Svi razgovori, kako sa običnim čovjekom, tako i sa ekspertima,
kroz koje se pokušava doći do suštine problema BiH društva, svedu se u
konačnici na konstataciju kako je osnovni problem disfunkcionalno, politizirano
tužilaštvo i sudstvo, koje radi po narudžbi, a u svim drugim slučajevima ili ne
radi ili radi tamo gdje nitko «bitan» nema ugrožen interes!
Normalan čovjek bi pomislio, kako je zakon isti za sve i
kako je pravda slijepa, jer je ako ništa drugo tako prikazuje njen pravosudni
simbol u liku Temide ili Justicije sa povezom preko očiju i mačem i kantarom u
rukama! Ali već tu na samome početku je običan čovjek prevaren, jer niti je
grčka niti rimska božica pravde slijepa, niti nosi povez preko očiju, već nam
je prodana «fora», kako bi iskarikiranim mitološkim simbolima sistem zadobio
povjerenje svojih sljedbenika! Manipulacija značenjem i za njega pobuđenim
emocijama!
Temelj civiliziranog ljudskog udruživanja počiva na
sporazumima koji definiraju obaveze i odgovornosti, ali isto tako i na
podrazumijevanoj pravdi, jednakim kriterijima, mogućnostima i šansama za sve,
kao i jednakim odgovornostima i sankcijama ukoliko se sporazumi prekrše. Nema
povlaštenih, barem ne u zamišljenom idealnotipskom prostoru poštenog
udruživanja jednakih, što bi svijet današnjice trebao očekivano biti!
Ako analiziramo stanje u našem pravosudnom sustavu, već
na prvu će biti evidentno kako istražni organi najčešće istražuju samo ono što
im se kaže i ona lica za koja im se kaže. Kada priskrbe kompromitirajuće
informacije, iste se u tužilaštvima stavljaju u ladicu dok ne zatreba. Kada se
trebaju aktivirati te istrage i optužnice odlučuje direktno ili indirektno
politika! Pri tome treba biti iskren pa reći kako se pri tome protiv političkih
protivnika ili konkurenata uglavnom ne koriste izmišljeni slučajevi, već
njihova stvarna zlodjela. Kada se nekoga na političkoj i društvenoj sceni želi
ušutkati, privoliti na suradnju ili uništiti, koriste se uglavnom kriminalni
fakti koje je istraga iznjedrila a ne neke izmišljotine. Bolest tog sustava i
jeste upravo u tome što on na taj način šalje poruku kako je kriminal dozvoljen
dok si poslušan, dok si «naš» i «sa nama». Teško da možeš i napredovati kroz
hijerarhiju političke i društvene zbilje ukoliko si «čist», jer šta će oni sa
poštenim čovjekom, kako će upravljati njime i kako ga ucijeniti i učiniti
poslušnim kad zatreba.
Tako su opšte poznate stvari, ko je i od koga uzeo mito
pri zapošljavanju, ko prodaje ispite, ko je zaposlio nelegitimno svoju
ljubavnicu ili člana obitelji, ko potkrada firmu, namješta tendere i slično.
Sve se to zna i ništa se ne poduzima, dok ne zatreba. Kad zatreba, najprije se
opomene preko posrednika ili alegorijom ili u prolazu nabačenom slutnjom, a ako
iste ne prepoznaš i ne shvatiš ozbiljno te u skladu sa očekivanjima koriguješ
svoje ponašanje onda slijedi proces! Nije to ni slično Kafkinom procesu ili
Kočićevom. Ovo su procesuiranja stvarnih dijela, koja si doista počinio ali
nije ranije bilo potrebe da te se dira jer si bio dobro uštiman i podmazan
zupčanik kriminalno- političke skalamerije.
Meni blizak je primjer procesuiranja bivšeg rektora sa
moga univerziteta, koji je odjedanputa zvanično bio kriv za stvari koje su se
desile godinama ranije, za koje su svi godinama ranije znali i koje su se i
mimo njega i prije i poslije dešavale a da niko za njih nije odgovarao. Tako on
odgovara za prebacivanje uposlenika sa jednog radnog mjesta na drugo bez
raspisivanja javnog natječaja a pri čemu se radi o radnim mjestima koja nisu u
okviru iste sistematizacije odnosno trebaju različit nivo stručne spreme, te to
podrazumijeva obavezu raspisivanja natječaja. Tereti ga se za zloupotrebu
položaja i priskrbljivanje koristi sebi ili drugom licu. Takva praksa je
međutim bila prisutna u većem broju slučajeva i prije tog rektora, ali i za
njegova mandata na drugim slučajevima koji međutim nisu dio istrage jer to
očito nekome moćnome nije u interesu, pa je tako između ostaloga slučaj
nezakonitog zapošljavanja bez raspisivanja javnog natječaja nastavnika na
poziciju vanrednog profesora na našem univerzitetu zanemaren od strane
tužilaštva iako sam ga ja imenom i prezimenom, dakle ne anonimno već javno,
uredno prijavio tužilaštvu!
Očito je kako pravosuđe ne da nije slijepo već isključivo
djeluje u skladu sa diskreditovanim kriterijem, koji varira od lika do lika
ovisno o tome da li je toj Temidi dostavljena prethodno slika i instrukcija uz
tu sliku. Ima ta Justicija i mobilni telefon na koji se došaptava sa
gospodarima sudbina, nas običnih kmetova! Mjeri ona i odsjeca uglavnom u skladu
sa pravilima, al prije toga se dogovara kome će se mjeriti i vagati a čije će
«maslo» proći «da je za ramazana»! Tako pravosuđe ne čineći ništa potiče
kriminal, a čineći ono što im se kaže podržava poslušnost političkim moćnicima
i njihov opstanak na vrhu hijerarhije kriminala!
Svaka zemlja svijeta se susreće sa problemom kriminala
ali je malo onih kod kojih kriminal cvjeta u kući pravde! Bosna je jedna od tih
prokletih!