To rafinirano mafijašenje, koje podrazumijeva prevare, ucjene, korupciju,
nepotizam, namještanje tendera, zloupotrebe položaja i ovlaštenja, lažno
predstavljanje, falsificiranje i sve druge lopovluke, što ih završava potpis
hemijskom olovkom, naliv perom ili parafom i muhurom, nije strano niti jednom
segmentu naše društvene zajednice i njenog bića. Ta vrsta kriminala ne
podrazumijeva niti znoj, niti strah, niti vještinu ili trud, pa je gora i od
najgore vrste kriminala, čiji akteri eto barem žive u grču i strahu, moraju se
preznojiti u akciji ili bijegu, trebaju imati minimalnu vještinu i uložiti
relativno značajan trud da osmisle i provedu svoja zlodjela. Dakle ovi
«nevidljivi» kriminalci, što haraju našom zajednicom, raspoređeni na manje ili
više značajnim funkcijama i pozicijama, dobro uvezani i umreženi zajedničkim
lopovlucima i njihovim tajnama, gori su od najgorih kriminalaca, jer ako ništa
drugo, od njih se očekuje poštenje i čestitost, moral i etika, čuvanje i
njegovanje vrijednosti, a ne da budu isti ili gori od psihopatsko- sociopatskih
degenerika, što gaze stopama delikvencije od najranijeg uzrasta!
Svima je manje više poznato, kako se to
mafijašenje odvija u političkim krugovima, kroz namještanje tendera,
zapošljavanje preko veze, proturanje donacija i bespovratnih kreditiranja,
izmišljanje poslova i projekata za «svoje ljude i njihove firme», otpisivanja
milionske društvene imovine za marku i slično…
Ono što bi te moglo zanimati jeste, u
javnom mijenju, manje poznati, prostor akademskog mafijašenja, odnosno
mafijašenja u akademskim krugovima i njihovim isntitucijama.
Akademski prostor se ne razlikuje mnogo
od ostatka naše zajednice. Podjeljen je također, na one malobrojne podobne i
one koji to nisu, odnosno one koji su uhvaćeni «u kolo» i one koji sjede na
marginama i gledaju gozbu i veselje, za akademskim stolom, kojem pripadaju po
zvanju i statusu, ali im za njim nema stolice, pa samim tim niti mjesta. Kako to
izgleda kada se kriminal uvuče nevidljivo, tiho, neprimjetno u redove akademske
zajednice pokušat ću dočarati na nekoliko konkretnih primjera.
Kao prvo, izmislite funkcije, koje ne
postoje, koje nemaju opravdanje i na kojima se u suštini ništa ne radi, kako bi
im pridružili neki visoki koeficijent, čijim umnoškom gola plata profesora skoči
za 200-500 KM. Primjeri takvih funkcija su mnogobrojni a navest ću samo neke!
ECTS kordinator, koji postoji na svakom fakultetu a i posebno na nivou Univerziteta,
u suštini na toj funkciji ne radi baš ništa smisleno niti korisno, ali zato
prima više od 200 KM dodatka. Svaki fakultet također ima funkciju menadžera za
kvalitet, koji jednom u godini obavi anketiranje studenata i uposlenih te
napravi sumativno izvješće o ko biva nekom nivou kvaliteta. Taj isti menadžer
postoji dodatno na nivou Univerziteta. Sljedeća vrlo sporna funkcija je
prodekan za naučno- istraživački rad, čiji dodatak na plaću ide preko 400 KM, a
da pri tome nije uopšte jasno zašta postoji ta pozicija, s obzirom da postoji
prorektor za iste poslove na nivou Univerziteta. Kada su u pitanju prorektorske
funkcije, e tu je tek ozbiljno pitanje, kakav smisao ima pozicija prorektora za
međunarodnu suradnju, kada znamo da mi takvu suradnju ne njegujemo, kao i
pitanje legitimiteta funkcije prorektora za finansije, koji je samo opravdanje
za dodatak plaći u visini od preko 600 KM! Ima tih funkcija još ali je i ovo
dovoljno za slikovit uvid u to kako se odvija kriminal u rukavicama! Ne bi
ništa od ovoga bilo sporno u jednoj bogatoj državi, ali u državi u kojoj
profesori moraju kupovati toner i papir za printanje, smatram ta funkcioniranja
lopovlucima.
Kao drugo, a što je najraširenija
praksa, izmislite predmet ili oblast, koju bi mogao predavati neko ko je
podoban, pa kad tu izmišljenu oblast provučete kroz Nastavni plan i program,
onda raspišete konkurs za tog nacrtanog predavača, koji će to predavati.
Naravno, da taj podobnik odmah po automatizmu ulazi na sve moguće pozicije,
gdje njegova zahvalna rukica može biti od koristi, te se podobnike ubacuje na
Nastavno naučna vijeća što većeg broja fakulteta, pri čemu činenica da njihovog
predmeta ili oblasti tamo nema, ne predstavlja nikakvu smetnju, jer ćete mu
izmisliti predmet, kako je već uobičajeno. Pa tako imate predmete na
fakultetima, koji ni po jednoj zdravoj logici nemaju mjesta u profiliranju
kompetencija polaznika tih studijskih programa, ali nije valjda interes
studenata primarni, niti dominantan nad interesima naših akademskih podobnika.
Uobičajena je praksa i to da predmet predaju nastavnici koji nemaju nikakve ama
baš nikakve kompetencije za tu oblast, ali ih eto neko tu želi, jer im se treba
odužiti ili su jarani ili jednostavno u istu tikvu pušu. Tako imate slučajeve
da na zeničkom univerzitetu, na Medicinskom fakultetu, predmet Psihologija
komunikacije predaju dva psihijatra i jedan komunikolog i to čine već godinama,
bez opravdanja ili argumentacije zašto to ne drži psiholog ako je već u pitanju
psihologija. Ukoliko se pak ukaže na tu neregularnost, proglasit će Vas
konfliktnim, kao što su mene, kada sam ukazivao na ovaj konkretan slučaj,
argumentirajući da psihijatrija nije psihologija i da komunikologija nema veze
sa psihologijom komunikacije, kao što nema veze niti sa sociologijom
komunikacije i slično.
Treći manir se manifestira u službenim
putovanjima! Naime menadžmenti svih nivoa od fakulteta do univerziteta putuju,
kao po nekim službenim posjetama drugim univerzitetima u i izvan zemlje, o
trošku univerziteta, a da pri tome nikome ne podnose nikakve izvještaje o
planiranim i realiziranim ciljevima tih službenih boravaka u inozemstvu!
Četvrto su honorarni angažmani van
matičnog univerziteta u radno vrijemo na univerzitetu. Sveprisutan je običaj da
nastavnik traži odobrenje za honorarni angažman van matičnog univerziteta, da
bi u radno vrijeme na svom univerzitetu, predavao na drugom univerzitetu za
pristojan honorar. Naglašavam da se ovo dešava u toku radne sedmice, u toku
radnog vremena a ne vikendom ili u večernjim satima. Gdje to ima da «radite» u
isto vrijeme na dva mjesta i primate za to novac? Kakvim se, u tako gustom
predavačkom rasporedu, naučnim radom Vi bavite? Stignete li šta pročitati od
tako popunjenog rasporeda? Poznato je na primjer da su neki profesori, pored
matičnog univerziteta, predavači ne na jednom već na nekoliko drugih
univerziteta. Tako imamo situaciju da od svih tih honoraraca u radno vrijeme,
samo bivši rektor Univerziteta u Zenici, krivično odgovara za zloupotrebu
položaja po tom osnovu, jer je u vrijeme, kada je trebao biti u zeničkom
rektoratu, predavao na mostarskom Sveučilištu. Ostale niti ko tereti, niti ih
ko šta pita. Zanimljiv je i primjer, koji već neko vrijeme zastupnik u
kantonalnoj skupštini Ze-Do kantona, dr. Čehić, postavlja kao upit za
pokretanje istrage o činjenici da je sadašnji rektor UNZE, godinama na
fakultetu gdje predaje, vodio privatnu firmu, koja je tu po nekom osnovu
iznajmljivala prostorije. Nije jasno kako je dotični uspijevao uskladiti svoje
obaveze kao asistenta, naknadno višeg asistenta, naknadno profesora, sa
obavezama menadžera svoje firme, koja je poslovala u isto radno vrijeme u kojem
je on bio angažovan na fakultetu! Pitanje je i kojim osnovom je ta njegova
firma koristila fakultetske laboratorije za svoje potrebe. Sve ovo su samo
površinske neregularnosti, iza kojih u normalnoj pravnoj državi, istražni
organi lako pronađu puno veće zloupotrebe i kriminalne radnje.
Ako pak iznosite ovakve stvari u
javnost i ukazujete na neregularnosti, onda Vas počnu pritiskati, prijetiti
sankcijama, počnu Vam podmetati, rade sistematski protiv Vas i slično, obećavajući
da će Vas blokirati i sankcionisati na svaki mogući način. Nisu te prijetnje
bezazlene, jer oni su lako udružuju, pošto se boje zbog svojih oraha, pa
štiteći druge u njihovom kriminalu, preventivno štite sebe! Ima li šta lakše
nego napraviti par anonimnih ili neanonimnih prijava protiv neposlušnika, koji
nikako da prihvati gdje mu je mjesto?! Ako je nas više a ti si sam, šta nas
sprječava da jedni za druge svjedočimo na tvoju štetu?
Eto to podmetanje, ucjenjivanje,
reketarenje je peti način na koji se manifestuje akademsko mafijašenje! Ima
toga još al neka ga za neka druga piskaranja.