Prvo je predsjednik entiteta Milorad Dodik govorio kako USAID finansira mnoge “projekte”. Nakon toga je Vlada Republike Srpske odlučila da prekine odnose sa ambasadorima ove dvije zemlje. Nedugo nakon toga Dodik je rekao kako novinari neće da ga slušaju i kako ne prekida odnos sa Amerikom već američkim ambsadorom.
“Niko nije prekinuo saradnju sa Amerikom. Od početka je bilo, američki ambasador koji pravi smutnje ovdje u BiH i njegovo osoblje, koje čine najčešće domaći ljudi, kojih je preko 90% zaposleno iz Sarajeva, Bošnjaka, koji kreiraju politiku američke ambasade, s njima neću da sarađujem i, naravno, sa izaslanikom Eskobarom, koji je došao da lomi stvar. Svi ostali redovni sastanci će se održavati. Mi poštujemo Ameriku, poštujemo američki narod, ne poštujemo američkog ambasador”, rekao je Dodik.
No da je između ambasadora i države koja ga je poslala u BiH znak jednakosti potvrdio je američki državni sekretar Antony Blinken.
“Napadi Milorada Dodika na osnovna prava i slobode u Republici Srpskoj pokazuju da je na autoritarnom putu predsjednika Putina. State Department, kojeg zastupa ambasador Murphy, nastavlja se zalagati za demokratsku i prosperitetnu budućnost koju svi građani Bosne i Hercegovine zaslužuju, napisao je Blinken na Twitteru.
Politička analitičarka Tanja Topić za BUKU komentariše Dodikove poteze i odnos prema ambasadorima dvije velike svjetske sile.
“Taj odnos je u najmanju ruku čudan i zbunjujući, barem za nas obične smrtnike. Zašto? Najprije nivo vlasti, koji nema tu vrstu ingerencije bavi se diplomatskim odnosima i kompetencijama. Onda nam se objašnjava da to nije prekid veza sa tim zemljama, već sa njihovim ambasadorima u BiH, što je ili potpuno nepoznavanje načina na koji funkcioniše diplomatija ili obmanjivanje ovdašnje javnosti. Ambasadori nisu, poput naših, slobodni strijelci, koji provode neke sopstvene zamisli, već isključivo postupaju prema nalozima sopstvene države”, kaže Topić za BUKU.
Svoditi odnose sa nekim zemljama, dodaje, na lične daleko je od profesionalnih i diplomatskih manira.
Dodika mnoge evropske zemlje i mnoge države širom svijeta ne podržavaju, ali mu posebno smetaju američki i britanski ambasadori.
“Teško je reći zašto su strelice odapete upravo prema dvojici ambasadora, uz ogradu da ovdje nije riječ o odnosu prema njihovim državama, i kada su upravo te dvije države, ne ta dva ambasadora neke političare iz Republike Srpske stavile na crnu listu. Taj gnjev se spušta i na niže nivoe u ambasadama, lokalno osoblje, kojima se pripisuju nadnaravne diplomatske i poliitičke moći”, dodaje Topić.
Dodik je rekao kako lokalno osoblje u ambasadama kreira politiku te dvije ambasade što nije slučaj ni u jednoj diplomatskoj misiji.
“Ovdje nije riječ o zamjeranju ili nezamjeranju prema velikim silama, ovdje je riječ o nedostatku minimalnog poštovanja i uvažavanja predstavnika država, koje su uložile mnogo novca sopstvenih poreskih obveznika, i to od poboljšanja infrastrukture u lokalnim sredinama do opremanja bolnica, sudova, javnih ustanova. I iskazivanje poštovanja ne znači snishodljivost, daleko od toga. Ono nije jednako omalovažavanje i ponižavanje, koje ovdje u prakticiranju poliitke predstavlja poliitčki izraz balkanske mačo kulture”, smatra Topić.
Svrha ovakvog djelovanja je, dodaje, jačati antizapadno raspoloženje među građanima, ukazivati na „mračne“ strane i poteze, a nipodaštavati svu podršku i pomoć.
“Mislim da je u ovoj konstelaciji snaga, kada se nađete u klinču, sa nadmoćnijim poliitčkim protivnikom – moćnim silama, ishod unaprijed poznat”, odgovara Topić na pitanje kakve će biti posljedice Dodikovog djelovanja.
Slobodan Šoja, bivši diplomata, za BUKU komentariše Dodikove poteze te odgovara na pitanje da li je moguće prekinuti odnos sa ambasadorom, a njegovati odnos sa administracijom Bijele kuće.
“U Bosni i Hercegovini sve je moguće, naročito ono što je iracionalno i neozbiljno. Pa kad je u pitanju šampion iracionalnosti i neozbiljnosti, te još mnogo čega negativnog, onda je sve lakše. Posrijedi je zapravo tipičan primjer privatizacije državnog u kojem pojedinac koji ne zna i ne želi pokazati da je državnik po hiljaditi put dokazuje da je privatnik koji se brine samo o privatnim interesima na štetu države i ljudi. Ali vratimo se na pitanje na koje ću odgovoriti suprotno svim komentatorima koji će ovih dana govoriti o „prekidu“ odnosa sa nekom ambasadom. Odgovor je „DA“. Može se prekinuti odnos sa ambasadorom i ambasadom, a nastaviti njegovati odnosi sa Bijelom kućom i Dauning stritom. Ali to podrazumijeva potpuno drukčije ponašanje, suptilnije, kulturnije, mudrije i vještije. Ne zovu diplomatiju bez razloga umijećem i umjetnošću. Dovoljno je bilo praviti se da je sve u redu a izbjegavati službene susrete sa „nepoželjnim“ ambasadorima i pravdati se zauzetošću. Time bi se još moćnije i svrsishodnije poslala skrivena a jasna poruka, a ambasadori stavili u neugodnu situaciju”, kaže Šoja.
Smatra da je trebalo sve ostati u domenu privatnog, a nipošto javnog. Da je ćutao i tako radio, Milorad Dodik bi nadmudrio sve.
“Čim su u mikrofon grunule njegove nove pogrešne i nediplomatske riječi stavio je sebe u ulogu bahatog gubitnika. Osim što pjeva falš, Dodik falšira i u govorima. Ukratko, privatni prekid odnosa sa ambasadom može se čak smatrati individualnim pravom, ali dići to na zvanični nivo je nemoguće i neozbiljno”, kaže ovaj bivši diplomata.
Službeni, odnosno zvanični, prekid odnosa sa ambasadom je nešto što svijet ne poznaje i ne praktikuje. Jedina poznata institucija je prekid diplomatskih odnosa sa cijelom zemljom, ali to ne može uraditi entitet već država u veoma rijetkim, nepoželjnim i još ozbiljnijim situacijama.
“Liječenje privatnih frustracija jednog zabludjelog čovjeka i štetočine ne spada u tu vrstu situacija”, dodaje sagovornik BUKE.
Pitanje je i kakvu poruku Dodik šalje svojim ponašaljem, napadima na USAID, američkog i britanskog ambasadora. Za Šoju, nema dileme.
“Uvijek istu, naopaku, netipičnu, neprofesionalnu, štetnu, suludu, opasnu po vlastitu Republiku i njene stanovnike. Milorad Dodik je doduše poznat kao osoba koja je privatizovala Republiku Srpsku i svu korist od privatizacije uzima za sebe, a svu štetu prepušta građanima.”
Za Šoju je mnogo važnije pitanje kakvu će poruku građanima Republike Srpske poslati Vašington i London.
“Ukoliko bi odgovorili nekim opštim sankcijama, prekidom saradnje ili prekidom finansiranja projekata na prostoru Republike Srpske, iako na to imaju puno i moralno i političko pravo, Vašington i London bi time ipak pokazali da se ponašaju identično kao i Milorad Dodik. Naime, obje strane u tom slučaju kažnjavaju građane Republike Srpske a najmanje Dodika. Zato bih volio da odgovor na ovo pitanje istovremeno bude poziv i molba ambasadama SAD i Velike Britanije da ne kažnjavaju nevine već da pronađu način da uzvratne mjere, koje svakako moraju preduzeti, ne promaše cilj već da pogode isključivo glavnog krivca.”
Ocjenjuje da je narod u Republici Srpskoj izmanipulisan i teledirigovano ostrašćen, pa bi ga eventualne mjere koje bi pogodile građane još više približile čovjeku za koga naivno vjeruju da ih štiti i brani.
“A cilj je da shvate da ih upravo on najviše ugrožava. Mislim da velike sile nisu još dovoljno shvatile Dodikovu metodologiju sigurnog vladanja. Ona je jednostavna: stalno otvaranje fronta prema državi, Bošnjacima i velikim zapadnim silama. Taj sukob se svjesno brutalno otvara raznim okrivljivanjima i vrijeđanjima. Potom se čeka iznuđena reakcija. Kad krene kontranapad, Dodik traži zaštitu i solidarnost svog naroda koju, nažalost, redovno dobija od naivnih ljudi ispranog mozga. Ako već bošnjačkim nacionalističkim političarima sličnim Dodiku savršeno odgovara taj sukob s Dodikom, ne vidim zaista zašto bi ozbiljnim stranim silama trebao sukob sa neozbiljnim čovjekom koga mogu tako lako ignorisati.”
Za kraj razgovora kaže da je vrlo važno da se na Zapadu shvati da bi u svakom njihovom sukobu s Dodikom, demokratski, kritički i dobronamjerni dio stanovništva Republike Srpske bio redovno na gubitku.
“A kad je taj sloj ljudi gubitnik, perspektive i nade više nema”, dodaje Šoja.
