Šest mostarskih ulica koje su
nosile nazive po ustašama dobile su nova imena. Gradske vlasti u gradu na
Neretvi konačno su eliminisale osobe koje su bile u službi NDH tokom Drugog
svjetskog rata.
Tako će Ulica Mile Budaka
opet biti Ulica Alekse Šantića, a Ulica Vokića i Lorkovića bit će Ulica Tina
Ujevića.
Svoju ulicu više neće imati
ni Rafael Boban, a na njegovo mjesto dolazi fra Ljudevit Lasta, dok će Ulicu
Đure Spuževića zamijeniti Ico Voljevica. Umjesto Ulice Jure Francetića bit će
Humska ulica, dok će Ulicu Ive Zelenike mijenjati naziv Ciglana.
Za ovu odluku glasalo je 25
vijećnika, suzdržanih je bilo 8, dok nijedan vijećnik nije bio protiv.
Na sjednici nisu usvojeni
prijedlozi opozicije da Ulica Ive Zelenike bude preimenovana u Ulicu Mate Zelenike
te da Ulica Rafaela Bobana dobije naziv Ulica ženske solidarnosti.
Pokušavali promijeniti i Titovu pod krinkom teze o
dva totalitarizma
O promjenama naziva ulica u
Mostaru, ali i o potrebi da se i drugi gradovi u Bosni i Hercegovini odreknu
spornih naziva ulica i škola, za Buku je govorio historičar i pisac iz Mostara
Dragan Markovina.
Gospodine Markovina, gradska vlast u Mostaru je
izmijenila nazive šest ulica. Prvo ću Vas pitati zašto smo toliko dugo čekali i
da li bi do ovoga došlo da nije bilo pritiska?
– Ovoliko smo čekali jer jednostavno nije bilo
političke volje, ponajprije u HDZ-u, da se ovo pitanje riješi. I njima je bilo
jasno da te ulice ne mogu ostati, ali su onda godinama pokušavali dobiti
ustupak i u istom paketu promijeniti i Titovu. Naravno pod krinkom teze o dva
totalitarizma. Koja je, zanimljivo je, upravo sada u Mostaru poražena, jer se o
Titovoj ulici nije ni raspravljalo. To je, dakle, ključni razlog zbog kojeg smo
čekali. Bila je riječ o nespremnosti HDZ-a da se obračuna s vlastitim nasljeđem
iz devedesetih. A do ovoga bi sada, posebno ovako ekspresno, teško došlo bez
koordiniranog pritiska zapadnih diplomata, potaknutim devastacijom Partizanskog
groblja.
Kada je riječ o novim nazivima ulica, recite mi da li
ste zadovoljni onim što je Komisija Gradskog vijeća izabrala i da li je bilo
nekih drugih osoba koje su više zaslužile ulicu u Mostaru?
– S obzirom na to da su odluku donijeli HDZ, SDA i
SNSD, iako je svima jasno da je ključnu ulogu imao HDZ, ali s tom obavezom da
stvari ipak budu prihvatljive i ostalima, ispalo je odlično imajući u vidu tko
je bio u komisiji. Dvije ulice dobile su neutralna imena, jednu je HDZ imenovao
za svoj gušt, Šantićeva je vratila staro ime cijelom dužinom, čime suštinski
opet spaja grad i što je bila koncesija Srbima, a Ismet Ico Voljevica je dobio
ulicu, kao prvi Bošnjak nakon rata u zapadnom dijelu grada, što nije odlučeno
slučajno, a opet taj je rođeni Mostarac napravio karijeru u Zagrebu i u
Večernjem listu, što je opet moglo biti prihvatljivo HDZ-u. Konačno, ulicu je
dobio i veliki pjesnik, ali i Jugoslaven Tin Ujević, tako da mogu reći da je
ishod sjajan, s obzirom na to kakav je mogao biti.
Što se drugih ljudi tiče, mislim da su Predrag
Matvejević i Jole Musa, doktor Dragan Milavić pa čak i Hans Koschnik koji se
trudio da ujedini grad nakon rata, trebali dobiti ulice.
Nazivanje jedne od ulica po fra Ljudevitu Lasti je
izazvalo mnogo negodovanja. Kako Vi gledate na ovaj potez?
– Kao što sam rekao, tim imenovanjem HDZ je udovoljio
samom sebi, a bilo bi nelogično da nije.
Da li je sastav Komisije za izbor imena ulica mogao
biti malo širi, jesu li se nešto mogli pitati i historičari, akademski radnici?
– Naravno da je mogao, no nemojmo zaboraviti da bi to
opet došlo na odlučivanje istoj većini, koja bi opet odlučila po svome, a sve
skupa bi se otegnulo tko zna do kada i možda od svega skupa ne bi bilo ništa.
Sarajevo je sada na ozbiljnom ispitu
Puno je bolje da je to riješeno ovako ad hoc i
relativno pristojno i da konačno više nema ustaša na imenima ulica, nego da smo
se uvukli u iscrpljujuće rasprave koje opet ne bi bitno promijenile ishod.
Očekujete li i da drugi gradovi u BiH eliminišu
sporne nazive ulica i škola i odakle krenuti?
– E vidite, ovo je zanimljivo pitanje, jer je sad
Mostar puno pristojniji po tom pitanju i od Banja Luke i od Sarajeva. Tim prije
bi bilo nužno da se to dogodi, ali nisam siguran da hoće. Pri čemu je Sarajevo
sada na ozbiljnom ispitu.
Šta Vam govori činjenica da ni mjesec dana nakon rušenja
Partizanskog groblja nemamo privedene krivce? Do kada će nadležni biti
“nemoćni” da otkriju počinioce?
– Ta činjenica mi govori da netko tu istragu ili
njene rezultate blokira, jer je jednostavno nemoguće da se u tako maloj sredini
kao što je Mostar ne zna tko je izveo taj vandalizam koji je zahtijevao
ozbiljan plan i logistiku.