Za mještane Janje i okolnih sela život znači i borbu za egzistenciju na zemlji, i strah od elementarne nepogode koja tu istu egzistenciju svake godine dovodi u pitanje. Svake godine iščekuju vijest o novim poplavama. Rješenje bi trebao da bude Drinski nasip, projekat najavljivan kao spasonosni zid i kao “najznačajniji infrastrukturni projekat”. Ali, iako je gradnja započeta, ključni dio još uvijek stoji na papiru.
Prva faza
Radovi su započeti s velikim očekivanjima. Prva faza, završena u maju 2025. godine, obuhvatila je 2.800 metara nasipa. 2.400 metara zemljane konstrukcije i 400 metara betonskog parapetnog zida. Vrijednost radova bila je 2,4 miliona KM, finansiranih iz budžeta Vlade RS.
„Radovi na izgradnji prve dionice drinskog nasipa u Semberiji uveliko su odmakli. Radi se o dionici nasipa od ušća rijeke Janje u Drinu do ustave u Janji u dužini od 2.816,80 metara, kao najkritičnijem dijelu za odbranu Semberije od poplava rijeke Drine. Izvođač radova na ovom projektu, konzorcijum „Bijeljina put – Prijedor putevi“ realizuje radove prema planiranoj dinamici, mašine i ljudstvo svakodnevno su na terenu”, saopšteno je iz JU Vode Srpske.
Vlada Republike Srpske nastaviće finansiranje dalje izgradnje drinskog nasipa, kako bi Semberija u potpunosti bila zaštićena od poplava rijeke Drine, dodaje se u saopštenju JU Vode Srpske.
U to vrijeme, zvaničnici su tvrdili da je to „tek početak jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata u vodoprivredi Republike Srpske“. Nasip je trebalo da bude dug ukupno 33 kilometra i da u potpunosti zaštiti Semberiju od poplava.
Ali, ono što je započeto kao simbol nade ,vrlo brzo je postalo simbol zastoja.
Gdje je zapelo?
Odmah nakon završetka prve faze uslijedila je pauza. Razlog, i ovoga puta su, kako saznajemo od lokalnih mještana, neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Na potezu od Janje do Bijeljine zemljište je u vlasništvu privatnih lica, a postupci eksproprijacije odvijaju se sporo. Iako je novac za nastavak radova spreman, bez riješenih vlasničkih odnosa nema građevinskih mašina.
Slični problemi već su zaustavljali infrastrukturne projekte u ovom dijelu RS. Razlika je što se ovdje ne radi o putevima ili zgradama, nego o životnoj sigurnosti cijele regije.
Iz ЈU “Vode Srpske” istakli su ranije da su “neriješeni imovinsko odnosi godinama bili kamen spoticanja , zbog čega je početak izgradnje Drinskog nasipa kasnio”.
Da bi se raspisao javni poziv za izbor izvođača na izgradnji nasipa od Janje do Kojčinovca, u dužini od tri i po kilometra, nephodna je ekspoprijacija zemljišta, a Gradska uprava u Bijeljini ne rješava imovinske odnose. U ovogodišnjem budžetu grada Bijeljina nisu predviđena sredstva za eksproprijaciju za naredna tri i po kilometra koja su ključna, upozorili su iz Voda Srpske.
Sa druge strane, problem se dodatno produbljuje činjenicom da je grad donio budžet za 2025. sa značajnim kašnjenjem, dijelom zbog procedura i političkih blokada u Skupštini grada. Gradonačelnik Ljubiša Petrović upozorio je još tada da su sredstva republičkog nivoa planski oduzimana od grada, uključujući oko pet miliona KM koja su skinuta iz gradskog budžeta pod izgovorom pomoći nerazvijenim opštinama .
Petrović je takođe naveo da su amandmani, čak 49 stavki, predati samo pola sata prije sjednice, čime je “kasapljen budžet”, a oduzeta su sredstva za asfaltiranje, puteve, poljoprivredu i subvencije za seoska domaćinstva . Poručuje i da Grad Bijeljina neće dozvoliti da građani budu žrtve političkih blokada, te najavljuje da će se boriti za vraćanje sredstava i normalno funkcionisanje grada.
Glasovi mještana: život između straha i štete
I dok se između gradske uprave i JU Vode prebacuje “loptica odgovornosti”, građani sa zebnjom gledaju u nebo.
Nasip bi od izlivanja Drine zaštitio više hiljada domaćinstava, nekoliko stotina privrednih objekata i više od 20.000 hektara obradivog zemljišta. Mještani Janje govore da su umorni od obećanja i polovičnih rješenja.
„Kad god padne kiša, mi gledamo u rijeku. To je naš život. Ne znaš da li će ući u kuću, odnijeti plastenik ili štalu. Ljudi se pitaju vrijedi li više sijati kad sve može nestati za jednu noć“, kaže Milorad Jović, poljoprivrednik iz Janje. ” Komšija je”, priča za BUKU Milorad, “prošle godine izgubio gotovo cijeli rod pšenice. Ostajemo bez uroda, kad god se voda izlije, a dug prema banci nam ostaje”.
Kaže da je još teže psihološki nositi se sa stalnom neizvjesnošću. „Djeca se plaše kad vide da raste Drina. Nema spavanja pratimo vodostaj, čekamo da čujemo vijesti. Život nam je pretvoren u stalno čekanje hoće li biti poplave.“
Semberija raspolaže s više od 20.000 hektara obradive površine, koja spada među najplodnije u regionu. Svaka poplava znači ne samo direktne gubitke za lokalne proizvođače, nego i poremećaje u lancu snabdijevanja hranom.
Procjene pokazuju da godišnje štete od poplava iznose milione konvertibilnih maraka .Od uništenih usjeva, preko oštećene infrastrukture, do gubitaka na stočarskim farmama.
Drinski nasip, ako bude završen, donio bi višestruku korist: zaštitu proizvodnje, sigurnost za hiljade domaćinstava, ali i podsticaj mladima da ostanu na selu. Bez njega, kako kažu mještani, Semberija rizikuje da ostane bez ljudi, jer je malo ko spreman da godinama živi u stalnom strahu i s gubicima.
“Najveći problem nam je drinski nasip, on bi trebao pod hitno da se završi, jer mi svake godine proljeće i jesdsen dočekujemo sa zebnjom. Radovi su započeli i nekih 70% poslova do Janje je završeno i sada čekamo, nama je cilj i potreba da se to uradi do kraja. Jer ako ne urade do kraja, ovo je ništa, nama će samo voda doći sa druge strane i šta smo napravili? Opet će Janja biti poplavljena i opet slijede problemi”, kaže za BUKU Radislav Borovčanin mještanin i nekadašnji predsjednik MZ Janja.
Dokle god imovinsko-pravna pitanja ne budu riješena, radovi će stajati. No, u međuvremenu, klima i vremenske prilike ne čekaju. Poplave ne pitaju da li su papiri spremni, a svaki novi talas vode dodatno demotiviše i iscrpljuje lokalno stanovništvo.
“2014. imao sam katastrofalnu štetu, takvu da sam razmišljo da odem odavde. Kuća je bila pod vodom, dvorište pšuno mulja, sve devastirano. Danima smo čistili, izbacivali blato , donosili sušilice, borili se sa vlagom i plijesni. Bilo je strašno. O usjevima da ne pričam, oranice su danima bile pod vodom, sve je bilo uništeno a ja i porodica živimo od poljoprivrede. Od tada, do danas, svake godine mi strahujemo od svake kiše. Evo, 11 godina je prošlo mi još nemamo drinski nasip završen. Nešto se radi, čujemo mi mašine, vidimo…ali ljeto je pri kraju, stiže nam jesen i zima, svakodnevne padavine, a nasip nije završen”, priča za BUKU mještanin Faik Mujić.
Za mnoge u Janji ovo više nije pitanje infrastrukture nego pitanje opstanka. “Ako se nasip završi”,kaže Mujić, “ljudi će znati da mogu planirati sjetvu, ulaganja i budućnost. Ako ne, ostaje im da svake godine zbrajaju gubitke i nadaju se da će Drina ostati u koritu”.
Za mještane Janje, Drinski nasip odavno više nije samo pitanje građevine i papira, to je pitanje sigurnosti, budućnosti i opstanka na vlastitoj zemlji.