Tog je jutra Jovan Ivanić krenuo penzionerski uobičajeno od svog banjalučkog naselja Sunce do parka Mladen Stojanović, gdje je obavio svoju redovnu maršutu, nakon čega je odlučio da se vrati kući.
“Kada sam ušao u ‘keca’ bilo je dosta ljudi, a na sredini autobusa i bicikl. Upitao sam naglas: ‘Što će bicikl u autobusu’, i to je bio jedini povod zbog kojeg sam napadnut”, uvjerava Ivanić.
Kako je sam poslije naveo medijima, muškarac kojeg, kako tvrdi, ranije nikada nije vidio, mu je dobacio: “Šta te briga za bicikl”, te ga je udario rukom u oko, da bi ga nakon toga uhvatio objema rukama za vrat.
Napadač mu je sve vrijeme govorio: “Naučiću te ja pameti”. I to sve naočigled putnika u “kecu”, autobusu broj jedan na relaciji Park Maden Stojanović – Naselje Sunce.
“Grozno je bilo gledati kako ga tuče. Niko nije smio da pomogne starcu, jer smo se plašili za sebe”, ispričao je poslije jedan od putnika na spomenutoj liniji.
Starac Jovan Ivanić je u šoku, stabilno, ali u šoku.
***
Dan prije, u krugu Osnovne škole “Gazaz” u sarajevskom naselju Mojmilo, gdje nastavu pohađaju djeca bez jednog ili oba roditelja, stariji je muškarac brutalno pretukao desetogodišnjeg dječaka.
Kako se navodi u izvještaju Kliničkog centra u Sarajevu, dječak je bio u stanju šoka i stresa, sa povredama po cijelom tijelu kada je doveden u Klinički centar.
Dječaku su nanesene povrede glave, vrata i po cijelom tijelu”, rekla je za Federalnu televiziju portparolka Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Biljana Jandrić, dodavši i da je nakon incidenta dječak u stanju teškog šoka i da ne govori, te da su mu preporučene obavezne posjete neuropsihijatru i psihologu.
U krugu škole su čak pokušali spriječiti i ulazak policije i novinara. Policija radi na rasvjetljavanju slučaja. Istraga će pokazati šta se stvarno dogodilo, kao i razloge zbog kojih škola pokušava zataškati slučaj.
***
Starac kojeg naočigled ljudi u autobusu udara mlađi nadobudni muškarac, te dijete koje tuče odrastao čovjek u dvorištu škole najbolja su slika i prilika današnje Bosne i Hercegovine. Zapravo, istinitija je to slika od one koju su regionalni političari poslali narodima u BiH i svijetu u ponedjeljak na Svečanoj dodjeli nagrada Nezavisnih novina. Dok su političari u pomirbenim tonovima jedni drugima uručivali nagrade i zahvalnice, građani Bosne i Hercegovine su se utrkivali za “kameno lice godine” – nagradu koja se dodjeljuje za nečinjenje.
***
Dva tragična slučaja koja su se dogodila u samo 24 sata odraz su duha vremena u kojem živimo. Nepomireni sami sa sobom, skriveni iza nepomičnih lica, poput putnika u “kecu” nijemo pratimo ludilo koje se oko nas događa.
U takvoj Bosni i Hercegovini najbolje je držati jezik za zubima. Jezik za zubima je trebao držati Jovan Ivanić da ne bi dobio batine, jezik za zubima su držali putnici u spomenutom autobusu, jezik za zubima drže i direktori škole u kojoj je pretučen desetogodišnji dječak. Mi želimo ostati neprimjetni pa uvučemo glavu u ramena, pogrbimo se i ćutimo.
Životi 93-godišnjeg starca i desetogodišnjeg dječaka nisu vrijedni žrtvovanja vlastitog života ili direktorske fotelje.
Ono što najviše obeshrabruje je da u minijaturnim pričama o Bosni i Hercegovini našeg vremena više nema heroja. Iščezli su iz svakodnevnog života. Sjetite se kad ste čuli neku pozitivnu priču o tome kako je neko nekome pomogao, kako je taj neko stao u odbranu nevinog. Toga u Bosni više nema. Sakriveni smo jedni od drugih, utučeni u svojim mikro svjetovima, gdje smo stvorili sebični moto – ne diraj me, ne diram te. Odnosno, držim jezik za zubima.
Izbezumljenost vremena u kom živimo otjerala je heroje u zapećke, a iznjedrila gomilu koja šuti dok njihovog sugrađanina prebija neki neuki prostak. Takva je Bosna danas, zemlja besramno tihih saputnika u autobusu ludila, koji ćutnjom brane svoje mjesto na ovom svijetu.
***
U petak će u Oslu biti dodijeljena Nobelova nagrada za mir čovjeku koji leži u zatvoru upravo zbog toga što nije ćutao, što se zalagao za promjenu društva u kojem živi. Li Sijabo, kineski disident i dobitnik ovog priznanja, leži u zatvoru zbog zagovaranja političkih i demokratskih reformi u Kini.
Svakodnevno gledamo primjere ljudi koji se negdje u svijetu žrtvuju za neku višu stvar – promjenu društvenog poretka kao u Sijaboovom slučaju ili informisanje javnosti o tajnim dokumentima Američke diplomatije u slučaju Wikileaks.
Iz perspektive građana koji definitivno ne“zvižde” kada se nepravda dešava na njihove oči, ova dvojica kao da su iz drugog kosmosa. Možda se za trenutak i dvoumimo trebamo li im se diviti ili im se u brk smijati, ali se vrlo brzo “dozovemo pameti”. ”Assange i Sijabo – kakvi glupaci!”, cinično ćemo se nasmijati, jer mi u Bosni ne vjerujemo u heroje.
***
“Kada je deda ušao i nešto mu rekao, počelo je da se komplikuje. Ovaj je udario starca, potekla je i krv. Zatvorio sam vrata i nisam dao da bilo ko izlazi dok nije došla policija” kazao je Vojislav Topić, vozač autobusa u kojem je pretučen 93-godišnji starac Jovan Ivanić.
I dobro je što su vrata bila zatvorena, da sramota ne izađe van….