MI NEMAMO POPULACIONU POLITIKU

Dodik pisao Orbanu kako RS primjenjuje "mađarski model" podrške porodici. I slagao! Evo kakvo je stvarno stanje

Ono što radi Orban nema nikakvu sličnost sa populacionom politikom koju provodi Dodik.

19. maj 2022, 9:14

"Mađarska je prepoznala da je pravi način biološkog obnavljanja nacije vlastiti pojačani natalitet, a ne uvoz ljudi s drugih područja, iz drugih kultura, civilizacija i nehrišćanske vjere. Republika Srpska prepoznaje te vrijednosti kao svoje i u granicama svojih mogućnosti, takođe primjenjuje "mađarski model" podrške porodici. "

Napisao je ovo član Predsjedništva BiH iz RS Milorad Dodik u pismu koje je poslao premijeru Mađarske Viktoru Orbanu u kojem se poziva na vrijednosti porodice i kritikuje politiku Evrope o otvorenom prihvatanju drugačijih kultura i nehrišćanske vjere. 

Iako je možda sadržaj pisma problematičan po više osnova mi ćemo se u ovom tekstu osvrnuti na Dodikove tvrdnje o primjeni mađarskog modela podrške porodici kao vidu borbe za pojačan natalitet vlastite nacije. 

Odmah na početku da razjasnimo, Dodik je slagao Orbana kada je napisao da i Republika Srpska primjenjuje mađarski model, jer ono što se o ovom entitetu stavlja pod mjere podrške porodici ili borbu za natalitet se teško može nazvati bilo kakvim modelom. To je prije skup nabacanih mjera bez konkretnog rezultata i mogućnosti evaluacije, koje do sada nisu donijele skoro pa nikakav rezultat.

Da je tako pokazuje povećan trend odlaska mladih ljudi iz Republike Srpske i konstantan pad broja rođene djece.

Zanimljivo je da je Dodik prije nekoliko godina čak javno obećao da će RS uvesti neke od mjera koje se provode u Mađarskoj, ali ni od toga na kraju nije bilo ništa.

A šta to konkretno radi Orban na polju podrške porodici, a Dodik ne.

Jedna od najpopularnijih mera za podršku porodici u ovoj zemlji su subvencionisani krediti koje država daje mladim parovima u iznosu do 10 miliona forinti (oko 30.000 evra). Parovima koji dobiju dvoje djece biće „oproštena“ trećina duga, dok će onima sa troje djece biti poništen ceo dug. Uslov je da se vjenčaju zakonski, pre 41. rođendana supruge. Pored toga, Mađarska daje i olakšice za kupovinu porodičnih vozila sa sedam sjedišta, tzv. „miniven“ kategorije.

Pažnju javnosti, kako evropske tako i domaće, izazvala je i odluka Orbanove Vlade da Mađarice koje imaju četvoro ili više djece budu izuzete od plaćanja poreza do kraja života. 

U ove mjere Mađarska je riješila da uključi i bake i deke te se omogućava da ukoliko su oni još uvijek zaposleni, uzmu plaćeno odustvo za čuvanje unučića.

Besplatna vantjelesna oplodnja za sve parove koji imaju problema sa začećem takođe se našla u politici koju sprovode, ali i majkama naknade za porodiljsko odsustvo u punom iznosu plate.

Sa druge strane, i mađarski model predstavlja jedan vid populističkih mjera podrške porodici, ali u Republici Srpskoj nema ni populizma kada je riječ o ovoj temi, već samo šuplje priče.

A kako to izgleda kod nas, šta treba uraditi i kakve veze imaju mjere u RS sa onim u Mađarskoj pitali smo demografa Aleksandra Čavića.

On u onom što radi Orban ne vidi nikakvu sličnost sa populacionom politikom koju provodi Dodik.

Da zlo bude veće, naš sagovornik tvrdi da mjere koje se kod nas koriste nemaju nikakv uticaj na povećanje nataliteta i da su sve rezultat djelovanja bez ikakvog plana i cilja.  

“Bilo kakve pojedinačne mjere, koliko god one dobre bile, ako nisu osmišljene kao dio šireg sistema neće imati očekivani efekat iz razloga što ljudi reaguju na različite potrebe. Neko reaguje na elemente koji govore na rješavanje stambenog pitanja. Ali, tu je veliki dio onih koji imaju riješeno to pitanje pa opet ne sklapaju brak i ne stiču djecu. Mi moramo znati kome se obraćamo da bi došli do rehabilitacije nataliteta i moramo znati gdje postoji prostor za reakciju. Ja koliko znam ne postoje mjere kod nas koje se mogu nazvati bar sličnim mjerama koje se provode u Mađarskoj. A opet, potpuno je pogrešan model kojem se mi okrećemo jer ne postoji trenutno uspješan model na koji mi možemo da se ugledamo. Mi moramo da provedemo istraživanje u populaciji i da vidimo koji je to željeni nivo djece koje roditelji žele i kako djelovati da ga dostignemo. Istraživanja u regionu su pokazivala da je željeni broj djece u prosjeku oko 2,5. Kada bismo to ostvarili mi bismo u RS obezbjedili prosto obnavljanje stanovništva i imali bismo blagi rast i stabilnu sliku na polju prirodnog kretanja”, rekao je Čavić za BUKU.

On kaže da mi umjesto praznih priča i populističkih mjera moramo gledati tamo gdje postoji prostor da se djeluje i da vidimo koji su to razlozi zbog kojih građani nemaju djecu ili nisu ostvarili željeni broj djece.

“Postoji nekoliko grupa razloga, a samo jedna od njih su materijalni troškovi podizanja djece. Tu možemo djelovati i direktnim materijalnim davanjima. Ovo što sad imamo nisu mjere pronatalitetne politike, nego mjera socijalne politike, jer je ograničena na ljude izuzetno lošeg imovinskog stanja. Ako govorimo o mjerama pronatalitetne politike ona mora biti univerzalna, naručito u pogledu imovinskog cenzusa”, rekao je Čavić.

On navodi da je kod nas ogroman problem prvorođenja, što niko u RS do sada nije uzimao kao osnov za donošenje pronatalitetnih mjera. Kako kaže, kod nas se sva pronatalitetna politika odmah u početku pretvarala u socijalnu.

“Prvo, mi moramo spustiti prag prvorođenja, a samim tim i prag stupanaj u brak. Tu je jedna mjera stambeno pitanje, ali za mnoge ne djeluje priča kroz kupovinu stanova. Bitno je rješenje ostvarivanja uslova za prvo zaposlenje koje bi dovele do ranijeg braka i prvorođenja. Zatim, kod oboje zaposlenih roditelja potreno je stvoriti uslove da se usklade rad i roditeljstvo. Tu su problem sa nedovoljnim brojem predškolskih ustanova, visokom cijenom vrtića, nepostojanje produženog boravka, neregulisan status dadilja, participacija države u ovim troškovima… Mi se često pozivamo u RS da smo prijatelji djece i želimo da povećamo natalitet, a uopšte nemamo politike koje su prilagođene prema maloj djeci. Veoma je bitno obezbijediti jednom od roditelja djece do 3 godine skraćenje radnog vremena kroz broj sati svaki dan ili radnih dana u sedmici, a  uz subvencije države da bi se pomoglo uskladiti roditeljstvo i poslovne obaveze. To su samo neke od mjera koje bi mogle da doprinose većem zadovoljstvu i manjem optrerećenju, a roditelji ih prepoznaju kao bitne. Ali društvo ništa nije učinilo da tim mladim roditeljima se olakša da se odvaže na roditeljstvo ili da proširuju porodicu”, zaključio je Čavić.