Juče je u banjalučkom Domu omladine održana javna tribina pod nazivom “Životna sredina – upravljanje i zaštita urbanih i ruralnih područja”. Na događaju se govorilo o problemima i potrebama urbanih i ruralnih sredina, a predstavljene su inicijative u ovoj oblasti iz Srbije i BiH.
Učesnica panela, Olga Andrić, iz Instituta za urbane politike, Beograd, i članica organizacije Ministarstvo prostora, pojasnila je na koji način su se aktivirali članovi ove organizacije.
“Naše udruženje je aktivno od 2010. godine i to je bilo neformalno udruženje koje se bavilo raznim stvarima. Jedan od naših prvih projekata je ulična galerija, kulturni tender magacin, jer godinama nije postojao prostor za alternativnu umjetnost, ili alternativnu istraživačku i političku praksu. To su zapravo bili prvi koraci osvajanja tog nekakvog prostora. Poslije toga, povod za formalnije okupljanje tog kolektiva jeste rušenje u Savamaloj zbog izgradnje projekta Beograd na vodi. To je bio početak pokreta “Ne davimo Beograd”, iz kojeg je pokrenuta politička partija. Naš kolektiv Ministarstvo prostora je nastavio s inicijativnom kao udruženje građana. Od tada je fokus našeg djelovanja uključivanje građana u procese donošenja odluka vezanih za razvoj grada”, pojasnila je Andrić.
Na tribini je bio prisutan i Zoran Poljašević iz inicijative “Čuvari Ozrena – Doboj” i on je prisutnima pojasnio šta je podstaklo njega i članove njegovog udruženja da se bave aktivizmom.
“Mi na Ozrenu već tri godine vodimo bitku protiv australijske kompanije koja ima predstavništvo u Bijeljini i koja želi da vrši biološka istraživanja, a koja su fokusirana na metale. Radi se o kritičnim metalima zbog njihove potrebe za tranziciju. Ti metali su prijeko potrebni za modernu tehnologiju pravljenja električnih automobila i o tome javnost raspravlja već mjesecima. Radi se o metalu zvanom litijum, ali za baterije koje bi pokretale automobile ipak više treba nikla. Međutim, nikl i kobalt su izrazito kancerogeni i visokotoksični metali, a posebno su pogubni za vode. Mi na Ozrenu, u obe opštine i Petrovo i Doboj, obilujemo i nadzemnim i podzemnim vodotokovima tako da imamo veliki potencijal u čistoj vodi. Prije tri godine u tom području su počela ispitivanja terena od strane ljudi iz stranih kompanija koje su zainteresovane da na tom području kopaju te toksične metale i na taj način ugroze i stanovištvo i prirodna bogatstva”, pojasnio je Poljašević. On je istakao da na Ozrenu postoje čestiti ljudi koji su došli do informacija o čemu se zapravo radi i šta je plan te australijske kompanije, koja na berzi čak i ne stoji najbolje.
“Mi smo uspjeli da se organizujemo i napravili smo udruženje početkom 2022. godine. Ja, koji sam po struci inženjer zaštite životne sredine, uključio sam se u to udruženje i brzo smo našli propuste vezano za dozvolu za biološka iztraživanja tog područja. Ministarstvo je bilo primorano da poslije naših dokaza koje smo priložili jednostavno ukine to prvobitno rješenje. Ista kompanija je 2023. godine dobila rješenje o istraživanju, ali sada na teritoriji grada Doboja. Ovo područje Ozrena ima status nacionalnog parka, gdje se održavaju i tradicionalne igre koje štiti i UNESCO. Tu se nalaze i srednjovjekovni manastiri, nekropole stećaka i zaista mnogo kulturnih i prirodnih bogatstava. Trenutno sve stoji, istraživanja još nisu počela, ali mi ćemo se boriti da sačuvamo Ozren od njegovog uništenja”, bio je jasan Poljašević.
Sanda Vukojević iz inicijative “Kupusište – Banja Luka” pojasnila je svoje razloge bavljenja aktivizmom.
“Moje iskustvo je da ljudi ne žele da se aktiviraju dok im problem ne dođe pod prozor. A kad dođe pod prozor, uglavnom stoje i gledaju, a mala grupa ljudi izađe da bi nešto uradili. I ta mala grupa ljudi nosi teret za sve. Vezano za slučaj Kupusište, ono se nalazi u centru grada Banja Luka i tu žive mnoge istaknute ličnosti. Neki su se pojavili na prvom našem okupljanju. Pošto se radi o ljudima koji su iz raznih političkih stranaka, neki su nas osudili kako smo se priklonili nekoj od tih partija. Tako da u takvim situacijama dolazi do podmetanja. Koliko god smo se pokušavali distancirati od toga, razni mediji su nas gledali kao na pripadnike pojedinih političkih partija. Ali bez obzira na sve, mi se i dalje borimo i to na nekoliko frontova. Odlučili smo da iskoristimo sve pravne mehanizme kako bismo istrajali u svojoj borbi”, kazala je Vukojević
Tribini je prisustvovao i Zoran Ninić iz “Inicijative za Bistricu – Prijedor”.
“Ja sam se uključio u aktivizam tek kada je došao problem u moje selo. Početkom aprila prošle godine, u Bistrici su se pojavili džipovi i likovi u crnim odijelima i sunčanima naočalama, poprilično je situacija bila slična onima iz devedesetih godina. Nakon toga, pojavljuju se i teške mašine koje započinju građevinske radove. Prelaze preko moje parcele koju smo ja i moj otac dali firmi Marić 2012. godine, koji se tada pojavio s pričom da bi tu gradio eko selo. I mi smo dali prolaz da se koristi u tu svrhu. Međutim, na mjestu gdje je trebalo da bude eko selo, sada je počeo da radi nelegalni rudnik. To je bila inicijalna kapisla da se ja i mještani Bistrice organizujemo i krenemo sa aktivizmom. U početku smo bili i prozivani da smo plaćenici nevladinih organizacija i to od onih koji nisu imali nikakvu dozvolu da vrše bilo kakvo iskopavanje rude. Ipak, nas je na samom početku obradovalo jer smo imali jako veliki odaziv građanstva, a imali smo na početku i podršku od samog gradonačelnika Prijedora. Kasnije je njegova podrška bila sve manja i manja. Nažalost, na mjestu gdje je predviđeno izgradnja eko sela danas postoji rudnik. Uništene su vode, a što je poražavajuće jeste to da su institucije svojim nepostupanjem dovele do toga da je do te mjere otupila oštrica naroda, jer on se pomirio da tu više ne može ništa. Ja lično sam jako razočaran, obraćali smo se svima, ali niko od institucija vlasti nije došao u Bistricu”, objasnio je Ninić.