“Mađarska je prepoznala da je pravi način biološkog
obnavljanja nacije vlastiti pojačani natalitet, a ne uvoz ljudi s drugih
područja, iz drugih kultura, civilizacija i nehrišćanske vjere. Republika
Srpska prepoznaje te vrijednosti kao svoje i u granicama svojih mogućnosti,
takođe primjenjuje “mađarski model” podrške porodici. “
Napisao je ovo član Predsjedništva BiH iz RS Milorad Dodik u
pismu koje je poslao premijeru Mađarske Viktoru Orbanu u kojem se poziva na
vrijednosti porodice i kritikuje politiku Evrope o otvorenom prihvatanju
drugačijih kultura i nehrišćanske vjere.
Iako je možda sadržaj pisma problematičan po više osnova mi
ćemo se u ovom tekstu osvrnuti na Dodikove tvrdnje o primjeni mađarskog modela
podrške porodici kao vidu borbe za pojačan natalitet vlastite nacije.
Odmah na početku da razjasnimo, Dodik je slagao Orbana kada
je napisao da i Republika Srpska primjenjuje mađarski model, jer ono što se o
ovom entitetu stavlja pod mjere podrške porodici ili borbu za natalitet se
teško može nazvati bilo kakvim modelom. To je prije skup nabacanih mjera bez
konkretnog rezultata i mogućnosti evaluacije, koje do sada nisu donijele skoro
pa nikakav rezultat.
Da je tako pokazuje povećan trend odlaska mladih ljudi iz
Republike Srpske i konstantan pad broja rođene djece.
Zanimljivo je da je Dodik prije nekoliko godina čak javno
obećao da će RS uvesti neke od mjera koje se provode u Mađarskoj, ali ni od
toga na kraju nije bilo ništa.
A šta to konkretno radi Orban na polju podrške porodici, a
Dodik ne.
Jedna od najpopularnijih mera za podršku porodici u ovoj
zemlji su subvencionisani krediti koje država daje mladim parovima u iznosu do
10 miliona forinti (oko 30.000 evra). Parovima koji dobiju dvoje djece biće
„oproštena“ trećina duga, dok će onima sa troje djece biti poništen ceo dug.
Uslov je da se vjenčaju zakonski, pre 41. rođendana supruge. Pored toga,
Mađarska daje i olakšice za kupovinu porodičnih vozila sa sedam sjedišta, tzv.
„miniven“ kategorije.
Pažnju javnosti, kako evropske tako i domaće, izazvala je i
odluka Orbanove Vlade da Mađarice koje imaju četvoro ili više djece budu
izuzete od plaćanja poreza do kraja života.
U ove mjere Mađarska je riješila da uključi i bake i deke te
se omogućava da ukoliko su oni još uvijek zaposleni, uzmu plaćeno odustvo za
čuvanje unučića.
Besplatna vantjelesna oplodnja za sve parove koji imaju
problema sa začećem takođe se našla u politici koju sprovode, ali i majkama
naknade za porodiljsko odsustvo u punom iznosu plate.
Sa druge strane, i mađarski model predstavlja jedan vid populističkih
mjera podrške porodici, ali u Republici Srpskoj nema ni populizma kada je riječ
o ovoj temi, već samo šuplje priče.
A kako to izgleda kod nas, šta treba uraditi i kakve veze imaju mjere u RS sa
onim u Mađarskoj pitali smo demografa Aleksandra Čavića.
On
u onom što radi Orban ne vidi nikakvu sličnost sa populacionom politikom koju provodi Dodik.
Da zlo bude veće, naš sagovornik tvrdi da mjere koje se kod
nas koriste nemaju nikakv uticaj na povećanje nataliteta i da su sve rezultat
djelovanja bez ikakvog plana i cilja.
“Bilo kakve pojedinačne mjere, koliko god one dobre bile,
ako nisu osmišljene kao dio šireg sistema neće imati očekivani efekat iz
razloga što ljudi reaguju na različite potrebe. Neko reaguje na elemente koji
govore na rješavanje stambenog pitanja. Ali, tu je veliki dio onih koji imaju
riješeno to pitanje pa opet ne sklapaju brak i ne stiču djecu. Mi moramo znati
kome se obraćamo da bi došli do rehabilitacije nataliteta i moramo znati gdje
postoji prostor za reakciju. Ja koliko znam ne postoje mjere kod nas koje se
mogu nazvati bar sličnim mjerama koje se provode u Mađarskoj. A opet, potpuno
je pogrešan model kojem se mi okrećemo jer ne postoji trenutno uspješan model
na koji mi možemo da se ugledamo. Mi moramo da provedemo istraživanje u
populaciji i da vidimo koji je to željeni nivo djece koje roditelji žele i kako
djelovati da ga dostignemo. Istraživanja u regionu su pokazivala da je željeni
broj djece u prosjeku oko 2,5. Kada bismo to ostvarili mi bismo u RS
obezbjedili prosto obnavljanje stanovništva i imali bismo blagi rast i stabilnu
sliku na polju prirodnog kretanja”, rekao je Čavić za BUKU.
On kaže da mi umjesto praznih priča i populističkih mjera moramo
gledati tamo gdje postoji prostor da se djeluje i da vidimo koji su to razlozi
zbog kojih građani nemaju djecu ili nisu ostvarili željeni broj djece.
“Postoji nekoliko grupa razloga, a samo jedna od njih su
materijalni troškovi podizanja djece. Tu možemo djelovati i direktnim
materijalnim davanjima. Ovo što sad imamo nisu mjere pronatalitetne politike,
nego mjera socijalne politike, jer je ograničena na ljude izuzetno lošeg
imovinskog stanja. Ako govorimo o mjerama pronatalitetne politike ona mora biti
univerzalna, naručito u pogledu imovinskog cenzusa”, rekao je Čavić.
On navodi da je kod nas ogroman problem prvorođenja, što
niko u RS do sada nije uzimao kao osnov za donošenje pronatalitetnih mjera.
Kako kaže, kod nas se sva pronatalitetna politika odmah u početku pretvarala u
socijalnu.
“Prvo, mi moramo spustiti prag prvorođenja, a samim tim i
prag stupanaj u brak. Tu je jedna mjera stambeno pitanje, ali za mnoge ne
djeluje priča kroz kupovinu stanova. Bitno je rješenje ostvarivanja uslova za
prvo zaposlenje koje bi dovele do ranijeg braka i prvorođenja. Zatim, kod oboje
zaposlenih roditelja potreno je stvoriti uslove da se usklade rad i
roditeljstvo. Tu su problem sa nedovoljnim brojem predškolskih ustanova,
visokom cijenom vrtića, nepostojanje produženog boravka, neregulisan status
dadilja, participacija države u ovim troškovima… Mi se često pozivamo u RS da
smo prijatelji djece i želimo da povećamo natalitet, a uopšte nemamo politike
koje su prilagođene prema maloj djeci. Veoma je bitno obezbijediti jednom od
roditelja djece do 3 godine skraćenje radnog vremena kroz broj sati svaki dan
ili radnih dana u sedmici, a uz
subvencije države da bi se pomoglo uskladiti roditeljstvo i poslovne obaveze. To
su samo neke od mjera koje bi mogle da doprinose većem zadovoljstvu i manjem optrerećenju,
a roditelji ih prepoznaju kao bitne. Ali društvo ništa nije učinilo da tim
mladim roditeljima se olakša da se odvaže na roditeljstvo ili da proširuju
porodicu”, zaključio je Čavić.