Mnogo je segmenata u kojima
Bosna i Hercegovina kaska za ostatkom svijeta, ali čini se da je digitalizacija
poslovnih procesa jedan od onih u kojima najsporije napredujemo.
Iako je sasvim uobičajena
stvar da u evropskim zemljama većinu dokumenata koji su vam potrebni dobijete
elektronski, u BiH se teško odričemo stajanja u redovima, šaltera, papira i
svega onoga što su iole ozbiljne zemlje prevazišle.
Javni sektor uvijek kaska za
trendovima u privatnom
O tome koliko smo se do sada uspjeli
digitalizirati kada je riječ o poslovanju privrednih subjekata, ekskluzivno je
za Buku govorio Adis Muhović, direktor Centra za politike i upravljanje.
“Sve zavisi koje poslove obavljate. U
kontekstu finansijskog poslovanja, najveći dio operacija je digitalizovan i (polu)automatizovan.
Stvari se komplikuju pri aktivnostima izvještavanja nadležnih institucija.
Državne institucije nisu naročito agilne u uvođenju novih rješenja i to nije
svojstveno samo našoj zemlji i njenoj javnoj administraciji. Javni sektor
uvijek kaska za trendovima u privatnom sektoru, koji predvodi inovacije, jer
akteri u privatnom sektoru rade sa svojim novcem i teže uvođenju rješenja koje
štede vrijeme i novac”, ističe Muhović, konstatirajući kako su u Bosni i
Hercegovini političke blokade zaustavljale
čak i digitalizaciju privatnog sektora. Navodi kako se te blokade na neki način
rade i danas.
“Naime, Bosna i Hercegovina ima Zakon
o elektronskom potpisu još od 2006. godine, a on je zbog blokada u potpunosti
implementiran tek 2019. godine, krajem koje je Ured za nadzor i akreditaciju
ovjerilaca pri Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine
upisao prvog ovjerioca u Registar ovjerilaca, čime formalno nestaju sve
prepreke za digitalizaciju društva. Danas su u Registru tri tijela akreditovana
za izdavanje kvalifikovanih digitalnih certifikata, od čega je jedno privatno –
Halcom (upisan 2019), te dva javna – UINO (2021) i IDDEEA (2022). Dakle, možemo
reći da imamo potrebne preduslove i infrastrukturu za digitalizaciju javne
uprave”, podsjeća Muhović.
Dodaje kako danas, ipak, postoji vrlo
mali broj digitalnih servisa koji kompanije mogu koristiti za komunikaciju i
poslovanje s javnim sektorom.
“UINO omogućava elektronsko
poslovanje i servise poput e-Porezi i e-Carina, a i entitetske poreske uprave
imaju manje ili više sofisticirane e-usluge. To je, za sada, to. S druge
strane, privatni sektor je poprilično digitalizovan. Finansijski sektor je
skoro u potpunosti digitalizovan – banke su predvodnici, a sa punom
digitalizacijom računovodstvenih firmi, svi poslovi i sva komunikacija vezana
za finansijsko poslovanje će za kompanije i građane biti automatizovana ili
brzo provođena i dokumentovana online. Dakle, sigurno je da se moglo uraditi
više u javnom sektoru”, objašnjava Muhović.
Za osnivanje firme brdo papira
Adnan Smailbegović, predsjednik
Udruženja poslodavaca FBiH, kaže kako su u posebnom problemu privrednici koji
se prijavljuju na tendere.
“Za tendere kompanije svaki put
moraju skupljati dokumentaciju, to je da vam se život smuči a ne posao. Mislim
da bi se moralo konačno poraditi na svemu ovome. Ali, krenuti od početka. Od
osnivanja firmi. Ne razumijem zašto vi danas za osnivanje firme morate skupiti
brdo dokumenata. Zašto se to ne bi moglo online završiti? Ja sam imao iskustva
ranije, dok sam bio u firmi. Jednostavno, u Italiji je naš advokat otišao i za
24 sata registrovao firmu. Kod nas vam treba minimalno dva mjeseca. To su
stvari koje ja ne razumijem”, govori Smailbegović za Buku.
A zašto javne institucije
nisu na većem stepenu digitalizacije ne razumije ni Snježana Kopruner,
direktorica firme Tvornica mašina Travnik, koja je godinama poslovala u
Njemačkoj.
“Ono što osjećamo u kompanijama, ali
i kao građani kada nam nešto zatreba, je izuzetno loše. Mislim da su privatne
kompanije taj posao završile adekvatno mogućnostima. Digitalni potpis je
nužnost i ne razumijem zašto još nije u funkciji. Ovo je što mogu reći s ove
pozicije, upoređujući BiH i Njemačku gdje sve potrebne dokumente dobijete
online i ne morate vječno obilaziti razne šaltere, gdje većinom sjede ljudi
koji vam ne znaju ili ne mogu dati adekvatnu uslugu”, kaže nam Kopruner.
Predsjednik Unije poslodavaca
Republike Srpske Saša Trivić vidi napredak u digitalizaciji kod UIOBiH, te
navodi kako bi ostale institucije ovaj proces trebale puno brže provoditi.
“Opštine su potpuno nedigitalizovane,
i vjerovatno su najgore u tome, ali mi kao privreda nešto previše s njima i ne
komuniciramo. Ono što je važno jeste da se unaprijedi Fond zdravstvenog
osiguranja, da i oni naprave tu razmjenu podataka sa privredom. Ima tu dosta
papirologije oko bolovanja, trudnica, kao i fonda dječije zaštite i tu bi se
trebalo dosta toga uraditi. Sve ovo treba raditi uz dodatno jačanje Poreske
uprave i Uprave za indirektno oporezivanje”, kaže Trivić.
Potpredsjednik Privredne komore
Federacije BiH Mirsad Jašarspahić navodi kako se značajan dio privrednih
subjekata digitalizirao, ali napominje
kako firmama ne vrijedi puno to što urade kada druga strana, odnosno javni
sektor nije digitalizirao procese.
“Možete završiti digitaliziranje
svoje kompanije, ali opet morate ići u neku instituciju i stajati u redu da
dobijete papir. Za mnoge stvari se traži lični dolazak. E, to je ono što se
stalno govori da se mora uraditi maksimum u tim javnim ustanovama, upravama.
Bitno je da je sistem otkočen i po sadašnjem zakonu se može raditi, bitno je
samo da javna uprava završi svoj dio posla. Postoje pojedinačne institucije u
okviru države, koje su svoje procese digitalizirale, međutim, zbog neuvezanosti
s nekim drugim institucijama, to ostaje kao nedovršen proces”, govori
Jašarspahić.
Dodaje kako su se u BiH
digitalizirali privredni subjekti koji su u direktnoj vezi s klijentima u
Evropskoj uniji.
“Dakle, to su one firme koje
su izvozno orijentisane, koje su već dobro pozicionirane u globalnim lancima
snabdijevanja, automobilska i metalna industrija, industrija namještaja, svi su
oni već u dobroj mjeri svoje interne procese digitalizirali”, ističe
Jašarspahić, konstatirajući da ove kompanije ne bi dostigle taj kvalitet da
nisu uradile digitalizaciju procesa proizvodnje.
S druge strane, Trivić smatra
da ni privatni sektor nije puno odmakao kada je riječ o digitalizaciji.
“Privatni sektor ako nije
gori, nije ni bolji od javnog sektora. Tek su to počeci za neke kompanije. Vi
da biste se digitalizovali na pravi način treba vam pet godina ozbiljnog posla.
Nije digitalizacija web-shop. Smatram da i privatni sektor zaostaje više nego
što mi mislimo, jer nije digitalizacija samo knjigovodstvo, već vođenje svih
procesa u preduzeću. To je komplikovan i ozbiljan proces koji iziskuje i
finansijske resurse, ali i ljudske resurse koji trebaju provesti taj proces”,
smatra Trivić.
Velikim firmama olakšano
od juna, ostalima od naredne godine
Uprava za indirektno oporezivanje je,
kažu nam iz ove institucije, ispunila sve propisane uslove za izdavanje
kvalifikovanih elektronskih potvrda koje omogućuju elektronsko poslovanje,
odnosno korištenje elektronskih dokumenata sa pravnom snagom papirnog dokumenta
u skladu sa Zakonom o elektronskom dokumentu.
“Shodno navedenom, Uprava za
indirektno oporezivanje kontinuirano preduzima aktivnosti na uvođenju i
unapređenju elektronskog poslovanja poslovne zajednice sa Upravom za indirektno
oporezivanje”, kažu iz UIOBiH te navode najznačajnije aktivnosti koje su
poduzeli:
·
Uvođenje NCTS-a 01.08.2022. godine, čime je omogućeno učesnicima u provoznom
carinskom postupku da carinske prijave za provoz potpisane kvalifikovanim
elektronskim potpisom podnose elektronskim putem.
·
Podnošenje poreske prijave elektronskim putem upotrebom kvalifikovane
elektronske potvrde za sve velike obveznike indirektnih poreza od poreskog
period juni 2023. godine, dok se za ostale obveznike podnošenje prijava na ovaj
način očekuje od poreskog perioda januar 2024. godine.
Najveća
prednost upotrebe gore pomenutih servisa je ušteda, kako vremena, tako i novca.
“Cilj
Uprave za indirektno oporezivanje je da u narednom periodu u potpunosti pređe
na bespapirno poslovanje sa obveznicima indirektnih poreza, koji će uz
posjedovanje kvalifikovane elektronske potvrde izdate od strane Uprave za
indirektno oporezivanje, sva svoja prava i obaveze moći ostvariti puno brže,
jednostavnije i jeftinije i to isključivo elektronskim putem. Uprava za
indirektno oporezivanje radi na modernizaciji postojeće infrastrukture javnih
ključeva (PKI) kao i na digitalizaciji i
unapređivanju postojećih servisa i usluga, tako da se u narednoj godini
očekuje veliki broj elektronskih servisa koji će podržavati upotrebu
kvalifikovane elektronske potvrde, kako od strane Uprave za indirektno
oporezivanje, tako i od strane drugih institucija”, ističu u odgovoru za Buku
iz UIOBiH.
Navode
kako navedeno isključivo zavisi od spremnosti drugih institucija da
digitalizuju svoje poslovne procese uvođenjem elektronskih servisa koji
podržavaju elektronske dokumente potpisane kvalifikovanim elektronskim potpisom
prema privredi i građanima.
“Da
bi proces digitalizacije u potpunosti bio uspješan, neophodno je na svim
nivoima prilagoditi postojeće zakonske propise gdje je to neophodno, te uložiti
značajna finansijska sredstva u informaciono-komunikacionu strukturu, kao i za
aplikacije koje podržavaju ovakav vid elektronske komunikacije”, zaključuju iz
Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Odgovore
na pitanja o potrebi izmjena zakona potražili smo u Ministarstvu prometa i
komunikacija BiH, ali ih nismo dobili.
Blokada
u Parlamentu BiH
Direktor
Centra za politike i upravljanje kaže nam kako trenutni Zakon o elektronskom potpisu nije u skladu sa
EU legislativom (eIDAS – Uredba 910/2014).
“Usvajanje Prijedloga zakona o
elektronskoj identifikaciji i uslugama povjerenja, koji bi podigao standarde i
sigurnosne mjere, je također blokiran u Parlamentarnoj skupštini BiH. Dobro je
da sva tri akreditovana bh. ovjerioca za izdavanje elektronskih potvrda koriste
hardware, software i procese koji u potpunosti ispunjavaju standarde i mjere
propisane eIDAS-om. Mi nemamo problem sa funkcionisanjem elektronskog potpisa.
Ponavljam, pružatelja možete odabrati, elektronski potpis postoji”, naglašava
Muhović.
Mnogi se pitaju zbog čega postoji
toliki otpor u javnim ustanovama, te da li je riječ o nedostatku informatički
educiranog kadra, ili su neki drugi razlozi.
Birokratizirano društvo
Smailbegović kaže kako se kao
društvo teško odvajamo od papira, te tu ubraja i neke privatne kompanije, ne
samo javne ustanove.
“Mi smo, kao društvo kompletno,
birokratizirani. Mi nikako da se
prebacimo na ovu digitalnu formu, što radi čitav svijet. Nije samo državne
institucije, čak i banke i dio privatnog sektora se nekako navikao na papire.
Vi danas, ako hoćete da otvorite račun u jednoj banci, to je hrpa dokumenata, a
firma normalno radi, posluje. Meni bi logično bilo da sjednete za laptop, uđete
u neki sistem i da vas banka, eventualno provjeri i da otvorite račun. Ovdje uključujem i
privredu, mi nismo puno bolji od ostalih, samo što je to u državnim
institucijama još više izraženo”, ističe Smailbegović.
Muhović podvlači da je dosta razloga
zbog kojih se javna administracija ne digitalizuje.
“Postoje tehnički faktori. Jedan je
nedostatak kvalifikovanih stručnih
kadrova uslijed znatno nižih plata koje država nudi takvim kadrovima u odnosu
na privatni sektor. Drugi je digitalizacije papirne građe. Treći je inicijalna
cijena prelaska s “analognog” na “digitalni” sistem.
Četvrti je nivo informatičke pismenosti administrativnog osoblja, jer
birokratija treba znati koristiti digitalnu građu u svom radu. Do 2022. godine
je korišten i izgovor da država ne smije koristiti privatni elektronski potpis,
već mora razviti svoj. Sada ima dva, pa je i on otklonjen”, pojašnjava
Muhović.
Donosioci odluka nemaju motiva
On smatra kako je, osim tehničkih
faktora, motiv mnogo važniji.
“Zašto bi neko ko donosi odluke
uopšte proveo digitalizaciju? Cijena papirnog poslovanja je svakako na
kompanijama i građanima, koji plaćaju sve papirne usluge kroz takse, naknade
ili poreze. Cijena potrošenog vremena je na kompanijama i građanima. Ni
donosioci odluka, ni zaposleni u javnoj upravi ne plaćaju tu cijenu i zato
nemaju motiv da te troškove smanje. Opet, papirno poslovanje nije
automatizovano, pa ljudi uvijek strahuju da će im “neki papir nedostajati”
ili se nadaju da će nešto završiti iako nemaju svu dokumentaciju ili ne
ispunjavaju sve uslove. To osigurava i politici i javnoj administraciji više
ili manje moći i društvenog prestiža – da “poguraju” ili
“zaustave” neki proces, tender, natječaj za posao… ili da budu
“simbolično nagrađeni od stranke za svoj trud i pomoć”, a samo rade
svoj posao. Mi kao građani ne samo da ne zahtijevamo i ne insistiramo da se
apsolutno svaki javni proces, servis i usluga digitalizuju kako bi bili potpuno
transparentni i za nas jeftini, već svojim ponašanjem prema javnoj upravi
dajemo motiv svim akterima da taj proces odlože koliko je god moguće. Dok god
mi ne budemo digitalizaciju stavili kao najveći društveni prioritet, neće se
stvoriti anđeli u politici koji žele da institucije rade brzo, transparentno i
u najboljem interesu korisnika”, jasan je Muhović.
Izjave gdina Adisa Muhovića date su ekskluzivno za BUKU, a kao takve nisu podložne dijeljenju.