Analizirali smo učinak delegata Doma naroda PSBiH u prve dvije godine mandata: Rezultati su poražavajući
Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH ponovo je u blokadi i pitanje je kada će biti deblokiran. Svoju mogućnost da sruše kvorum za održavanje sjednice iskoristili su delegati HDZ-a BiH koji se jučer nisu pojavili nakon pauze. Podsjetimo, tema sjednice je bio zahtjev za smjenu Nikole Špirića (SNSD) iz rukovodstva gornjeg doma državnog Parlamenta, a koji su potpisali delegati Želimir Nešković (SDS), Nenad Vuković (PDP), Zlatko Miletić (ZNG), Ilija Cvitanović (HDZ 1990) i Kemal Ademović (NiP).
HDZ spašavao Špirića
Zahtjev za hitnu sjednicu upućen je 6. februara i ona je trebala biti zakazana u roku od tri dana. No, tadašnji predsjedavajući Doma naroda PSBiH Dragan Čović je ignorisao Poslovnik i sjednicu zakazao tek za 18. februar.
Član 58. Poslovnika Doma naroda:
(Sazivanje hitne sjednice)
“Izuzetno od odredbi člana 57. ovog Poslovnika, iz opravdanih razloga i na zahtjev najmanje pet delegata ili na zahtjev većine članova Kolegija Doma, predsjedavajući Doma sazvat će sjednicu Doma u roku od tri dana od dana prijema spomenutog zahtjeva. U tom slučaju, dnevni red sjednice može biti predložen na početku njenog održavanja, a materijali podijeljeni na samoj sjednici”.
U međuvremenu, 16. februara izvršena je rotacija, pa je ulogu predsjedavajućeg Doma preuzeo Špirić, a prvi zamjenik predsjedavajućeg postao je Ademović.
Na zahtjevu za sazivanje sjednice navedeno je da potpisnici traže da se na dnevnom redu nađe glasanje za smjenu prvog zamjenika predsjedavajućeg, bez navođenja imena. Ovo je iskorišteno kao prilika da se na sjednici slušaju objašnjenja čija smjena se suštinski tražila, ali i da čujemo prigovore od delegata SNSD-a kako potpisnici nisu u stanju zahtjev napisati.
Od početka je bilo jasno da SNSD i HDZ BiH neće dopustiti glasanje o smjeni Špirića, jer imaju mogućnost da nepojavljivanjem na sjednici sruše kvorum.
Naime, prema Poslovniku o radu, da bi se sjednica održala potrebno je da istoj prisustvuju po tri delegata iz svakog kluba naroda. S obzirom da SNSD i HDZ BiH imaju po tri delegata u klubovima Srba i Hrvata imaju i mogućnost da nedolaskom na sjednice blokiraju rad doma.
Dakle, prekid sjednice i nedostatak kvoruma nije iznenađenje. Jedino što je iznenadilo predstavnika PDP-a jeste to što se HDZ BiH odlučio za rušenje kvoruma kako bi spasio SNSD-ovog Špirića.
Možda će ostati iznenađeni i u stranci Narod i pravda jer je njihov predsjednik Elmedin Konaković prethodnih dana govorio kako će HDZ BiH morati izabrati između “puta ka Evropskoj uniji i Milorada Dodika”.
Bila je ovo još jedna sjednica Doma naroda Parlamenta BiH od koje građani ove zemlje nisu vidjeli nikakve koristi. Nije da nisu na to naviknuti. Ovo je dom u kojem smo uglavnom gledali obaranje prijedloga zakona koji bi donijeli neku korist građanima i privrednicima u ovoj zemlji. Kada bi neki kvalitetan prijedlog zakona bio usvojen u Zastupničkom domu PSBiH, on bi “kao po pravilu” bio zaustavljen u Domu naroda.
Koliko su zastupnici iz Zastupničkog doma godinama bili kivni na kolege delegate iz Doma naroda, najbolje govori činjenica da su neki od njih gornji dom Parlamenta BiH nazivali i grobljem dobrih zakona.
Mizeran učinak preplaćenih funkcionera
S obzirom smo godinama svjedoci kako političarima u BiH najbolje od ruke idu blokade, prijetnje i besmislene izjave, te da im dobrobit građana nije među prioritetima, red je da provjerimo kakav je bio pojedinačni učinak delegata u Domu naroda Parlamenta BiH u ove dvije godine mandata.
Analizirali smo dvije kategorije: Inicijative i delegatska pitanja.
Samo za pojedine se može reći da su bili koliko-toliko aktivni.
Najaktivniji je bio delegat Džemal Smajić (SBiH) koji je u prve dvije godine mandata imao 18 delegatskih pitanja i tri inicijative. Poslije njega slijedi Zlatko Miletić (ZNG) koji je imao 14 delegatskih pitanja i uputio jednu inicijativu.
Svi ostali delegati Doma naroda PSBiH imali su jednocifren broj delegatskih pitanja, a većina njih inicijative nije ni upućivala.
Ilija Cvitanović (HDZ 1990) imao je osam delegatskih pitanja i jednu inicijativu.
Šefik Džaferović (SDA) imao je sedam delegatskih pitanja i nije imao inicijativa.
Marina Pendeš (HDZ BiH) imala je šest delegatskih pitanja i ostala je bez inicijativa.
Kemal Ademović (NiP) imao je dva delegatska pitanja i tri inicijative.
Dženan Đonlagić (DF) imao je pet delegatskih pitanja i nije uputio nijednu inicijativu.
Želimir Nešković (SDS) imao je četiri delegatska pitanja i nije upućivao inicijative.
Zdenko Ćosić (HDZ BiH) i Sredoje Nović (SNSD) imali su po tri delegatska pitanja i nisu upućivali inicijative.
Nenad Vuković (PDP), koji je delegat od 10. oktobra prošle godine, imao je dva delegatska pitanja i nijednu inicijativu, a isti učinak su imali i Safet Softić (SDA) i Nikola Špirić (SNSD).
Najmanju aktivnost zabilježili su delegati Radovan Kovačević (SNSD) i Dragan Čović (HDZ BiH) koji su imali tek po jedno delegatsko pitanje i nisu upućivali inicijative.
Luksuzni odvojeni život
Dakle, nebitno je koliko radite i da li uopšte radite, nebitno je da li uopšte dolazite na sjednice. Bitno je samo da je plata redovna i da je bezobrazno visoka.
Podsjetimo, delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH primaju minimalno po 5.000 KM, a često taj iznos prelazi i 6.000 KM. Ovisno o tome koliko staža ima delegat, ali i od toga gdje živi. Delegati koji ne žive u Sarajevu imaju pravo na naknadu koja se zove “odvojeni život”, pa im tu ionako visoku platu dodatno poveća.
A “odvojeni život” je pojam koji bi možda i najbolje mogao opisati kako žive danas političari u Bosni i Hercegovini. Žive život odvojen od građana ove zemlje i stvarnosti koja nas okružuje. Žive živote u kojima im ništa ne nedostaje, imaju sve moguće privilegije, dok oni koji ih svojim glasovima dovedu u fazu odvojenog života jedva preživljavaju.
Preživljavaju jer ovo što nam godinama nudi politička kvazi-elita u BiH nije život. Ovo je puko preživljavanje i neizvjesnost koju su svojim neradom i neodgovornim potezima nametnuli oni koji luksuzno žive svoje odvojene živote.