Odgovor na pitanje iz naslova možete saznati ukoliko ste dovoljno mazohistički raspoloženi da pogledate Dnevni Avaz od 3. juna. Autor F.Vele će vas tamo (na portalu – u štampanom izdanju valjda nije bilo mjesta za senzacije?) drage volje upoznati sa zavjerom Milorada Dodika usmjerenom protiv IZ BiH. Mile, veli Vele, planira da uvede paralelnu islamsku zajednicu u BiH, koja bi se, zaključujemo iz (ogromnog naslova) teksta, trebala zvati IZ RS. To je gospodinu Vele-u potvrdilo „više izvora“. Kojih izvora i zašto ih mučeni autor od nas krije, nećete saznati iz teksta. „Prema neslužbenim informacijama, pojedinim službenicima IZ BiH već su nuđene visoke pozicije u Islamskoj zajednici koja bi imala sjedište u Banjoj Luci. Špekulira se i o vrijednim protuuslugama koje se nude za takav prljavi posao.” A postoji, kaže Avazov autor, i „spisak imama u RS-u koji su spremni da prihvate kontakt beogradske Islamske zajednice…“
Dalje nam je objašnjeno kako je stvaranje paralelne IZ-e Dodikov plan još od 2008. godine. Ovo reče glavom muftija Zukorlić, kojeg, naravno, ovakve stvari ne čude, jer on njih dobro zna. Ukoliko spadate u nepismeni soj koji čini Avazovo željno čitateljstvo – ima da vam bude jasna ova poruka iz teksta: „Računa se da je Islamska zajednica prosto posljednji branik ili ključni stožer nacionalnoga korpusa Bošnjaka.“ A primite na znanje i sljedeće: Grand Mufty kaže da se Dodikovi planovi mogu ostvariti ukoliko nađe partnere među bošnjačkim političarima. Neki mediji (oni koji pričaju svašta na Cerića i Zukorlića) već rade za Mileta. Znači, da ponovimo: IZ je stožer nacije – nacija ima labilne političare koji ne slušaju dobro hodžu = rade za Dodika – a isto tako i medji koji ne vole Cerića i Zukorlića. Znači, da se Bošnjaci odbrane od ovog bezočnog napada, treba da čitaju medije u kojima se ljubi Cerića & Mufty (to jest, Dnevni Avaz), te da glasaju za političara koji će im dati ogroman komad budžeta (to jest, Radončića). Ukoliko F.Vele laže o tome da Dodik planira napad na IZ BiH, on laže kako bi spremio mjesto panici koja odavno trese ovu zajednicu.
I taman se svi lijepo dogovorili – kad se ukaza ministar…
Naime, u toru koji nije ljepši i bolji jer u njemu nije bilo dovoljno mrtvih da se etnije valjano razdvoje, a u njegovom pod-toru koji pripada jednoj od etnija, i u pod-toru tog tora koji se odaziva na ime Kanton Sarajevo, pojavio se ministar. Čudan nam je bio taj ministar, jer se, čim je zasjeo u svoju poziciju, počeo baviti nadležnostima svog ministarstva. Počeo čovjek raditi svoj posao. Na primjer, ukinuo besmislenu pretplatu na dnevne novine u školama. Ukinuo neku budalu na čelu obdaništa. Postavio pitanje: mogu li seksualni manijaci predavati studentima? Ukinuo diskriminaciju vjerskih manjina u školama za koje je nadležan. Sve to misleći da se barem njegovoj etniji na posljednjim izborima nije utvrdio vlasnik, te da ne mora ni sa kim da se dogovara.
Objašnjenje: Dogovor je riječ koju najviše vole oni koji vode BiH – a koji žele da taj protektorat nikad ne bude nazvan protektoratom, jer to je njima preskupo. Pošto im je skupo da otvoreno vladaju, oni kažu dogovorite se. Pošto se ne zna ko s kim treba da se dogovara, nađe se, opet, vlasnik etnije, pa se on s drugim vlasnicima dogovara. Dogovor, na službenim jezicima koji se koriste u Bosni i Hercegovini, znači transakciju u kojoj je najskuplja riječ narod. Sam narod se u tu tržišnu razmjenu daje džaba.
Rečeni ministar, koji je bio uvjeren da treba poštovati zakon, nije uzeo u obzir činjenicu da taj zakon postoji samo na papiru. I da, ukoliko nemaš s kim da se dogovoriš, zakonom možeš obrisati dupe. A sigurno je računao i na to da se njegovom narodu na posljednjim izborima nije iznašao jedinstveni vlasnik. Tu je opet došlo do sranja koje će se dugo pamtiti. Naime, kad se na izborima narodu ne nađe vlasnik – vlasništvo prelazi na vjerske zajednice. Ministar to nije znao, i zato mu sljeduje fetva – a nama svima pouka: ako ste baš tolike budale da nećete svi da glasate za jednu partiju i da se zakunete da ne postojite i da, dapače, nikad niste ni postojali tamo gdje ona ne vlada – onda će vama vladati oni za koje uopće niste glasali. Ne samo da će vladati, nego će prijetiti državnim udarom, bljuvati na vas kost i krv, zaostale od genocida, i linčovati legalno izabranu vlast dok ne odustanete od svog života i izaberete jedno od ponuđenih rješenja: ili se tornjaj iz BiH ili se sagni do crne zemlje i nemoj više ni izlaziti na izbore, kojima se unaprijed zna kraj.
Narodni neposluh i utjerivanje u suru
Kriza koja se ukazala slučajem „Ministar“ nije, suprotno općem uvjerenju, pokazala propast sekularizma u BiH. Bosne i Hercegovina nikada (osim kao jugoslovenska republika) nije bila sekularna država. Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini žive od naroda Bosne i Hercegovine. No, one ne ovise, kao što građani ovise, niti od države niti od bilo kojeg njenog dijela. Ako jednoga dana ne budu postojali kantoni, vjerske zajednice će i dalje živjeti od naroda. Ako jednoga dana ne budu postojali entiteti, vjerske zajednice će i dalje živjeti od naroda. Ako jednoga dana ne bude postojala država Bosna i Hercegovina, vjerske zajednice će i dalje živjeti od naroda. Živjele su i prije nje, pa će živjeti i poslije. Ako bilo koji narod nestane iz Bosne i Hercegovine, vjerske zajednice će i dalje živjeti od naroda, u dijasporskim zajednicama i u onome što preživi u zemlji. Kad vjerska zajednica prijeti državnim udarom, ona prijeti narodu od kojeg živi rušenjem institucija koje taj život omogućavaju. Bile one i najgore, vi ih možete promijeniti na izborima. Vjersku zajednicu ne možete. Ako vam dijete ne bude imalo krede u školi, hodža neće biti odgovoran za to. Hodža je bijesan, jer vjeruje da ako paroh i pop mogu dobiti svake izbore a da na njih i ne izađu, što ne bi mogao i on? Ima milione (konvertibilnih) razloga za strah, jer postoji mogućnost da narod od kojeg jede hljeba jednom uvidi da za hljeb kojim ga hrani ne može tražiti ništa zauzvrat.
Izmišljeno „ukidanje“ vjeronauke u sarajevskim školama pokazalo je značajnu masu ljudi koji vjeruju da bi lijepo bilo živjeti u državi u kojoj je više političara koji nemaju muda samo kad se nabacuju tuđim mrtvim glavama, tuđim gladnim stomacima i tuđim strahom. U zemlji u kojoj bi se muda pokazivala tako što poštuješ zakon, ne saginješ se na prijetnje i umiješ pričati a da ne pljuješ, ne pjeniš, i ne otežeš urlajući. Svi bismo mi, uključujući i ogromnu većinu onih koji se useru čim mrvicu zareže ovi što pljuju i psuju, željeli živjeti u takvoj zemlji. Ali jedni kažu da ne može jer ne mogu da se otcijepe, drugi vele, ne može, jer nemaju entitet, treći vele ne može, jer nemaju dovoljno teritorije. Kad ovo troje ne bi bilo međusobno isključivo, i kad bi se svako ponaosob ostvarilo, bila bi problem regija, pa kurva Evropa, pa nepravedni svijet…
Iznašla bi se neka manjina, makar i seksualna, koja nam ide na živce, pa opet ne možemo poštovati zakon i moramo živjeti kao stoka. Našlo bi se more izgovora: što mi moramo da se odreknemo diskriminacije i ugrožavanja drugih – pa svugdje ima diskriminacije i zlostavljanja, što baš samo mi moramo da živimo kao ljudi! U ovom trenutku, samo u Ministarstvu obrazovanja i samo u Kantonu Sarajevo, postoji čovjek koji predstavlja šačicu onih koji ne moraju, nego baš hoće, da budu ljudi. Velika je to opasnost za Dnevni Avaz. I velika šansa za njegovog vlasnika, ukoliko uspije, do sljedećih izbora, uništiti šanse za život toj šačici ljudi – koja, usprkos svemu, naočigled raste.
Ako laže koza – ne laže rog
Ako, kažem, F. Vele i njegovi kukavički neimenovani izvori lažu, čine to kako bi armiji bošnjačkih političara zaprijetili javnim linčom. Fetve, očito je, više ne pale. Islamofobija se izlizala, i sve je više onih koji žele dobrovoljno da se prijave za titulu islamofoba – kako bi stali u red sa sabranima i pristojnima, a ne za leđa pljuvačima koji se kriju iza zida ljudskih kostiju. Jedino što bi u ovom momentu moglo prestrašiti bošnjačkog političara je optužba da šuruje sa Dodikom. To je posljednja linija odbrane stečenih privilegija za armiju budžetskih korisnika koji žive od toga što se izdaju za muslimane.
Isturiti Zukorlića za reisa a Radončića za spasitelja „ključnog stožera nacionalnoga korpusa Bošnjaka” moglo bi se preko ovakve grandiozne laži. Zapamtite 3. juni 2011. Od ovoga datuma, ukoliko cijuknete protiv politike očaja i samouništenja koju vodi Mustafa Cerić i njegov mogući nasljednik Zukorlić, nećete biti samo „islamofobi“ – nego i „dodikovci“.
Ako li, međutim, Vele ne laže, te ako stvarno postoji namjera da se u Bosni, po srbijanskom receptu, rastura Islamska zajednica – trebao bi se autor zapitati za koga se u svom tekstu ogromnoga naslova zapravo zalaže. Ukoliko je pretendent za vođu IZ-a, Muamer Zukorlić, zaista, od 2008., znao za planove Milorada Dodika – te zbilja postoje „spiskovi imama“ koji bi se prihvatili uništavanja svoje vjerske zajednice za novac – šta nam to govori o vjerskoj zajednici kojom tako odlučno rukovodi Mustafa Cerić? Nije li ovo, zapravo, najzloćudnija optužba protiv reisa i njegovih sljedbenika, takva koja se ni u snu ne bi mogla čuti od onih protiv kojih Rijaset proglašava fetve? F. Vele, valjda, ne znajući (ili znajući da se obraća retardiranom čitateljstvu svoje novine) otvoreno u svom tekstu tvrdi da je Islamska zajednica BiH leglo korumpiranih hodžica, koji bi za novčanu protuuslugu ušli u prkno čovjeku koji se gadi džamija i pljuje na žrtve genocida. Iz njegovog teksta, Predsjednik Sabora IZ BiH Safet Softić upozorava „ljude iz IZ BiH” da „se čuvaju te priče”. Mustafa Cerić, dakle, ne vjeruje u obraz vjerskih službenika koji su na njegovom platnom spisku, te mora preko novina da ih upozorava da se ne prodaju za bijedu. Da sam ja ovo rekla, ne bi me ni Inzko spasio fetve.
Ali ko sam ja da kritikujem uzvišene vrijednosti „ključnog stožera“. Što bi vjerska zajednica nekome polagala račune? Kome, ba…