Prva Bh. povorka ponosa održana je 2019. godine, posljednja prije mjesec. Za pola decenije borbe i protesta za vidljivost i veći stepen prava rezultati bi trebalo da budu vidljivi, ali pitanje je jesu li? Odgovor vjerovatno zavisi od toga koga pitate. Neke stvari se jesu promijenile, neke su ostale iste, a neke stagniraju ili nazaduju.
LGBTIQ osobe i dalje ne ostvaruju širok spekatar prava koja imaju heteroseksualne osobe, transeksualne osobe i dalje nisu prepoznate, nemaju zdravstvenu zaštitu, ne mogu mijenjati spol u Bosni i Hercegovini i tako dalje, a diskriminacija cjelokupne LGBTIQ zajednice je i dalje prisutna.
Marko Stanić iz Fojnice godinama trpi diskriminaciju na poslu zbog svog seksualnog opredjeljenja. Kaže da je nasilje i diskriminacija na poslu prema LGBTIQ osobama normalizovana pojava za društvo, ali za njega nije.
„Mene to jako motivisalo da ja danas o tome pričam. O tome treba da se priča, a ne da se ćuti. Treba da se priča šta mi proživljavamo svaki dan i koliko to utiče na našu sposobnost da radimo“, kaže Stanić.
Dodaje da svaki dan doživljava neki oblik diskriminacije.
„Svaki dan čujem sebi iza leđa, a nekada i u lice čujem komentare – eno, opet onaj peder radi“, dodaje Stanić.
Zbog diskriminacije je, priča nam, mnogo puta mijenjao poslove. Odnos društva prema LGBTIQ osobama se mijenja sporo, ali poručuje da se od te borbe ne smije odustati.
Najveća promjena za pet godina Bh. povorke ponosa je ta što ove godine nije bilo okupljanja protivnika povorke. Za socijalnog psihologa Srđana Puhala je prva vidljiva promjena – promjena društvene atmosfere.
„Grad više nije paralisan, relativno normalno funkcionišemo. Nema toliko policije a iako je ima ona nije toliko vidljiva. Ono što je važno jeste da niko više ne brine za svoju bezbjednost, nadam se da me niko neće demantovati. Takođe, ova povorka ponosa je postala nešto što je normalno i nešto što je očekivano što je više nego dobro jer prosto na taj način dobijamo jedno tolerantnije društvo, društvo bez tenzija i onda je moguće otvoriti racionalni dijalog. Volio da ovo nekako postane praznik ljudskih prava, generalno, da ovo ne bude samo borba za jednu marginalizovanu grupu već da to bude mjesto gdje ćemo pokazati solidarnost, ne samo prema LGBT populaciji, nego sutra i prema nekim drugim grupama koja traže svoja prava, a u BiH danas nema neugroženih, a svi negdje kuburimo sa ljudskim pravima“, rekao je Puhalo za Buku, koji je i sam bio učesnik povorke.
Komentarišući činjenicu da ove godine nije bilo kontra protesta Puhalo kaže da su organizatori shvatili da ti kontra protesti nemaju neki efekat odnosno da parada ponosa ne djeluje tako da pokvari naše tradicionalne porodične vrijednosti već da afirmiše ljudska prava.
“S druge strane pokazalo se i da je sama povorka ponosa bila vrlo, vrlo pametno organizovana i da nije provocirala javno mnjenje, društvo, i sve te ljude koji zastupaju tradicionalne vrijednosti i prosto onda ti kontra mitinzi postanu besmisleni. Čini mi se da je to dobro i da će u narednom periodu možda ovo biti neki praznici, slavljenje ljudskih prava ne samo LGBT već svih tih marginalnih grupa i neki praznik solidarnosti koji nam je tako potreban u Bosni i Hercegovini“, dodaje Puhalo.
Zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, kojeg tradicionalno nema na povorci, Duška Jurišić za Buku kaže kako napredak ne vidi.
“Ne samo da nije ostvaren nikakav napredak, već je došlo do nazadovanja, stvari idu nagore. Podsjetiću vas da je prošle godine napadnuta grupa LGBT aktivista u Banjaluci i da nema nikakvih rezultata istrage, niti su kažnjeni počinioici ovog napada, bez obzira što je sve snimljeno nadzornim kamerama. Da je vlast u RS bila zainteresirana, to pitanje bi se moglo brzo i efikasno riješiti i poslati poruka javnosti da je ova, kao i sve ranjive grupe, zaštićena i da je nasilje nad njima nedopušteno”, rekla je Jurišić.
Upozorava i da je Republika Srpska iz zakonodavstva ukinula rodni identitet i seksualnu orijentaciju, pa će ova ranjiva grupacija biti izloženija.
„ A krivična djela protiv njih biti dozvoljena. Kada je riječ o Federaciji BiH, ona podsjeća na uvredljive grafite koje smo nedavno mogli vidjeti na Goethe institutu, te na sramotnu izjavu potpredsjednika SDA, Harisa Zahiragića, koji je rekao da su pripadnici ove ranjive grupe “nenormalni”, te da je BH Povorka ponosa devijantna pojava“, zaključuje Jurišić.
Promjene su nedovoljne, ali ipak daju nadu da će LGBTIQ osobe jednog dana u Bosni i Hercegovini uživati minimalna ljudska prava poput prava na jednako postupanje, prava na brak, porodicu. Od društva, politika, medija i pojedinaca zavisi hoće li to biti u narednih dvije ili 22 godine.