ništa se ne poduzima, dok ne zatreba. Kad zatreba, najprije se opomene preko posrednika ili alegorijom ili u prolazu nabačenom slutnjom, a ako iste ne prepoznaš i ne shvatiš ozbiljno te u skladu sa očekivanjima koriguješ svoje ponašanje onda slijedi proces! Nije to ni slično Kafkinom procesu ili Kočićevom. Ovo su procesuiranja stvarnih dijela, koja si doista počinio ali nije ranije bilo potrebe da te se dira jer si bio dobro uštiman i podmazan zupčanik kriminalno- političke skalamerije.
Meni blizak je primjer procesuiranja bivšeg rektora sa moga univerziteta, koji je odjedanputa zvanično bio kriv za stvari koje su se desile godinama ranije, za koje su svi godinama ranije znali i koje su se i mimo njega i prije i poslije dešavale a da niko za njih nije odgovarao. Tako on odgovara za prebacivanje uposlenika sa jednog radnog mjesta na drugo bez raspisivanja javnog natječaja a pri čemu se radi o radnim mjestima koja nisu u okviru iste sistematizacije odnosno trebaju različit nivo stručne spreme, te to podrazumijeva obavezu raspisivanja natječaja. Tereti ga se za zloupotrebu položaja i priskrbljivanje koristi sebi ili drugom licu. Takva praksa je međutim bila prisutna u većem broju slučajeva i prije tog rektora, ali i za njegova mandata na drugim slučajevima koji međutim nisu dio istrage jer to očito nekome moćnome nije u interesu, pa je tako između ostaloga slučaj nezakonitog zapošljavanja bez raspisivanja javnog natječaja nastavnika na poziciju vanrednog profesora na našem univerzitetu zanemaren od strane tužilaštva iako sam ga ja imenom i prezimenom, dakle ne anonimno već javno, uredno prijavio tužilaštvu!
Očito je kako pravosuđe ne da nije slijepo već isključivo djeluje u skladu sa diskreditovanim kriterijem, koji varira od lika do lika ovisno o tome da li je toj Temidi dostavljena prethodno slika i instrukcija uz tu sliku. Ima ta Justicija i mobilni telefon na koji se došaptava sa gospodarima sudbina, nas običnih kmetova! Mjeri ona i odsjeca uglavnom u skladu sa pravilima, al prije toga se dogovara kome će se mjeriti i vagati a čije će «maslo» proći «da je za ramazana»! Tako pravosuđe ne čineći ništa potiče kriminal, a čineći ono što im se kaže podržava poslušnost političkim moćnicima i njihov opstanak na vrhu hijerarhije kriminala!
Svaka zemlja svijeta se susreće sa problemom kriminala ali je malo onih kod kojih kriminal cvjeta u kući pravde! Bosna je jedna od tih prokletih!