Jeste li znali da je u Banjaluci održan naučni skup, pod intrigantnim i nevjerovatno zanimljivim nazivom ,,Uloga akademske zajednice u društvu budućnosti”? Niste znali? A održan je prije neki dan. A, opet, zašto bi znali za tako dosadnjikavu i ezoteričnu stvar.
E, sad, ovaj otužni sabor sijedih glava se najvjerovatnije ne bi niti održao da iznebuha u posjetu Banjaluci nisu došli predstavnici Španske kraljevske akademije za ekonomiju i finansije. Onda se neko dosjetio da brže-bolje sklepa tzv. naučni skup na kome je Akademija nauka i umjetnosti imala da kaže par genijalnih stvari.
Predsjednik ANURS-a Rajko Kuzmanović rekao je da je na ovaj način započela konkretna saradnja sa jednom od najstabilnijih akademija nauka i umjetnosti u Evropi, sa kojom je prije dvije godine potpisan sporazum o naučnoj i kulturnoj saradnji, prenijele su agencije.
Šta znači da je akademija ,,najstabilnija“ , ostaće vječna misterija.
Čudnovato je kako Kuzmanović nije zapazio neke nelogičnosti u svojoj izjavi. Naime, kako je moguće da će sada početi konkretna saradnja sa Špancima, kad je prije dvije godine potpisan sporazum? Šta se radilo, druže Rajko, dvije godine ili preko 700 dana? Ništa. Ili se samo zurilo u Sunce. Jer, da se nešto radilo po tom pitanju, Rajko bi nam rekao A nije..
Drugo, što je možda važnije, nije potpisan nikakav sporazum sa Španskom akademijom nauka i umjetnosti, nego sa njihovim predstavnicima za ekonomiju i finansije. Dakle, da do kraja pojasnim, nisu to predstavnici španske Vlade, države, kako god, za ekonomiju i finansije, neko predstavnici španske akademije za ekonomiju i finansije. Što će reći – akademski blagajnici i ekonomisti.
Kuzmanović je dalje naveo da EU raspolaže sa nekoliko fondova koji treba da ulože više od 25 milijardi evra u naučne projekte u zemljama članicama i naglasio da će i ANURS pokušati da obezbijedi dio tih sredstava na bazi konkurencije i solidnih projekata.
Ovako, Rajko, ne mogu se jedan dan podržavati zavjeti Milorada Dodika za uvođenje referenduma koji bi direktno zamrznuo sva sredstva, koja bi neko, nekim ludim čudom iz fondova EU poslao u Srpsku, a drugi dan telaliti o tim sredstvima. Pored toga, tragikomično je očekivati da će Srpska dobiti novce na bazi ,,solidnih projekata“. Kojih to projekata? Koji su to planovi, koji bi zadivili mudre glave u EU, pa da iskeširaju nešto para Akademiji u Banjaluci?
Projekti koji će nas spasiti
A evo i nekih od tih ,,projekata“:
-Izrada i objavljivanje cjelokupnih djela Pere Slijepčevića
-Ispitivanje srpskog dijalektičkog kompleksa Bosne i Hercegovine
-Građanski rat u Bosni i Hercegovini u srpskoj književnosti
-Razvojan aspekt srpske književnosti 20. vijeka (duboko sam ubijeđen da se izgovara i piše ,,razvojni“, ali na sajtu Akdemije stoji ,,razvojan“, pa ne bih da se miješam)
Ovo je, dakako, samo mali dio projekata za kojima Evropa žudi i ne može da dočeka da Srpskoj podari bar nekoliko milijardi evra. Ako nas Pero Slijepčević i srpska književnost ne spase, neće ništa. Pa, da li ste normalni, ljudi?!
Naravno, nakon ove šarade, i gosti iz Španije imali su kurtoazan govor. Predsjednik Španske kraljevske akademije Haim Hil Aluha rekao je da ova institucija već nekoliko godina ulaže velike napore u razvijanje saradnje na ekonomskom planu sa različitim zemljama. Onda mu je neko došapnuo da je ovo entitet, koji se zove Republika Srpska, pa je nastavio:
,,U Republici Srpskoj smo naišli na izvanrednu grupu ljudi sa kojima očekujemo da nastavimo saradnju u idućim godinama radi napretka naših zajednica“
Koliko li je ovo puta akademik Aluha ponovio u životu?
I, naravno, Mile
Kako je zgrada Akademije nalijepljena na Palatu predsjednika, Milorad Dodik je svratio na kaficu da prozbori koju i da svojim prisustvom natjera novinare da proprate ovaj tužni skup. Pardon, naučni skup.
Naravno, Mile je u svom megalomanskom maniru izjavio da je Srpska zainteresovana za proširenje saradnje sa Španijom, naročito na ekonomskom, kulturnom i obrazovnom planu, ističući da njeni potencijali mogu biti interesanti za špansku poslovnu zajednicu i kompanije. Pitam se ima li pojma španska Vlada da je bilo koja delegacija toga dana gostovala u Banjaluci?
Uloga čega?
Nevjerovatno je da se niko nije obratio medijima i javnosti sa konkretnim radovima na temu ,,Uloga akademske zajednice u društvu budućnosti”, kao da nije bilo govora ni o akademskoj zajednici, niti o društvu budućnosti. Možda je tako i najpoštenije. Jednostavno, takvo što ne postoji u Srpskoj, pa akademici, logično, nisu vidjeli potrebu da lamentiraju o temi skupa.
Akademska zajednica, bar koliko svijet poznaje tematiku, treba da bude društveno-pravno-politički korektiv jednog društva. U Srpskoj postoji hiljade klimoglavaca u profesorskim foteljama, koji se plaše dati jednu jedinu izjavu za medije, a kamoli samostalno istupiti i ukazati na problem. Nedajbože pokrenuti promjene ili povesti kakve proteste. Čast izuzecima, koji se broje na prste jedne i po ruke.
Što se tiče društva budućnosti, sijede glave Akademije, uz dužno poštovanje, ostale su kod sms-poruka, a na pomen društva budućnosti, mnogi se samo nostalgično sjete Titovih govora i vjerovatno pomisle da se radi o prelasku iz socijalizma u komunizam. Toliko o društvu budućnosti.
I tako, poput kakvih patuljaka, gnoma, vilenjaka, naseljavaju jedan paralelni svijet. Svijet koji niti se opire realnosti, niti koegzistira sa njom. Svijet ,,domaćih akademika“, ljudi koji ni za šta, ni zbog čega, ni iz čega dobijaju povelike plate, ne radeći ništa. Svijet koji bi volio da je još tajniji i nevidljiviji. Tužno-smiješna skupina starijih ljudi u izlizanim odijelima, neuspio pokušaj revitalizacije antičkog vijeća staraca za koje je, eto, poneko i čuo.
I pored mercedesa, audija, helikoptera, aviona, eskort dama, preskupih hotela, dnevnica, noćnica, naknada…..mi i ove duhove plaćamo iz svoga džepa.