U politici, kao i u kartama, blefiranje može biti korisna strategija – ali samo ako se koristi promišljeno i rijetko. Kada se prečesto poseže za njim, političari gube kredibilitet, a javnost počinje prepoznavati obrasce manipulacije. Posljednja izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, u kojoj nudi zamrzavanje usvojenih zakona u zamjenu za poništavanje odluka Kristijana Šmita, kod mnogih je izazvala sumnju.
Njegovi kritičari, poput narodnih poslanika Zage Grahovac i Željka Dubravca, vide ovaj potez kao još jedan u nizu političkih manevara kojima Dodik pokušava trgovati zakonima i nadležnostima, dok u stvarnosti održava vlast.
Narodna poslanica Zaga Grahovac iz Liste za pravdu i red ovu situaciju je opisala kroz zanimljivu analogiju:
„Predsjednik Dodik bi da riješi trenutnu krizu i izađe iz ove situacije na način na koji smo mi kao djeca rješavali sukobe i svađe u igri – prosto pružiš prst u znak pomirenja, kažeš: ‘Mir, mir, mir, niko nije kriv, ava, ava, ava, sudija je krava’, očekujući da se sve zaboravi i da idemo dalje, kao da ničeg nije ni bilo.“ istakla je Grahovac.
Međutim, postavlja se logično pitanje: kako je moguće tek tako “zamrznuti” zakone koji su donedavno predstavljani kao ključni za vraćanje nadležnosti Republici Srpskoj? Grahovac s pravom primjećuje kontradiktornost u Dodikovom potezu:
„Pa zar tek tako da poništite zakone za koje ste prije mjesec dana tvrdili da vraćaju Republici Srpskoj subjektivitet, ustavne nadležnosti i sve što joj je oteto? A mi što ih nismo podržali – izdajnici? Čuj, Republika Srpska spremna da zamrzne zakone na određeno vrijeme? Kako mislite to, malo da važe pa opet da ne važe?“ pita se Grahovac
Ona ovu politiku upoređuje sa trgovinom stokom, aludirajući da čak i u takvim poslovima postoji više dosljednosti nego u Dodikovom političkom djelovanju:
„Pa bolje i umješnije Zmaj od Šipova trguje stokom (‘… imam koliko ti treba, dođi trgovaćemo… nisi kupac, ‘aj mrš’) nego Dodik zakonima i Republikom Srpskom!“
Oštre kritike iznio je i Željko Dubravac iz Narodnog fronta, ističući da se Dodikova politika svodi na “zamrzavanje i odmrzavanje” interesa – ali uvijek isključivo u svoju korist.
„Iznoseći svoj ponizni, pokorni stav o zamrzavanju zakona o zabrani rada Sipe, VSTS-a i Suda BiH na teritoriji Republike Srpske, koje je NS RS donijela pod isključivo njegovim pritiskom, citirao je Bendžamina Frenklina: ‘Često vraćanje na temeljna načela Ustava je apsolutno neophodno za očuvanje blagoslova slobode’.“
Dubravac podsjeća da je Dodik, sve do juče, u Narodnoj skupštini Republike Srpske pričao o nepokolebljivosti i međunarodnoj podršci, a sada odjednom mijenja ton:
„Još juče je, u najvišem zakonodavnom tijelu Srpske, pričao o nepobjedivosti, međunarodnoj podršci, potrebi da čovjek bude veliki, misleći valjda na svoju visinu i težinu jer je to pokazivao na sebi, hrabar i zamislite − da ima moć.“
Dubravac zaključuje da Dodik već odavno koristi moć isključivo za lične interese, prilagođavajući retoriku trenutnim političkim okolnostima:
„I evo, po ko zna koji put u nizu, pokazao je sam sebi, pa valjda i vjerujućem narodu Srpske, da se Miloradu Dodiku baš ništa ne može vjerovati.“
Poseban aspekt Dubravčeve kritike jeste podsjećanje na Dodikovu raniju ulogu u prenosu nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH – nešto što sada, paradoksalno, pokušava poništiti:
„Treba podsjetiti da se baš sam Dodik hvalisao i često isticao pred predstavnicima međunarodne zajednice, kako je baš on predlagač i inicijator prenosa mnogih nadležnosti sa nivoa Republike Srpske na nivo BiH.“
Njegova politička karijera, tvrdi Dubravac, trebala je završiti na izborima 2022. godine, ali umjesto toga, ostao je na vlasti uz pomoć izbornih manipulacija:
„Često je Dodik ponavljao da ide do kraja, a prirodan kraj je zaista bio na izborima 2022. godine, što su dokazale brojne utvrđene izborne nepravilnosti, krađe i zloupotrebe.“ istakao je on.
No, kako Dubravac zaključuje, čini se da sada više nema ni političkih saveznika ni mogućnosti za trgovinu:
„Iako je na tezgu ovaj put iznio cjelokupan integritet Republike Srpske i sve njene resurse, čini se da ni đavola za trgovinu više nema.“
Grahovac i Dubravac, svaki na svoj način, ukazuju na kontinuiranu manipulaciju političkim procesima i zakonima. Dok Dodik u javnosti promoviše odlučnost i zaštitu Republike Srpske, u praksi se pokazuje da njegove odluke zavise isključivo od njegovog političkog opstanka.
Građani Republike Srpske, kako tvrde njegovi kritičari, sve teže prihvataju ovakve igre. Kada trgovina moći više nije moguća, ostaje pitanje, šta onda preostaje?